Mitologije cijelog svijeta, vile i vilenjaci, folklor i drevne priče koje se prepričavaju stoljećima.
Adze u predajama naroda Ewe: U zapisima Jakoba Spietha iz 1906. adze se noću pojavljuje kao svjetleći plamen ili krijesnica, a preko dana može biti neprepoznata sila povezana s bolešću.
Apep, zmija koja svake noći napada Sunce: Egipatski svećenici vjerovali su da Sunce neće izaći ako mu ne pomognu. Svake su noći pljuvali na lik goleme zmije, gazili ga lijevom nogom, probadali, vezali i spaljivali, a upute za to sačuvane su u papirusu starom više od dvije tisuće godina.
Astečki bogovi i Templo Mayor: U veljači 1978. radnici gradske elektrane u Ciudad de Méxicu udarili su lopatom u kameni disk težak osam i pol tona. Na njemu je bila isklesana raskomadana božica, a ispod ulica ležao je hram u kojem su Asteci ponavljali mit o njezinoj smrti.
Aswang, noćno biće Filipina: Danju je ona susjeda, udana u selu, a noću, kažu, leti nad krovovima i vreba trudnice. Španjolski misionari zapisali su već 1589. da se ničega na otocima ne boje kao njega.
Atilin grob: Hunski kralj umro je 453. nakon svadbene gozbe, a oni koji su ga pokopali, piše gotski povjesničar, nisu preživjeli pogreb. Mađarska predaja kaže da počiva pod koritom rijeke Tise, u tri lijesa od zlata, srebra i željeza.
Atlantida: Prije gotovo 2400 godina Platon je opisao moćno otočno carstvo s onu stranu Heraklovih stupova koje je potonulo u jednom danu i noći. Od tada je ljudi traže od Atlantika do Antarktike.
Baba Jaga: Živi u kolibi na kokošjim nogama, leti u drvenom stupi, a metlom za sobom briše tragove. Jednom junaku prijeti da će ga pojesti, a drugome pokazuje put. Zašto je baka iz šume u bajkama i čudovište i pomoćnica?
Banshee: Oko jedan sat iza ponoći engleska plemkinja Ann Fanshawe ugledala je na prozoru irske kuće ženu u bijelom, crvene kose, koja je triput nešto glasno izgovorila i nestala. Ujutro joj je domaćica rekla da je u kući te noći umro jedan rođak.
Barun Trenk, panduri i palac iz kripte: Slavonski vlastelin Franjo Trenk navodno je vodio 102 dvoboja, a pod njegovim se hrastom, kaže predaja, sudilo kmetovima. Umro je u tamnici u Brnu, gdje mu mumija i danas leži u kripti, samo bez jednog palca.
Bukavac: U predajama Srijema Bukavac je noćno čudovište čije ime priziva buku, vodu i strah od nepoznatog.
Čakovečki pozoj i grabancijaš: Pod Čakovcom, kažu stari Međimurci, leži zeleni zmaj: glava mu je pod Starim gradom Zrinskih, a rep pod crkvom svetog Nikole. Izvući ga može samo putujući đak crne škole, ali tada bi se pola grada srušilo u vodu.
Carica koja nije došla u Bjelovar: Bjelovarci pričaju da je grad nastao jer je carici Mariji Tereziji pukao kotač na kočiji, da ispod katedrale vode neistraženi tuneli i da je carica nosila ljubavni napitak. Svake godine njezina kočija svečano ulazi u grad u kojem, prema samoj legendi, nikad nije bila.
Crna kraljica: Na Medvedgradu je, kaže predaja, živjela kraljica u crnom, s gavranom koji je napadao na njezinu zapovijed, i prodala dušu vragu. Iza priče stoji stvarna žena, Barbara Celjska, carica Svetoga Rimskog Carstva.
Crna kraljica i nastanak Plitvičkih jezera: U vrijeme velike suše, kaže predaja, presahnula je i Crna rijeka, a ljudi, životinje i biljke molili su za kišu. Uslišala ih je Crna kraljica, i kiša je padala tako dugo da su nastala jezera.
Dabog: Ime Dabog povezuje se sa starim solarnim božanstvom, ali u južnoslavenskim predajama pojavljuje se i kao moćni gospodar zemlje ili demonski protivnik.
