Mokoš
Mokoš je jedino žensko božanstvo navedeno u poznatom popisu kipova koje je knez Vladimir dao postaviti u Kijevu.
Ukratko
- Mokoš se spominje među božanstvima čije je kipove knez Vladimir dao postaviti u Kijevu 980. godine.
- U kasnijim tumačenjima povezuje se s vodom, plodnošću i ženskim poslovima.
- Narodna predaja sačuvala je njezino ime i nakon pokrštavanja.
- O njezinu izvornom liku i funkcijama nema dovoljno podataka za sigurnu rekonstrukciju svih pojedinosti.
Božica u popisu kijevskih idola
Mokoš je jedna od rijetkih slavenskih božica čije je ime izričito sačuvano u srednjovjekovnim zapisima. Ljetopisni prikaz vladavine kneza Vladimira navodi je među božanstvima čije je kipove dao postaviti u Kijevu 980. godine. U popisu se pojavljuje uz Peruna i druga božanstva, što je čini važnim tragom za proučavanje predkršćanskih vjerovanja.
Za razliku od Peruna, o Mokoši je sačuvano malo izravnih podataka. Nije nam poznat cjelovit mit koji bi opisivao njezine pustolovine, obitelj ili obrede posvećene njoj. Zbog toga su mnoge pojedinosti koje se danas ponavljaju u popularnim prikazima zapravo kasnije interpretacije.
Voda, plodnost i ženski rad
Hrvatska enciklopedija povezuje Mokošino ime s praslavenskom riječi koja znači „mokar”. U znanstvenim i folklornim prikazima često se dovodi u vezu s vodom, plodnošću, ženama i kućanskim poslovima poput predenja. Te se poveznice temelje na etimologiji, kasnijim narodnim vjerovanjima i usporedbama s drugim tradicijama, a ne na opširnom staroslavenskom tekstu koji bi jasno opisao sve njezine funkcije.
U nekim istočnoslavenskim narodnim predajama Mokoš se pretvara u žensko ili demonsko biće koje obilazi domove i stada. Takve predaje pokazuju kako se stariji religijski likovi mogu promijeniti nakon što nestane njihova službenog kulta. Ime božice preživljava, ali se značenje mijenja u skladu s novim vjerovanjima i kršćanskim pogledom na nekadašnja božanstva.
Tragovi u zemljopisnim imenima
U Hrvatskoj se često spominje Mokošica, naselje kraj Dubrovnika, čije se ime povezuje s božicom. Zemljopisna imena mogu čuvati tragove starih vjerovanja, no njihovo podrijetlo treba procjenjivati na temelju jezičnih i povijesnih podataka. Sama sličnost imena nije uvijek dovoljna da bi se veza smatrala dokazanom.
Mokoš se ponekad opisuje kao Perunova žena. Takva tvrdnja pojavljuje se u dijelu rekonstrukcija slavenske mitologije, ali nije izravno potvrđena u sačuvanim srednjovjekovnim izvorima. Slično vrijedi za detaljne priče o njezinim odnosima s Velesom ili o tome da je upravljala svim aspektima sudbine. Te ideje treba označiti kao hipoteze, a ne kao sigurne činjenice.
Što se zna
- Mokoš je navedena u ljetopisnom popisu kijevskih božanstava iz 980. godine.
- Ona je jedino žensko božanstvo u tom poznatom popisu.
- Njezino se ime povezuje s praslavenskom riječju za vlagu.
- Kasnija predaja povezuje je s vodom, ženskim poslovima i nadnaravnim obilascima domova.
- Mnogi detalji o njezinoj ulozi potječu iz kasnijih tumačenja, a ne iz izravnih staroslavenskih mitova.