Mežgorje i planina Jamantau

Pod najvišom planinom Južnog Urala stoji grad u koji se ne može bez propusnice. Moskva je Amerikancima zaredom objašnjavala da se ondje gradi rudnik, riznica, skladište hrane i sklonište, a američki Kongres je 1997. službeno zatražio crteže.

Ukratko

  • Mežgorje je zatvoreni grad u ruskoj republici Baškortostan, u podnožju planine Jamantau (1.640 m), najvišeg vrha Južnog Urala; za ulazak u središnji dio grada potrebna je propusnica.
  • Naselje je nastalo oko 1979. pod šifriranim imenima Ufa-105 i Beloreck-16, a 1995. dobilo je status zatvorenog grada i sadašnje ime.
  • Potvrđeno je da se ondje desetljećima gradio velik tajni objekt; ruske su ga vlasti opisivale kao rudnik, skladište državnih pričuva hrane i odjeće, riznicu i sklonište.
  • Američki Kongres je 1997. u zakonu napisao da je riječ o golemom podzemnom objektu "nepoznate namjene" koji bi trebao preživjeti nuklearni rat; čemu objekt doista služi, javno nije potvrđeno.

Južni Ural je kraj šuma, močvara i dugih hrbata. Najviši među njima Baškiri su nazvali Jaman-tau, što se obično prevodi kao "zla planina". Ime se, prema tumačenju lokalnih istraživača, odnosi na nevolje pastira: mnogo medvjeda, močvarno podnožje i kamenite strmine. U drugoj polovici 20. stoljeća planina je dobila i drugu, mnogo poznatiju reputaciju.

Grad s brojem umjesto imena

Godine 1978. sovjetsko vodstvo osnovalo je Južnouralski prirodni rezervat. Ista odluka izjednačila je to područje s krajevima Krajnjeg sjevera, pa su radnici dobivali veće plaće i dulji radni staž, a vojnici "na izgradnji posebnog objekta" posebne dodatke. Odluke iz 1979. koje su uslijedile i danas su tajne i dostupne su samo u izvadcima.

U podnožju Jamantaua niknula su dva naselja, Beloreck-15 i Beloreck-16, poznata i pod imenom Ufa-105. U njima su živjeli vojni graditelji i radnici. Ukazom predsjednika Rusije od 8. srpnja 1995. ta su naselja spojena u zatvoreni grad Mežgorje. Ruska ga Wikipedija opisuje kao grad s dva odvojena dijela, udaljena dvadesetak kilometara; za središnji je potrebna propusnica, dok je drugi dio u praksi slobodan. Prema popisu iz 2010. u gradu je živjelo oko 17.000 ljudi.

Što su pisale lokalne novine

Prve vijesti o gradnji pojavile su se početkom devedesetih u lokalnom listu Belorecki rabočij. Novine su se brinule zbog čistoće rijeke Inzer i pisale da na području rezervata djeluje rudarsko-preradbeni kombinat sovjetskog ministarstva metalurgije, koji je izgradio dva gradića i vadi rudu. Godine 1992. bivši prvi sekretar baškirske partijske organizacije Mithat Šakirov izjavio je da se u planinama gradi sklonište za najviše državne dužnosnike za slučaj rata. Iste je godine objekt posjetilo povjerenstvo baškirskog parlamenta i objavilo da razina zračenja nije opasna.

Godine 1996. upravitelj gradnje L. A. Cirkunov rekao je lokalnim novinama da je Šakirov požurio sa zaključkom i da se gradi "skladište prehrambenih zaliha i odjeće Državne pričuve". Dodao je da je u blizini izgrađena drobilica, jer se iz brda vadi mnogo kamena.

Pitanja iz Washingtona

U travnju 1996. list New York Times objavio je opširan članak o gradnji, oslanjajući se na ruske novine i izjave američkih dužnosnika. Američki satelitski snimci pokazivali su velike radove i nakon raspada Sovjetskog Saveza. Ruske vlasti odgovarale su različito: spominjali su se rudnik, spremište državnog blaga, skladište hrane i sklonište za vodstvo. Ministarstvo obrane Rusije 1996. odgovorilo je da nema običaj obavještavati strane medije o objektima koji se grade radi jačanja sigurnosti zemlje. Zapovjednik ruskih Strateških raketnih snaga Igor Sergejev zanijekao je da njegove snage imaju veze s gradnjom.