Devetorica nepoznatih: Priča o devetorici čuvara opasnog znanja često se pripisuje caru Ašoki i drevnoj Indiji. Njezina moderna inačica pojavila se u pustolovnoj fikciji Talbota Mundyja, a kasniji autori počeli su je prenositi kao povijesno svjedočanstvo.
Divlji lov: Godine 1127. redovnici u Peterboroughu zapisali su da su po šumama oko opatije noću jahali crni lovci na crnim konjima i jarcima, s crnim psima širokih očiju, i da se čulo kako pušu u rogove. Slične povorke Europa je stoljećima viđala u zimskim olujama.
Domovoj: Domovoj je kućni duh koji je mogao štititi obitelj, ali i upozoravati ukućane kada bi prekršili običaje.
Draugr, mrtvac iz islandskih saga: Junak Grettir pobijedio je mrtvog pastira Glámra u hrvanju pod mjesečinom, ali ga je mrtvac prije toga prokleo. Od te se noći najjači čovjek Islanda bojao ostati sam u mraku.
Drekavac: Krik u noći kraj groblja, vodenice ili bare, nalik dječjem plaču ili vučjem zavijanju. U nekim selima vjerovalo se da tako doziva duša djeteta koje je umrlo nekršteno.
Duat i vaganje srca, egipatski zagrobni svijet: Pokojnikovo srce stavljalo se na vagu, a na drugoj zdjelici bilo je pero. Ako srce pretegne, čeka ga zvijer s glavom krokodila, a Egipćani su u grob stavljali čarolije da im srce na sudu ne progovori protiv njih.
Đulin ponor: Ondje gdje rijeka Dobra nestaje pod Ogulinom, kaže predaja, bacila se djevojka koja je čula da joj je dragi poginuo u boju s Turcima. Po njoj se ponor i danas zove Đulin, a u stijeni iznad njega mještani vide lice njezina zaručnika.
Dvorac Glamis i njegova tajna soba: Priča o skrivenoj sobi u škotskom dvorcu s vremenom je dobila i zatočenog nasljednika kojega su nazivali „čudovištem”. Najstariji poznati opis tajne sobe ne spominje zatočenika, a kasniji zapisi pokazuju kako se legenda mijenjala.
Džini: Prema Kur'anu, skupina džina jedne je noći slušala kako Muhamed uči objavu, vratila se svome narodu i rekla da je čula čudesan Kur'an. Za muslimane džini nisu bića iz bajke, nego stvorenja s vlastitom voljom, koja će kao i ljudi odgovarati za svoja djela.
El Dorado: Na početku priče nije bio grad, nego čovjek: vladar kojega su posipali zlatnom prašinom prije nego što bi na splavi otplovio na sveto jezero. Potraga za njim odvela je osvajače od Anda do Gvajane i stajala je glave tisuće ljudi.
Émilie Sagée, učiteljica s dvojnicom: Prema priči, 42 učenice jednog livonskog internata gledale su učiteljicu kako bere cvijeće u vrtu, a u isto vrijeme njezin lik sjedio je nepomično u naslonjaču u njihovoj sobi. Cijela priča počiva na sjećanju jedne djevojčice.
Enuma eliš, babilonski ep o stvaranju: Prije neba i zemlje postojale su samo dvije vode, slatka i slana. Kad je mladi bog Marduk svladao Tiamat, majku svih bogova, rasjekao joj je tijelo na dvoje i od jedne polovice napravio nebo.
Ep o Gilgamešu: Kralj koji je bio dvije trećine bog otišao je na kraj svijeta da pobijedi smrt, a nije uspio pobijediti ni san. Njegova priča, stara gotovo četiri tisuće godina, ležala je zakopana u ruševinama Ninive dok je 1872. nije pročitao bivši graver novčanica.
Excalibur i Avalon: Prvi pisac koji spominje Arturov mač kaže da je iskovan na otoku Avalonu, kamo je ranjeni kralj odnesen da ozdravi. Krajem 12. stoljeća redovnici iz Glastonburyja objavili su da su na svojem groblju pronašli i otok i kralja.
Gavanovi dvori i Crveno jezero: Bogati Gavan cijeli je dan brojao novac, a njegova je žena prosjaku dobacila koru kruha s papuče. Te noći, kaže imotska predaja, zemlja se otvorila i progutala oba njegova dvora, a na njihovu mjestu ostala su Crveno i Modro jezero.
