Ourang Medan, brod mrtve posade

Radiotelegrafist javlja da su kapetan i časnici mrtvi, a onda šalje posljednje dvije riječi: "Umirem." Spasioci navodno nalaze posadu bez ijedne rane. Broda s tim imenom nema ni u jednom registru.

Ukratko

  • Prema priči koja se širila od 1948., nizozemski teretni brod Ourang Medan poslao je u Malajskom prolazu poziv u pomoć u kojem je javio da je cijela posada mrtva.
  • Spasioci su navodno pronašli mrtve mornare bez vidljivih ozljeda, a zatim je brod izgorio i potonuo.
  • Postojanje broda nikad nije potvrđeno: nema ga u Lloydovu registru ni u nizozemskim upisnicima brodova.
  • Najranija poznata inačica priče potječe iz 1940. i drukčija je od kasnijih, pa istraživači sumnjaju da je riječ o prepričavanju koje se s vremenom mijenjalo.

Priču o brodu Ourang Medan prepričavaju gotovo sve knjige o tajnama mora. Ona ima sve što dobra priča treba: dramatičan poziv u pomoć, mrtvu posadu, misteriozan teret i brod koji tone prije nego što itko išta dozna. Nedostaje joj samo jedno: dokaz da se ikad dogodila.

Poziv u pomoć

Prema najpoznatijoj inačici, u lipnju 1947. ili u veljači 1948. (izvori se ne slažu) nekoliko brodova i obalnih postaja u Malajskom prolazu, uskom moru između Malajskog poluotoka i Sumatre, primilo je poziv u pomoć s nizozemskog teretnog broda Ourang Medan. Radiotelegrafist je javljao da su svi časnici, uključujući kapetana, mrtvi u kormilarnici i na zapovjedničkom mostu, te da je možda mrtva cijela posada. Slijedio je niz nerazumljivih znakova Morseovom abecedom, a na kraju dvije riječi: "Umirem."

Na poziv su se, prema priči, odazvali američki trgovački brodovi City of Baltimore i Silver Star. Kad su se njegovi mornari ukrcali na Ourang Medan, zatekli su prizor koji se prepričava u gotovo istim riječima: mrtvi mornari ležali su na svojim mjestima, licem okrenuti prema nebu, s rukama ispruženima i izrazom straha na licu. Kapetan je bio mrtav na mostu, a nitko nije imao vidljivu ozljedu.

Spasioci su odlučili brod odvući u luku, ali tada je iz potpalublja, iz skladišta broj 4, izbio dim. Jedva su se stigli vratiti na svoj brod prije nego što je Ourang Medan eksplodirao i potonuo.

Trag kroz novine

Kad su istraživači krenuli tražiti izvore, priča se počela raspadati. Najraniji poznati zapis objavio je u listopadu 1940. Silvio Scherli, radiotelegrafist i novinar iz Trsta, u listu Il Piccolo, u nizu priča pod naslovom I drammi del mare (Drame mora). Već u studenome 1940. britanske novine Yorkshire Evening Post i Daily Mirror prenijele su sličnu priču, pozivajući se na agenciju Associated Press. U toj ranoj inačici brod je bio kod Salamunovih otoka, a spasilački brodovi nisu imenovani.

Godine 1948. priča se ponovno pojavila. Nizozemsko-indonezijski list De Locomotief iz Semaranga objavio ju je u tri nastavka, u veljači i ožujku 1948., opet navodeći Scherlija kao izvor, ali s novim pojedinostima, među njima i preživjelim mornarom. Priča je potom stigla u nizozemski tjednik Elsevier, a odande u američke novine. Godine 1952. prepričao ju je i časopis američke obalne straže Proceedings of the Merchant Marine Council, što joj je dalo privid službene potvrde.

Prema jednoj kasnijoj inačici, jedan je mornar preživio i prije smrti ispričao talijanskom misionaru na udaljenom pacifičkom atolu da je brod nosio loše složenu sumpornu kiselinu. Za tu tvrdnju nema pouzdanog izvora.

Brod kojeg nema

Najveća poteškoća je sam brod. Istraživači nisu pronašli Ourang Medan u Lloydovu registru, koji bilježi trgovačke brodove diljem svijeta, ni u upisnicima Nizozemske i drugih država. Prema dostupnim podacima, ni zapisi broda Silver Star ne spominju takvo spašavanje. Datumi, mjesta i imena razlikuju se od inačice do inačice: Malajski prolaz, Maršalovi otoci, Salamunovi otoci; 1940., 1947., 1948.

