Veliki val u Veloj Luci 1978.

Vela Luka leži na zapadnom kraju otoka Korčule, na dnu duge i uske uvale. Zbog takvog oblika, uvale se po Jadranki Šepić ubrajaju u mjesta posebno osjetljiva na meteotsunamije. Slabi do umjereni pogađaju neke zaljeve svakih nekoliko godina, a razorni svakih nekoliko desetljeća.

Jutro 21. lipnja

Prema Šepić, razina mora u Veloj Luci naglo je počela rasti rano ujutro. Unutar deset minuta prizemlja kuća na vrhu zaljeva bila su potpuno poplavljena. Zatim je more naglo povuklo i u deset minuta ispraznilo uski unutarnji dio luke, ostavivši brodove nasukane na suhom dnu. Potom se vratilo; tijekom cijelog jutra more je ulazilo u luku i izlazilo iz nje.

Mrežna stranica projekta Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Splitu opisuje valove visine do oko šest metara od doline do vrha, s razdobljem od oko dvadeset minuta. Isti izvor navodi da je šteta procijenjena na oko sedam milijuna američkih dolara. Događaj je zabilježen i u drugim mjestima srednjeg i južnog Jadrana: Ubli, Slano, Koločep, Komolac, Gruž, Vis i Cavtat. Žrtve izvori koje smo čitali ne spominju.

Od potresa do tlaka zraka

Događaj je dugo bio zagonetka jer mareografi nisu zabilježili ono što su opisivali svjedoci. Prema stranici PMF-a u Splitu, mareografi su pokazali pojačanu brzu promjenjivost razine mora, ali ne i najviše vrijednosti koje su opisali ljudi na obali, a analogni zapisi bili su nejasni pa su ih istraživači morali pregledavati okom. Predložena su četiri objašnjenja:

• Zore-Armanda (1979.): potres dan ranije u području Egejskog mora.
• Bedosti (1980.): klizište uz srednju talijansku obalu Jadrana.
• Hodžić (1979., 1988.): slobodni valovi koje je nad otvorenim Jadranom naglo pokrenula ciklona.
• Orlić (1980.): prisilni valovi koje je rezonantno pobudio atmosferski gravitacijski val.

Orlićevo objašnjenje, prema istom izvoru, jedino je potkrijepljeno sveobuhvatnim modeliranjem (Orlić i suradnici, 2010.). Orlić je 1980. prikupljao svjedočanstva očevidaca, a hipotezu o putujućem tlačnom poremećaju, prema Šepić, potvrdile su kasnije analize i numeričko modeliranje: poremećaj je bio toliko slab da se na tadašnjim analognim kartama tlaka jedva mogao uočiti. Sinoptička situacija bila je tipična za jadranske meteotsunamije: tlak gotovo ujednačen, bez izraženih površinskih vjetrova, topli zrak sa sjeverne Afrike na visini od 850 hPa i greben na 500 hPa s jakim jugozapadnim do zapadnim vjetrovima do oko 40 m/s.

Zašto upravo Vela Luka

Prema modelu, razina mora u Veloj Luci mogla je doseći nekoliko metara, što je oko sto puta više od odziva koji bi se očekivao samo od promjene tlaka. Mehanizam, kaže Šepić, uključuje Proudmanovu rezonanciju (kad se atmosferski poremećaj giba jednako brzo kao morski val), pojačanje na pličaku i rezonanciju u samom zaljevu. Lokalna promjenjivost razine unutar zaljeva uspješno je modelirana tek kad su u model dodani procesi plavljenja i isušivanja.

Katalog jadranskih meteotsunamija bilježi 36 događaja na istočnoj obali između 1931. i 2021., a najviše ih je u Veloj Luci (18), Starom Gradu na Hvaru (11) i Vrboskoj (7). Među ostalim ugroženim mjestima Šepić navodi Bakar i Mali Lošinj. Ljeti su nepogode češće povezane sa slabim tlakom nad Jadranom ili zapadno od njega, toplim i suhim zrakom afričkog podrijetla, jakim jugozapadnim strujanjem i nestabilnim slojem atmosfere. Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu razvija sustav upozoravanja sa sedam mareografskih i devet mikrobarografskih postaja.

Dokazi za i protiv

Potres kao uzrok

• U prilog: Zore-Armanda 1979. veže val uz potres u području Egejskog mora dan ranije.
• Protiv: Prema stranici PMF-a u Splitu, samo je Orlićeva atmosferska hipoteza potkrijepljena sveobuhvatnim modeliranjem.

Podmorsko klizište

• U prilog: Bedosti 1980. predlaže klizište uz srednju talijansku obalu Jadrana.
• Protiv: Isti izvor navodi da je samo atmosferska hipoteza potkrijepljena sveobuhvatnim modeliranjem.

Slobodni valovi od ciklone

• U prilog: Hodžić 1979. i 1988. objašnjava događaj valovima koje je naglo pokrenula ciklona nad otvorenim Jadranom.
• Protiv: Sinoptička situacija opisuje se kao tipična za jadranske meteotsunamije, s gotovo ujednačenim tlakom i bez izraženijih površinskih vjetrova, a samo je Orlićeva hipoteza potvrđena modelom.

Prisilni valovi od atmosferskog gravitacijskog vala

• U prilog: Model Orlića i suradnika iz 2010. pokazuje da su i mali tlačni poremećaji mogli dovesti do razine od nekoliko metara u Veloj Luci.
• Protiv: Stvarni zapisi mareografa nisu pokazali maksimume koje su opisali svjedoci, pa se najveća visina oslanja na svjedočanstva i modeliranje.