Gil Pérez, vojnik koji je "preletio" Tihi ocean: Prema legendi, jednog jutra 1593. na glavnom trgu Mexico Cityja pojavio se vojnik u odori straže iz Manile i tvrdio da je noć prije bio na drugoj strani Tihog oceana. Ime Gil Pérez dobio je tek tri stoljeća kasnije.
Gospa od Utočišta i kip koji je doplovio Dunavom: Prema predaji, Marijin kip koji je trebalo skloniti na sigurno umotan je i pušten niz Dunav, a zaustavio se na obali kod Aljmaša. Mještani su ga primili, i tako je svetište dobilo ime Gospa od Utočišta.
Grgurevo i fra Luka Ibrišimović Sokol: Svakog 12. ožujka iznad Požege odjekuju pucnji iz starih pušaka i malih topova. Prema predaji, upravo je buka 1688. otjerala Osmanlije iz grada, a predvodio ju je franjevac kojega puk i danas zove Sokol.
Gričke vještice: Gradec na zagrebačkom Griču u mašti čitatelja i danas pripada vješticama, inkvizitorima i kontesi Neri. Stvarni zapisnici sa suđenja pričaju tišu, ali mračniju priču o travarkama, susjedskim svađama i mučenju.
Hiperboreja, zemlja iza sjevernog vjetra: Iza sjevernog vjetra, gdje bi trebao vladati vječni led, Grci su smjestili zemlju bez bolesti i starosti. Njezini su stanovnici darove za Apolona slali na Delos umotane u pšeničnu slamu, od naroda do naroda.
Hitobashira, japanski "ljudski stup": Kad su se stupovi mosta u Matsueu stalno urušavali, odlučili su da pod most ide prvi čovjek koji ga prijeđe u hlačama bez ukrućenog umetka. Kad se 1891. gradio novi most, seljaci se nisu usuđivali doći u grad.
Hum, najmanji grad, i Aleja glagoljaša: Kad su divovi sagradili gradove u dolini Mirne, kaže priča, ostalo im je nešto kamenja, pa su od njega složili Hum. Gradić s pedesetak stanovnika danas se predstavlja kao najmanji grad na svijetu, a pred njegovim vratima završava sedam kilometara dug niz spomenika glagoljici.
Izvor mladosti: Juan Ponce de León doplovio je 1513. do obale koju je nazvao Florida, a u svojim papirima nije spomenuo nikakav čudotvorni izvor. Priču o starcu koji traži vodu mladosti napisali su o njemu drugi, nakon njegove smrti.
Jankovac, grofov grob u stijeni i hajdukova špilja: Na Papuku, iznad malog jezera, plemić koji je uredio dolinu dao je svoj grob uklesati u stijenu. Kronika iz 1902. ipak piše da narod nije pamtio njega, nego hajduka koji je dvanaest godina živio u obližnjoj špilji.
Jarilo: Jarilo se u kasnijim slavenskim predajama povezuje s proljećem i plodnošću, ali njegov položaj među drevnim bogovima nije čvrsto potvrđen.
Jiangshi, kinesko ukočeno truplo: Seljak iz sjeverne Kine cijelu je noć u praznom grobu zvonio zvonima, da se mrtvac koji otima djecu ne može vratiti. Ruke su mu se, kaže priča, tresle do kraja života.
Jophar Vorin, stranac iz Laxarije: Najstariji zasad pronađeni zapis o čovjeku koji se predstavio kao Jophar Vorin objavio je londonski tjednik 12. travnja 1851. Sam tekst već tada upozorava da vijest nije potvrđena.
Jure Grando, štrigon iz Kringe: Šesnaest godina nakon smrti seljak iz istarske Kringe navodno je noću kucao na vrata svojih susjeda. Priča o njemu jedan je od najstarijih zapisa o vampiru u Europi.
Kalnički šljivari i kralj u opsadi: Kad se kralj Bela IV. pred Tatarima sklonio na Kalnik, seljaci su ga, kaže predaja, hranili šljivama i za to dobili plemstvo. Povijesni izvori kralja vode drugim putem, ali kalnički plemići i njihove povlastice doista su postojali.
