Kiše žaba, svjetleća mora, kamenje koje putuje. Područje: Priroda i Zemlja.
Crvena kiša u Kerali: U ljeto 2001. na jugu Indije dva je mjeseca povremeno padala kiša crvena poput krvi i bojila odjeću ružičasto. Službeno izvješće našlo je u njoj spore alga, a dvojica fizičara tvrdila su da su stanice došle iz svemira.
Fatamorgana: Nad morem se pojavi brod koji lebdi u zraku, a iznad njega još jedan, okrenut naopako. Istraživači Arktika zbog takvih su slika na zemljovide ucrtavali planine i otoke kojih nema.
Jezero Nyos: Jedne kolovoške večeri 1986. iz mirnog planinskog jezera u Kamerunu bez vatre i bez eksplozije izašao je oblak plina koji je ugušio stanovnike okolnih sela. Znanstvenici su morali otkriti prirodnu pojavu za koju se dotad nije znalo.
Kamenje koje putuje u Dolini smrti: Na isušenom jezeru u kalifornijskoj pustinji kamenje teško i stotinjak kilograma ostavlja duge tragove u tlu. Desetljećima ga nitko nije vidio kako se pomiče.
Kiše žaba i riba: Od antike do danas ljudi opisuju oluje nakon kojih su po ulicama i poljima ležale žive ribe i žabe, kao da su pale s neba. Vodene pijavice objašnjavaju mnogo slučajeva, ali ne sve.
Krvavi slapovi: Na rubu bijelog ledenjaka na Antarktici iz leda curi tekućina boje krvi. Istraživači su stotinu godina tražili odakle dolazi i zašto se ne smrzava.
Kuglasta munja: Svjetleća kugla veličine lopte ulazi kroz zatvoreni prozor, lebdi sobom nekoliko sekundi i nestane uz prasak. Takve su priče stoljećima smatrane izmišljotinom, a prva znanstvena snimka nastala je tek 2012.
Ledeni prst smrti (brinicle): Ispod antarktičkog morskog leda prema dnu se spušta šuplja ledena cijev. Kad dotakne dno, po njemu se raširi mreža leda koja zamrzne sve što se ne stigne maknuti, i morske ježince i zvjezdače.
Oblaci Morning Glory: U proljetnim jutrima nad zaljevom na sjeveru Australije pojavi se oblak u obliku valjka, dug i stotine kilometara, i kotrlja se nebom brzinom automobila. Piloti jedrilica dolaze iz cijelog svijeta da bi jedrili na njemu.
Pjevajuće dine: Kad se niz strminu pješčane dine pokrene lavina suhog pijeska, iz dine se začuje dubok, ujednačen ton, glasan poput niskoletećeg zrakoplova. Fizičari se i danas spore o tome što točno određuje visinu tog tona.
Ružičasta jezera, Hillier i Retba: Na otoku uz južnu obalu Australije, odmah iza pješčanog nasipa prema modrom oceanu, leži jezero boje žvakaće gume. Voda zahvaćena čašom ostaje ružičasta, a znanstvenici su tek 2022. objavili popis svih bića koja je boje.
Sprite munje, crveni bljeskovi iznad oluja: Piloti su desetljećima pričali o crvenim bljeskovima iznad olujnih oblaka, a znanstvenici su ih smatrali optičkom varkom. Onda je 1989. kamera koja se ondje našla slučajno snimila jedan od njih.
Svjetleće more i "mliječna mora": Mornari stoljećima opisuju noći u kojima je more do obzora svijetlilo bijelo, kao snježna ravnica pod mjesecom. Tek su sateliti potvrdili da takvo more postoji, a njegov uzrok i danas nitko nije izravno izmjerio.
Vatra svetog Elma: Za oluje vrhovi jarbola počnu svijetliti plavim plamenom koji ne gori i ne grije. Mornari su ga stoljećima smatrali znakom svojeg zaštitnika, a danas ga piloti viđaju na staklima pilotske kabine.
Vilinski krugovi u Namibiji: Na rubu pustinje Namib travu prekidaju milijuni golih krugova, pravilno raspoređenih kao da ih je netko iscrtao. Znanstvenici se već desetljećima spore stvaraju li ih termiti ili same biljke.