Sve kasnije inačice, čini se, vode do jednog čovjeka, Silvija Scherlija, koji ni sam nije bio svjedok, nego je, prema vlastitim riječima, priču čuo od drugih. Zbog toga dio istraživača smatra da je riječ o pomorskoj priči koja se s vremenom uljepšavala, a dio da u njezinoj jezgri ipak stoji stvaran događaj s brodom koji je plovio pod drugim imenom ili bez upisa.

Što bi moglo ubiti posadu

Oni koji vjeruju da se nešto doista dogodilo nude nekoliko objašnjenja. Pisac Roy Bainton, koji je o slučaju pisao 1999. u časopisu Fortean Times, i drugi istraživači smatraju da je brod mogao krijumčariti opasne kemikalije, primjerice kalijev cijanid i nitroglicerin, ili ostatke kemijskog oružja iz Drugog svjetskog rata. Morska voda koja je prodrla u skladište mogla je osloboditi otrovne plinove, a zatim izazvati požar i eksploziju. Pisac Vincent Gaddis predložio je ugljikov monoksid iz neprimijećenog tinjajućeg požara ili kvara kotla.

Treći odgovor je najjednostavniji: brod Ourang Medan možda nikad nije postojao, a priča je spoj stvarnih pomorskih nesreća i mašte.

Kronologija

  1. Listopad 1940.: Silvio Scherli objavljuje najraniju poznatu inačicu priče u tršćanskom listu Il Piccolo.
  2. 21. i 22. studenoga 1940.: Britanske novine prenose priču, pozivajući se na Associated Press.
  3. Lipanj 1947. ili veljača 1948.: Navodni datum poziva u pomoć u kasnijim inačicama priče.
  4. Veljača i ožujak 1948.: List De Locomotief objavljuje priču u tri nastavka.
  5. Listopad 1948.: Priča preko tjednika Elsevier stiže u američke novine.
  6. Svibanj 1952.: Priču prepričava časopis Proceedings of the Merchant Marine Council.
  7. 1999.: Roy Bainton u časopisu Fortean Times iznosi teoriju o krijumčarenim kemikalijama.

Ključne osobe

  • Silvio Scherli: Radiotelegrafist i novinar iz Trsta, izvor najranije i kasnijih inačica priče.
  • Roy Bainton: Pisac koji je istraživao slučaj i predložio teoriju o krijumčarenim kemikalijama.
  • Vincent Gaddis: Pisac o pomorskim tajnama koji je predložio trovanje ugljikovim monoksidom.

Što se zna

  1. Najraniji poznati zapis o brodu objavljen je u listopadu 1940. u tršćanskom listu Il Piccolo, a potpisao ga je Silvio Scherli.
  2. U veljači i ožujku 1948. priču je u tri nastavka objavio list De Locomotief, ponovno navodeći Scherlija kao izvor.
  3. Godine 1952. priču je prepričao časopis američke obalne straže Proceedings of the Merchant Marine Council.
  4. Brod Ourang Medan nije pronađen u Lloydovu registru ni u nizozemskim upisnicima brodova.
  5. Inačice priče razlikuju se po datumu, mjestu i imenima brodova.

Otvorena pitanja

  • Je li brod postojao pod tim ili nekim drugim imenom?
  • Od koga je Silvio Scherli čuo priču i koliko je od nje sam dodao?
  • Zašto zapisi broda Silver Star ne spominju spašavanje?
  • Je li u jezgri priče stvarna nesreća s otrovnim teretom?

Teorije

  • Otrovni plinovi iz krijumčarenog kemijskog tereta
  • Trovanje ugljikovim monoksidom iz požara ili kotla
  • Brod nije postojao, a priča je nastala prepričavanjem
  • Stvarna nesreća broda pod drugim imenom

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Bainton, R. (1999). A Cargo of Death. Fortean Times.
  • Gaddis, V. (1965). Invisible Horizons: True Mysteries of the Sea. Chilton Books.
  • Winer, R. (2000). Ghost Ships: True Stories of Nautical Nightmares, Hauntings, and Disasters. Berkley Books.

Izvori