Kami, šintoistička božanstva: Planina, stari kedar, slap ili čovjek koji je za života bio izvanredan: sve to može biti kami. U Japanu ih štuju u desecima tisuća svetišta, a najsvetije od njih ruši se i gradi iznova svakih dvadeset godina.
Kitež, grad u jezeru Svetlojar: Kad je vojska Batu-kana stigla do jezera u šumama iza Volge, grad koji je tražila nestao je pod vodom. Prema predaji, pravednici i danas u dubini Svetlojara mogu vidjeti svjetla crkvenih ophoda.
Kitsune: U ožujku 2022. na vulkanskim obroncima Nasua u Japanu raspao se na dvoje kamen u koji je, prema legendi, zarobljen duh devetorepe lisice. Lokalne vlasti pozvale su svećenike da obave obred smirenja.
Kletva kralja Zvonimira: Smrtno ranjen na saboru kod Knina, dobri kralj Zvonimir prokleo je svoj narod da nikad više ne ima vladara svoga jezika. Tako barem kaže kronika napisana nekoliko stoljeća poslije njegove smrti.
Koplje sudbine, Longinovo koplje: U bečkoj riznici čuva se karolinško koplje sa željeznim klinom u oštrici, za koji se vjerovalo da je čavao s Kristova križa. Pravo na isto ime polažu relikvije u Vatikanu i Armeniji, a knjiga iz 1972. pripisala mu je moć koja je privukla Hitlera.
Koščej Besmrtni: U ruskim bajkama Koščej može djelovati neranjivo jer je njegova smrt skrivena izvan vlastitog tijela.
Kraljević Marko: U povijesnim ispravama bio je gospodar malog područja oko Prileja i osmanski vazal koji je poginuo boreći se za sultana. U pjesmama je živio tristo godina, dijelio vino sa svojim konjem Šarcem, a vila mu je bila posestrima.
Kraljevstvo Ivana Prezbitera: Oko 1165. Europom se počelo širiti pismo kralja koji je tvrdio da vlada dalekom Indijom, da mu služe kraljevi i da u njegovoj zemlji teče rijeka dragog kamenja. Papa mu je poslao odgovor, a Portugalci su ga tri stoljeća kasnije tražili u Etiopiji.
Krampus: Rogat i dlakav, s lancima, šibom i jednim kozjim kopitom, uoči svetog Nikole obilazi kuće. Dobra djeca dobivaju darove, a zločesta šibu, a u starijim pričama Krampus je djecu odnosio u košu.
Kresnik i krsnik: Slična imena kriju različite, ali djelomično povezane tradicije: slovenskog Kresnika i krsnika iz hrvatskih i slovenskih narodnih vjerovanja.
Krokodili u kanalizaciji: U veljači 1935. dječaci koji su čistili snijeg u Harlemu izvukli su iz šahta pravog aligatora. Iz te vijesti izrasla je priča o cijeloj koloniji slijepih bijelih krokodila ispod New Yorka.
Krsnik i kudlak: Danju je običan seljak, otac i susjed. Noću mu duša izlazi iz tijela i kao bijeli pas ili muha odlazi u borbu s crnom životinjom koja želi uništiti ljetinu.
Krvava Mary: Ugasi svjetlo u kupaonici, stani pred ogledalo i triput izgovori njezino ime. Generacije djece kunu se da su u staklu nešto vidjele, a psiholozi danas znaju i zašto.
Krvavi kamen na Gorjancima: Predaja smješta utrku za granicu na Gorjance, a crvene mrlje na kamenu tumači kao trag krvi. Sačuvane su dvije inačice koje isti završetak pripisuju suprotstavljenim stranama.
La Llorona: Deset godina prije dolaska Španjolaca, zapisao je Bernardino de Sahagún, stanovnici Tenochtitlana noću su čuli ženu kako plače i viče: "O djeco moja, gdje da vas odvedem?" Danas je ista žena u bijelom, La Llorona, najpoznatiji duh Meksika.
Legenda o Rozafi: Zidovi tvrđave nad Skadrom rušili su se svake noći, dok graditelji nisu pristali u njih uzidati ženu koja im sutra prva donese ručak. Ona je tražila samo da joj ostave otkrivenu dojku, ruku i nogu, da može hraniti i uspavljivati sina.
