Jeti

Narodi Himalaje, osobito Šerpe, imaju predaje o nekoliko vrsta bića koja žive u snijegu i stijenama. Riječ yeti obično se tumači kao spoj tibetskih riječi za stjenovito mjesto i za medvjeda, a u predajama se opisuju i manja i veća bića, neka opasna za stoku i ljude. Ta se predaja razlikuje od kasnije zapadne slike jednog velikog dlakavog stvorenja.

Snjegović iz prijevoda

Godine 1921. britanska izvidnička ekspedicija na Mount Everest, koju je vodio potpukovnik Charles Howard-Bury, naišla je na prijevoju Lhagpa La na otiske u snijegu. Howard-Bury je mislio da ih je vjerojatno ostavio vuk, ali su nosači rekli da su to tragovi "divljeg čovjeka snijega", kojeg su zvali metoh-kangmi. Novinar Henry Newman, koji je o tome pisao u Indiji, preveo je izraz kao "odvratni snjegović", i ime je ostalo.

Godine 1925. fotograf N. A. Tombazi, član Kraljevskog geografskog društva, izvijestio je da je kraj ledenjaka Zemu vidio uspravnu, tamnu priliku kako hoda po snijegu i zastajkuje kraj grmlja rododendrona. Oko dva sata kasnije on i suputnici pronašli su otiske slične ljudskima, ali duge tek petnaestak centimetara.

Otisak uz cepin

U studenome 1951. alpinisti Eric Shipton i Michael Ward vraćali su se s izvidnice oko Everesta preko ledenjaka Menlung, na oko 6000 metara visine, kad su naišli na niz velikih otisaka. Shipton je snimio tri fotografije: jednu s nizom tragova i dvije jednog otiska, uz koji su za mjerilo stavili cepin i čizmu. Otisak je bio širok, s velikim nožnim prstom koji je stršao u stranu.

Fotografija je obišla svijet i potaknula pravu groznicu. Godine 1954. list Daily Mail poslao je u Himalaju ekspediciju koja je tražila jetija, a u samostanu Pangboche pregledani su navodni skalp i ruka jetija. Skeptici su upozorili da se otisci u snijegu na suncu brzo tope i šire, pa mali trag može izrasti u golemi, i da tragovi koji se preklapaju, kad životinja stražnjom nogom stane u otisak prednje, izgledaju kao jedno veliko stopalo.

Skalp iz Khumjunga

Edmund Hillary, jedan od prvih ljudi na vrhu Everesta, vodio je 1960. i 1961. ekspediciju kojoj je jedan od ciljeva bio prikupiti dokaze o jetiju. Posudio je skalp koji se čuvao u samostanu u selu Khumjung, a seoski poglavar Khumjo Chumbi s njim je otputovao u London, gdje je mali uzorak pregledan. Zaključeno je da je "skalp" izrađen od kože serowa, himalajske planinske koze-antilope. Hillary je nakon ekspedicije postao skeptičan prema postojanju jetija. Skalp se i danas čuva u samostanu kao poštovani predmet.

Što kaže genetika

Godine 2014. genetičar Bryan Sykes s Oxforda objavio je analizu dlaka pripisanih jetiju i sličnim bićima iz cijelog svijeta. Dva uzorka iz Himalaje, iz Ladakha i Butana, podudarala su se s DNK iz čeljusti drevnog polarnog medvjeda pronađene na Svalbardu. Sykes je pretpostavio da u Himalaji možda živi nepoznati križanac medvjeda. Već sljedeće godine Ceiridwen Edwards i Ross Barnett pokazali su da je podudaranje vjerojatno posljedica oštećene DNK i da uzorci najvjerojatnije pripadaju himalajskom smeđem medvjedu.

Godine 2017. tim pod vodstvom genetičarke Charlotte Lindqvist analizirao je devet uzoraka koji su predstavljani kao ostaci jetija, od kostiju i zuba do dlake i izmeta, iz muzeja i privatnih zbirki. Osam ih je pripadalo azijskom crnom medvjedu, himalajskom smeđem medvjedu ili tibetskom smeđem medvjedu, a jedan psu. Istraživač Daniel C. Taylor, koji je desetljećima proučavao predaju, u knjizi iz 2017. zaključio je da su poznate otiske vjerojatno ostavili medvjedi.

Predaja ipak nije nestala. Indijska vojska je 2019. objavila fotografije golemih otisaka kraj baznog logora pod Makaluom, a mnogi stanovnici Himalaje jetija i dalje smatraju dijelom svog svijeta, neovisno o tome što o njemu misle znanstvenici.