Mallory i Irvine na Everestu

Nakon Prvoga svjetskog rata Britanci su se okrenuli posljednjim neosvojenim ciljevima zemlje: polovima su već dosegnuli drugi, a ostao je najviši vrh svijeta. Nepal je tada bio zatvoren za strance, pa su britanske ekspedicije prilazile Everestu iz Tibeta, sa sjeverne strane. George Mallory bio je dio svih triju ranih pokušaja: izviđanja 1921., pokušaja 1922. i ekspedicije 1924.

Dvojica s različitih strana

Mallory je rođen 1886. u Cheshireu, u obitelji svećenika. Bio je učitelj, a planinario je od školskih dana, pa je u britanskim i alpskim stijenama ostavio nove smjerove. Novinaru koji ga je pitao zašto želi na Everest navodno je odgovorio: zato što je tamo. U lipnju 1924. imao je 37 godina i bio je najiskusniji penjač ekspedicije.

Andrew Irvine, kojeg su zvali Sandy, imao je 22 godine. Bio je student u Oxfordu, veslač i nadareni mehaničar. Na ekspediciji se brinuo za aparate s kisikom, koje je stalno popravljao i prerađivao. Iskustva na velikim visinama imao je malo. Mallory ga je ipak odabrao za pokušaj na vrh, možda baš zbog toga što je znao rukovati kisikom.

Posljednji pokušaj

Početkom lipnja 1924. dva su pokušaja već propala. Edward Norton stigao je 4. lipnja bez dodatnog kisika do 8573 metra, što je tada bio svjetski rekord, ali se morao vratiti. Mallory i Irvine krenuli su s kisikom. Preko Sjevernog sedla i viših logora stigli su 7. lipnja do najvišeg logora, na više od 8100 metara.

Ujutro 8. lipnja krenuli su prema vrhu. Geolog i planinar Noel Odell penjao se za njima kao potpora. U 12:50 popeo se na malu stijenu, oblaci su se razmaknuli i ugledao je dvije sitne prilike na istaknutoj stepenici grebena kako se kreću prema vrhu. Zatim su ih oblaci ponovno prekrili. Oko 14 sati počela je mećava koja je potrajala oko dva sata. Mallory i Irvine se nisu vratili.

Odell je sljedećih dana ponovno išao do najvišeg logora i pretražio okolicu, ali ih nije pronašao. Nije bio siguran ni na kojoj ih je stepenici vidio. Ako je riječ o takozvanoj Drugoj stepenici, strmom stjenovitom pragu na oko 8610 metara, onda su bili vrlo blizu vrha i iza najtežeg dijela uspona. Ako je to bila Prva stepenica, vrh im je bio daleko.

Cepin i prvi tragovi

Godine 1933. planinar Percy Wyn-Harris pronašao je na oko 8450 metara cepin, nedaleko od grebena. Pripisan je Irvineu, a mnogi su zaključili da je ondje došlo do nesreće. Kineski planinar Wang Hongbao ispričao je 1979. japanskom kolegi da je 1975., nedaleko od kineskog logora na sjevernoj strani, vidio tijelo "Engleza" u staroj odjeći. Sljedećeg dana poginuo je u lavini, pa ga se više ništa nije moglo pitati.

Pronalazak 1999.

Na temelju te priče istraživač Jochen Hemmleb pokušao je odrediti gdje je bio kineski logor. Ekspedicija koju je vodio Eric Simonson počela je potragu u svibnju 1999. Penjač Conrad Anker 1. svibnja pronašao je na sjevernoj strani, na oko 8160 metara, tijelo u staroj odjeći, s ostatkom užeta oko pojasa. Očekivali su Irvinea, ali na odjeći su pronašli oznake s imenom G. Mallory.

Uz tijelo su pronađena pisma i osobni predmeti, ali ne i mali fotoaparat Kodak koji je Mallory posudio od kolege. Stručnjaci tvrtke Kodak procijenili su da bi se slike s filma mogle razviti i nakon toliko godina. Planinari su Malloryja pokopali pod kamenjem i nad njim pročitali molitvu. Prema obiteljskoj predaji, Mallory je namjeravao na vrhu ostaviti fotografiju supruge Ruth, a ona nije bila među predmetima uz tijelo. Neki to smatraju znakom da je stigao na vrh, a drugi upozoravaju da je to slab dokaz.

Čizma na ledenjaku

U rujnu 2024. ekipa časopisa National Geographic predvođena Jimmyjem Chinom pronašla je na ledenjaku Središnji Rongbuk, daleko ispod mjesta gdje je ležao Mallory, čizmu s ostacima stopala i čarapom na kojoj je bila ušivena oznaka A. C. Irvine. Led koji se topi vjerojatno ju je iznio na površinu. Fotoaparat nije pronađen ni ondje.

Što je presudilo

Istraživanje objavljeno 2010. pokazalo je da je tlak zraka u baznom logoru tijekom njihova pokušaja naglo pao, što upućuje na olujni sustav koji je mogao pogoršati nedostatak kisika i iscrpljenost. Pitanje vrha ostaje otvoreno. Druga stepenica dugo je smatrana preteškom za opremu iz 1924., a kasnije su je vrhunski penjači svladali slobodnim penjanjem, ali uz moderna znanja i opremu. Prvi potvrđeni uspon na vrh izveli su Edmund Hillary i Tenzing Norgay 29. svibnja 1953. s južne strane.