Lemurija: Lemurija je jedini izgubljeni kontinent koji su izmislili znanstvenici. Zoolog ju je 1864. predložio da objasni lemure na Madagaskaru, a do kraja stoljeća postala je domovina okultnih "korijenskih rasa" i izgubljeni zavičaj tamilske kulture.
Ljubljanski zmaj: Zmaj na ljubljanskom grbu danas izgleda kao zaštitnik grada, no jedna poznata priča prikazuje ga kao čudovište koje je ubio grčki junak Jazon. Poveznica između antičkog mita i Ljubljane razvijala se kroz stoljeća.
Lutajući Židov, legenda i njezina zlouporaba: Čovjek koji je udario Isusa na putu na raspeće, kaže legenda, osuđen je lutati svijetom do Drugog dolaska. Engleski redovnici zapisali su 1228. priču o njemu kao o živom svjedoku vjere, a nakon sedam stoljeća njezino je ime postalo naslov nacističke propagande.
Macić, mali duh u crvenoj kapici: Izgleda kao dječak u crvenoj kapici, voli prženu hranu i noću odvodi konje iz staje. Kome je sklon, pomoći će mu naći novac; koga ne voli, može ga preplašiti nasmrt.
Majstor Manole i samostan u Curtei de Argeș: Manole je molio Boga da pošalje pljusak i oluju, samo da mu se žena vrati kući. Ona je ipak stigla na gradilište, a on ju je, kao u šali, počeo zazidavati u zid samostana.
Mercy Brown i vampirska panika u Novoj Engleskoj: U ožujku 1892. susjedi su nagovorili ožalošćenog oca da dopusti otvaranje grobova njegove žene i kćeri. Nadali su se da će tako spasiti njegova posljednjeg sina od bolesti koju nitko nije znao liječiti.
Mljet i Ogigija: Homer je napisao da je Odisej sedam godina proveo kod nimfe Kalipso na otoku Ogigiji, u špilji obrasloj lozom, kraj četiri izvora. Na Mljetu postoji špilja koja nosi Odisejevo ime i stijena pred njom koja se zove Ogiran.
Mokoš: Mokoš je jedino žensko božanstvo navedeno u poznatom popisu kipova koje je knez Vladimir dao postaviti u Kijevu.
Mora: Noću ulazi kroz ključanicu, sjeda spavaču na prsa i pritišće ga dok se ne može ni maknuti ni viknuti. Ujutro je, kaže predaja, obična djevojka iz susjedstva.
Morana: Morana se u slavenskim običajima povezuje sa zimom i smrću, no slika jedinstvene drevne božice zime djelomično je rekonstruirana iz kasnijih predaja.
Morčić: Sitna emajlirana glava s turbanom postala je prepoznatljiv riječki nakit i simbol grada. Uz nju se pripovijeda o kamenju koje je s neba obranilo Rijeku od osmanske vojske.
Most na Drini i predaja o Stoji i Ostoji: Vila s rijeke rušila je noću sve što su graditelji danju sagradili na Drini, dok glas iz vode nije zatražio dvoje male djece za srednji stup. Ljudi u Višegradu stoljećima su pokazivali dva uska otvora u mostu kroz koje ih je, kažu, majka dojila.
Most u Arti: Četrdeset pet majstora i šezdeset šegrta gradilo je most cijeli dan, a noću bi se srušio. Ptica ljudskim glasom rekla je glavnom graditelju da most neće stajati dok u temelj ne ugradi vlastitu ženu.
Nain Rouge, crveni patuljak iz Detroita: Osnivač Detroita, kaže legenda, udario je štapom malog crvenog patuljka i time prokleo sebe i svoj grad. Prvi zapis te priče objavljen je gotovo dva stoljeća kasnije, a danas je Detroićani svakog proljeća istjeruju iz grada u maskama i uz bubnjeve.
Okić i vila s Plešivice: Tri su godine branitelji Okića odolijevali turskoj opsadi, a kad im je nestalo hrane, s Plešivice je, kaže predaja, sišla vila i dala im neobičan savjet: neka posljednje što imaju daju neprijatelju.
Olimp, planina bogova: Homer je pisao da na vrh Olimpa nikad ne pada kiša ni snijeg. Prvi ljudi za koje se zna da su se popeli na najviši vrh stigli su gore tek 1913., a vodio ih je lovac na divokoze.
Orko: U istarskim i primorskim predajama Orko nije bog s velikim hramovima, nego opasno biće iz usmenih priča.