Pitanje je završilo u zakonu. U Zakonu o ovlastima za nacionalnu obranu za 1998. (Public Law 105-85), koji je potpisan u studenom 1997., američki Kongres napisao je da, prema izvješćima, Rusija gradi "golem podzemni objekt nepoznate namjene" na planini Jamantau i u gradu Mežgorju, projektiran da preživi nuklearni rat, i da to nije u skladu s otvorenošću na kojoj počiva partnerstvo nakon Hladnog rata. Kongres je podsjetio da su ruski časnici obišli američka zapovjedna središta u planini Cheyenne i Omahi, te zatražio pisano objašnjenje s crtežima i posjet američke delegacije. Nije poznato da je Rusija na to pristala.

Mrtva ruka i druge pretpostavke

Bez službenih podataka, nagađanja su se množila. Moskovski list Segodnja pisao je da je objekt povezan sa sustavom "Mrtva ruka", sovjetskim sustavom za automatski uzvratni nuklearni udar. Drugi su pisali o rezervnom zapovjednom središtu, o skladištu nuklearnih bojevih glava ili o podzemnom gradu za desetke tisuća ljudi. Za te tvrdnje u javnosti nema dokumenata.

Neke prozaične činjenice također su poznate. Prema dopisima ruskih ustanova iz 1999. do 2001., gradnja tada još nije bila dovršena. U travnju 2007. pri rušenju jedne hale preradbenog pogona poginula su četiri radnika, a lokalni su izvori pisali o porastu nezaposlenosti, što neki tumače kao znak da je glavni dio posla završen. Grad i danas ostaje zatvoren.

Kronologija

  1. 19. lipnja 1978.: Osnovan je Južnouralski rezervat s povlasticama za radnike na "posebnom objektu".
  2. 1979.: Tajnim odlukama počinje gradnja; nastaju naselja Beloreck-15 i Beloreck-16 (Ufa-105).
  3. 1991.–1992.: Lokalne novine pišu o gradnji, a Mithat Šakirov o skloništu za vodstvo.
  4. 8. srpnja 1995.: Naselja postaju zatvoreni grad Mežgorje.
  5. travanj 1996.: New York Times objavljuje članak o objektu; Rusija daje različita objašnjenja.
  6. studeni 1997.: Američki Kongres u zakonu traži od Rusije objašnjenje i posjet.
  7. 1999.–2001.: Ruski službeni dopisi navode da gradnja nije dovršena.
  8. 24. travnja 2007.: Pri rušenju pogona poginula su četiri radnika.

Ključne osobe

  • Mithat Šakirov: Bivši partijski čelnik Baškirije koji je 1992. rekao da se gradi sklonište za vodstvo.
  • Michael R. Gordon: Novinar New York Timesa koji je 1996. opširno pisao o gradnji.
  • Igor Sergejev: Zapovjednik Strateških raketnih snaga koji je zanijekao vezu svojih snaga s gradnjom.

Što se zna

  1. Mežgorje je od 1995. zatvoreni grad u podnožju Jamantaua, a za ulazak u središnji dio treba propusnica.
  2. Naselja na tom mjestu nastala su od 1979. pod imenima Beloreck-15, Beloreck-16 i Ufa-105.
  3. Dokumenti o gradnji iz 1978. i 1979. tajni su i dostupni samo u izvadcima.
  4. Ruski dužnosnici objekt su opisivali kao rudnik, skladište pričuva i sklonište, a Ministarstvo obrane odbilo je dati podatke.
  5. Američki Kongres je 1997. u zakonu P.L. 105-85 opisao objekt kao golem podzemni kompleks nepoznate namjene i zatražio objašnjenje.

Otvorena pitanja

  • Čemu služi objekt ispod Jamantaua i je li dovršen?
  • Koliko je objekt velik i koliko je ljudi na njemu radilo?
  • Je li povezan sa sustavom "Mrtva ruka" ili s drugim zapovjednim središtima?

Teorije

  • Riječ je o skloništu i zapovjednom središtu za vodstvo države u nuklearnom ratu
  • Objekt je velik sustav skladišta državnih pričuva, uz rudarstvo, kako su govorili graditelji
  • Planina skriva dio sustava za automatski uzvratni nuklearni udar
  • Kompleks ima više namjena, od skladišta do zaštićenih zapovjednih prostora, pa su sva službena objašnjenja djelomično točna

Povezane priče

Izvori