Planina Cheyenne, zapovjedno središte u granitu

U utrobi planine u Coloradu stoji petnaest zgrada koje ne dodiruju stijenu, nego počivaju na više od tisuću golemih opruga. Odatle su Amerikanci i Kanađani desetljećima pazili na nebo i čekali znak nuklearnog napada.

Ukratko

  • Kompleks Cheyenne Mountain vojno je zapovjedno središte usječeno u planinu kraj Colorado Springsa, otvoreno 1967. za Zapovjedništvo zračne obrane Sjeverne Amerike (NORAD).
  • Građen je da izdrži nuklearni napad: petnaest zgrada unutar planine stoji na više od tisuću opruga, a ulaz zatvaraju masivna protueksplozijska vrata.
  • Odatle se desetljećima pratio zračni prostor i svemir te otkrivali mogući raketni napadi na Sjevernu Ameriku, a 1979. i 1980. ondje su zabilježene i lažne uzbune.
  • Od 2008. glavna su zapovjedništva preseljena, a kompleks služi kao pričuvno središte i za obuku; mnogima je poznat iz filmova i serija.

Na jugozapadnom rubu Colorado Springsa diže se planina Cheyenne, granitni masiv obrastao borovima. Cesta se penje do parkirališta na pola visine, a odande tunel vodi duboko u stijenu. Iza zavoja i teških vrata nalazi se jedno od najpoznatijih vojnih postrojenja Hladnog rata, mjesto koje se u Americi ponekad zove i "američka tvrđava".

Planina za Hladni rat

Krajem 1950-ih Sjedinjene Države i Kanada osnovale su zajedničko Zapovjedništvo zračne obrane Sjeverne Amerike, NORAD, koje je trebalo na vrijeme otkriti sovjetske bombardere i rakete. Za njegovo glavno zapovjedno središte tražilo se mjesto koje bi preživjelo i izravan nuklearni napad. Odabrana je planina Cheyenne.

Inženjerijski zbor američke kopnene vojske počeo je kopati u planini 18. svibnja 1961. Bušenje i miniranje izvela je građevinska i rudarska tvrtka iz Utaha, a elektroničke i komunikacijske sustave izradila je tvrtka Burroughs. Početna sredstva za gradnju iznosila su 142,4 milijuna dolara. Kompleks je počeo raditi u veljači 1967., a ondje su se preselili i centar za praćenje objekata u svemiru te nacionalni centar za upozoravanje civilne zaštite.

Grad na oprugama

Unutar planine iskopane su goleme dvorane u kojima stoji petnaest trokatnih zgrada. One ne leže izravno na stijeni, nego na sustavu od više od tisuću velikih čeličnih opruga, s gipkim spojevima cijevi, kako se pri potresu ili eksploziji nijedna zgrada ne bi pomaknula više od dva i pol centimetra. Ulaz zatvaraju masivna čelična protueksplozijska vrata, a zrak prolazi kroz posebne ventile i filtre koji zaustavljaju kemijska, biološka i radioaktivna onečišćenja.

Kompleks ima vlastitu elektranu, grijanje i hlađenje te vodu iz planinskih izvora, koje ima više nego što treba. Spremnik od 5,7 milijuna litara osigurava vodu i u slučaju požara, a drugi, od 17 milijuna litara, služi za hlađenje uređaja. U planini su i zalihe dizelskog goriva, generatori, bolnica, trgovina, kantina i teretane. Navodi se da je to jedini podzemni objekt američkog Ministarstva obrane potvrđeno otporan na snažni elektromagnetski impuls nuklearne eksplozije na velikoj visini.

Lažne uzbune

Najnapetiji trenuci u povijesti planine nisu bili napadi, nego pogreške. Godine 1979. i 1980. računalni sustavi u kompleksu nekoliko su puta izdali lažna upozorenja o raketnom napadu. U jednom slučaju uzrok je bio neispravan računalni čip. Osoblje je provjerilo podatke i utvrdilo da su upozorenja pogrešna, ali su ti događaji pokazali da bi nuklearni rat mogao početi i zbog pogrešnih podataka. Nakon toga su sustavi i postupci dorađeni, a za ispitivanje izmjena osnovano je posebno središte izvan planine.

Od glavnog stožera do pričuve

Nakon Hladnog rata kompleks je i dalje bio središte praćenja zračnog prostora i svemira. Za napada 11. rujna 2001. bio je zatvoren i zaštićen, a zatim je nastavio redovan rad. Godine 2008. NORAD i Sjeverno zapovjedništvo Sjedinjenih Država preselili su glavna zapovjedna središta u obližnju bazu Peterson, a planina je postala pričuvno zapovjedno središte i mjesto za obuku posada. Uz Amerikance u njoj služe i pripadnici kanadskog zrakoplovstva.

Planina ipak nije zaboravljena. Godine 2015. zapovjednik NORAD-a najavio je ugovor vrijedan 700 milijuna dolara za premještanje sustava u kompleks, upravo zato što ga njegova gradnja štiti od elektromagnetskog impulsa.

Planina na filmu

Za mnoge je planina Cheyenne poznatija s ekrana nego iz vijesti. U filmu Ratne igre (1983.) ondje računalo umalo pokreće nuklearni rat, u Interstellaru (2014.) u njoj je skriveno sjedište NASA-e, a u seriji Zvjezdana vrata SG-1 krije tajno zapovjedništvo koje putuje na druge planete. U čast seriji, jedan spremnik za metle u stvarnom kompleksu nosi natpis "Stargate Command". Upravo zbog takve slave, ali i zbog tajnosti stvarnih zadaća, planina je postala predmet mnogih priča o tome što se još krije u njezinoj utrobi.

Kronologija

  1. 18. svibnja 1961.: Inženjerijski zbor američke vojske počinje kopati u planini Cheyenne.
  2. Veljača 1967.: Kompleks počinje raditi kao zapovjedno središte NORAD-a.
  3. 1979.–1980.: Računalni sustavi u kompleksu nekoliko puta izdaju lažna upozorenja o raketnom napadu.
  4. 1983.: Izlazi film Ratne igre, djelomično smješten u kompleks.
  5. 11. rujna 2001.: Kompleks je zatvoren i zaštićen tijekom napada na Sjedinjene Države.
  6. 2008.: Glavna zapovjedna središta sele se u bazu Peterson, a planina postaje pričuvno središte.
  7. 2015.: Najavljen je ugovor od 700 milijuna dolara za premještanje sustava u kompleks.

Ključne osobe

  • William E. Gortney: Admiral i zapovjednik NORAD-a koji je 2015. najavio nova ulaganja u kompleks.

Što se zna

  1. Kopanje je počelo 18. svibnja 1961., a kompleks je počeo raditi u veljači 1967.
  2. Petnaest trokatnih zgrada unutar planine stoji na više od tisuću opruga.
  3. Godine 1979. i 1980. sustavi u kompleksu izdali su nekoliko lažnih upozorenja o raketnom napadu.
  4. Od 2008. kompleks je pričuvno zapovjedno središte i središte za obuku.
  5. U kompleksu služe i pripadnici kanadskog zrakoplovstva.

Otvorena pitanja

  • Koje se sve zadaće danas obavljaju unutar planine?
  • Koliko bi kompleks doista izdržao pod izravnim napadom suvremenim nuklearnim oružjem?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Graff, G. M. (2017). Raven Rock. New York: Simon & Schuster.

Izvori