Penanggalan i krasue: noćne glave jugoistočne Azije: U jednom malajskom zapisu iz 19. stoljeća glava s utrobom leti do kuće u kojoj se nedavno rodilo dijete. Srodna tajlandska predaja o krasue pokazuje kako ista slika može imati različita značenja.
Perchta, alpska gospa zimskih noći: U noći uoči Sveta tri kralja obilazila je kuće i provjeravala je li sav lan ispreden. Lijenoj prelji, prema predaji, rasparala bi trbuh i napunila ga kudjeljom, a marljivoj ostavila srebrnjak u vjedru.
Perun: Bog groma i munje jedan je od najbolje potvrđenih likova staroslavenske religije, ali mnoge pojedinosti o njemu i dalje su predmet istraživanja.
Picoki i pijetao iz đurđevačkog topa: Kad je u opkoljenoj utvrdi ostao samo jedan pijetao, branitelji ga, kaže predaja, nisu pojeli, nego su ga ispalili iz topa u osmanski tabor. Zapovjednik opsade zaključio je da u gradu hrane ima napretek i otišao.
Popol Vuh, knjiga naroda K'iche': Bogovi su ljude najprije napravili od blata, pa su se raspali u vodi, zatim od drveta, pa su ih potopom uništili, a tek su treći put uspjeli, kad su ih oblikovali od kukuruza. Knjigu koja to pripovijeda jedan je svećenik oko 1701. prepisao od starješina koji su je skrivali, a izvornik otad nitko nije vidio.
Povratnici u kronici Williama od Newburgha: Engleski kanonik iz 12. stoljeća opisao je pokojnike koji se vraćaju svojim obiteljima i donose bolest. Jednu je predaju završio prizorom spaljenog srca.
Praški Golem: Rabin je od gline s obale Vltave napravio čovjeka i oživio ga Božjim imenom. Priča se smješta u 16. stoljeće, ali je prvi put zapisana više od dvjesto godina kasnije.
Prokletstvo Lokruma: Posljednje noći prije odlaska s otoka benediktinci su, kaže priča, s okrenutim svijećama obišli Lokrum i prokleli svakoga tko ga bude prisvojio. Nekoliko desetljeća poslije otok je kupio carev brat.
Pulska Arena i vile s Učke: Istarska predaja kaže da su Arenu u Puli u jednoj noći gradile vile, noseći kamenje s Učke. Kad je zapjevao pijetao, morale su pobjeći, pa je golema građevina ostala bez krova.
Ragnarök, sudbina bogova: Tri zime bez ljeta, vuk koji proždire Sunce i brod sagrađen od noktiju mrtvih. Nordijski bogovi znali su kako će poginuti, a ipak su se za tu bitku spremali do kraja.
Rama Setu (Adamov most): Između Indije i Šri Lanke more je mjestimice duboko tek do koljena, a niz pličina i otočića pruža se od obale do obale poput nasipa. Za stotine milijuna hindusa to je most koji je za Ramu sagradila vojska vanara, a za geologe greben koji je more polako prekrilo.
Ramsundski crtež, Sigurd i zmaj Fafnir: Oko 1030. jedna je udovica u Švedskoj dala sagraditi most za dušu svojeg svekra i uz njega u golu stijenu urezati natpis. Natpis teče kroz tijelo zmaja, a ispod zmaja junak Sigurd odozdo zabija mač, dva stoljeća prije nego što je njegova priča zapisana na Islandu.
Rudolph Fentz, putnik kroz vrijeme iz pripovijetke: Muškarac u odijelu iz 1870-ih pojavljuje se usred Times Squarea, pogine pod kotačima taksija, a u džepu mu nađu pismo iz 1876. Desetljećima se ta priča prepričavala kao policijski slučaj, a nastala je kao znanstvenofantastična pripovijetka.
Rusalke: Rusalke nisu uvijek bile sirene: u različitim slavenskim predajama mogle su biti duhovi povezani s vodom, vegetacijom i opasnostima noći.
Ružica grad i vila uzidana u temelje: Što su graditelji danju podigli, vile su noću srušile, sve dok najljepša među njima nije uzidana u temelje. Tako predaja objašnjava ime najveće utvrde u Slavoniji, a arheolozi su 2020. u njezinoj kapeli našli kostur ubijenog čovjeka.
Šambala i Agartha: U tibetanskom budizmu Šambala je skriveno kraljevstvo sjeverno od Himalaje u kojem se čuva učenje Kalačakre. U Europi 19. stoljeća od nje je nastalo nešto posve drugo: podzemni grad Agartha, s kraljem svijeta koji iz dubina upravlja čovječanstvom.
Sedam gradova Cíbole: Franjevac Marcos de Niza vratio se 1539. iz pustinje s viješću da je izdaleka vidio grad veći od Meksika. Godinu dana poslije vojska od nekoliko tisuća ljudi stigla je pred isti grad i zatekla selo od kamena i nabijene zemlje.
Sirene: Kod Homera sirene nemaju ni krila ni rep, samo glas koji obećava da zna sve. Dvije tisuće godina poslije Kristofor Kolumbo zapisao je da je uz obalu Hispaniole vidio tri sirene i da nisu tako lijepe kako ih slikaju.
Škrinja svetog Šimuna i kraljičin prst: Prema zadarskoj predaji, tijelo starca koji je u jeruzalemskom Hramu primio malog Isusa stiglo je u grad slučajno, s brodom koji je bježao pred olujom. Stoljeće i pol kasnije kraljica mu je, kaže priča, potajno otkinula dio prsta.
Slavenska mitologija: Stari Slaveni nisu zapisali nijedan svoj mit. Sve što o Perunu, Velesu i Mokoši znamo zapisali su kršćanski kroničari, stoljećima kasnije, ili su znanstvenici rekonstruirali iz narodnih pjesama i imena brda.
Ston, zidine i predaje uz solanu: Stonske zidine štitile su solanu, a na Veliki petak u predaji i običaju doista „gore”. Uz njih se susreću povijest obrane Pelješca i živa tradicijska kultura.
Strigoi, rumunjski povratnik: Kad se u rumunjskom selu rodilo dijete, svatko bi iza sebe bacio kamen i rekao da je to strigoju u usta. Strigoj je, vjerovalo se, mogao biti i susjed, i mrtvac, i vlastiti djed.
Sumorna nedjelja: Budimpeštanski pijanist napisao je 1933. tužnu pjesmu koja je obišla svijet. Ubrzo se proširila priča da je smrtonosna, a neke radijske postaje navodno su je prestale puštati.
Šumske dekle, sene i vedi s Bilogore: U bilogorskim šumama, kažu stari, žive dlakave djevojčice koje kradu hranu i zauzvrat čiste štale, a noću iz zemlje izlazi sena i odnosi ljude pod zemlju. Te je priče sredinom 20. stoljeća sakupio učitelj koji je biciklom obilazio sela.
Svarog: Svarog se u kasnijim prikazima često opisuje kao nebeski kovač i otac Daboga, no izvorni zapisi o njemu vrlo su oskudni.
Sveta Eufemija i sarkofag koji je doplovio u Rovinj: U zoru 13. srpnja 800., kaže predaja, Rovinjci su na obali ugledali mramorni sarkofag koji je doplovio kao kamena lađa. Nisu ga mogli pomaknuti ni volovi ni konji, a izvukao ga je dječak s dvije slabašne junice.
Sveti gral: U srednjovjekovnim romanima vitezovi Okruglog stola tragaju za tajanstvenom posudom koja iscjeljuje i otkriva se samo čistima. Kako je gral postao Kristova čaša i zašto ga ljudi traže i danas?
Sveti Juraj i zmaj: U gradu Sileni ždrijeb je pao na kraljevu kćer, pa su je odjenuli kao nevjestu i poveli zmaju. Vitez koji je naišao nije zmaja odmah ubio, nego ga je princezinim pojasom doveo u grad kao krotku životinju.
Sveti Kvirin i mlinski kamen koji nije potonuo: Sisačkog biskupa Kvirina bacili su u rijeku s mlinskim kamenom oko vrata. Prema svetom Jeronimu, nije potonuo: dugo je plutao, govorio okupljenima da se ne boje i jedva izmolio da ga rijeka primi.
Tintilinić: Maleni lik iz Šume Striborove ima korijene u hrvatskim predajama o nekrštenoj djeci i bićima s crvenom kapicom.
Ukradeni bubreg: Putnik popije piće s neznancem u baru, a probudi se u hotelskoj kadi punoj leda, s porukom da hitno nazove pomoć. Nedostaje mu bubreg. Priča obilazi svijet već više od trideset godina.
Utvrda Surami i mladić Zurab: Zidovi utvrde na prijelazu između istočne i zapadne Gruzije rušili su se svake noći, sve dok u njih nije uzidan mladić Zurab, jedini sin svoje majke. Kažu da iz tog dijela zida i danas kapaju njezine suze.
Vampiri: U siječnju 1732. austrijski vojni liječnici otvorili su grobove u srpskom selu Medveđi i potpisali izvješće da su tijela "u stanju vampirizma". Nakon toga riječ vampir obišla je Europu.
Veles: Veles je bio povezan sa stokom, bogatstvom i trgovinom, a u kasnijim tumačenjima često se smješta nasuprot gromovniku Perunu.
Veli Jože i divovi iz doline Mirne: Dva diva, kaže istarska pučka priča, prala su noge u istom potoku, a kad su gradili zvonik u Motovunu, dodavali su si čekić preko cijele doline. Jednome je bilo ime Veli Jože, ali za njega je cijela Hrvatska čula tek iz Nazorove pripovijesti.
Vile: Zlatne kose, bijele haljine i glas koji se čuje s planine. Vila može junaku biti posestrima i spasiti mu život, a može ga i ustrijeliti strijelom ako joj zasmeta pjesmom.
Vineta i Ys, gradovi koje je progutalo more: Na južnoj obali Baltika pričalo se o bogatom gradu koji je more progutalo zbog oholosti njegovih stanovnika, a u Bretanji o kraljevoj kćeri koja je ukrala ključ morskih vrata. Jedan od ta dva grada možda je stvarno postojao.
Vještice s Kleka: U olujnim noćima, kaže stara predaja, na vrh Kleka iznad Ogulina slijeću vještice, vile i vilenjaci iz cijelog svijeta, a njihov ples i vrisak čuju se sve do grada. Još u 17. stoljeću Valvasor je pisao da na toj planini vještice drže svoj sabat.
Vortigernova kula i dva zmaja na Dinas Emrysu: Britanski kralj Vortigern htio je na stjenovitom brdu u Walesu sagraditi utvrdu, ali je sva građa svake noći nestajala. Mudraci su mu rekli da mjesto mora poškropiti krvlju dječaka bez oca, a pronađeni dječak umjesto toga pokazao je što leži ispod brda.
Vrykolakas, grčki povratnik: Na prijelazu iz 1700. u 1701. na Mikonosu cijele su obitelji spavale na gradskom trgu jer se, kako su vjerovali, ubijeni seljak noću vraćao iz groba. Francuski botaničar koji je bio na otoku zapisao je svaki dan tog straha.
Vukodlak: U većini Europe vukodlak je čovjek koji se pretvara u vuka. U velikom dijelu Hrvatske ista je riječ značila nešto drugo: mrtvaca koji noću ustaje iz groba.
Wendigo: U pričama naroda Cree i Ojibwe wendigo se ne rađa: čovjek to postaje kad ga u gladnoj zimi svlada pohlepa. Zato se priča o njemu pripovijeda kao pouka o dijeljenju hrane, a ne kao priča za plašenje.
Yamata no Orochi i mač Kusanagi: Zmija s osam glava i osam repova pojela je sedam od osam sestara, a bog Susanoo opio ju je rižinim vinom iz osam bačava. U njezinu repu pronašao je mač koji je danas jedan od tri carska znaka Japana, a nitko ga ne smije vidjeti.
Yu Veliki, kralj koji je ukrotio vode: Njegov je otac devet godina gradio nasipe protiv potopa i nije uspio, pa ga je Nebeski vladar dao pogubiti. Sin se, kaže predaja, rodio iz očeva tijela, prokopao korita svim rijekama i triput prošao pokraj vlastitih vrata, a da nije ušao.
Zduhač, čuvar koji se bori u oblacima: Dok spava dubokim snom, duša mu izlazi iz tijela i odlazi u vjetrove. Ondje se, kaže predaja, s dušama iz drugih krajeva bori za ljetinu, mlijeko i kišu svoga sela.
Zerzura: Bijeli grad u pustinji, s pticom isklesanom na vratima i ključem u njezinu kljunu, a unutra usnuli kralj i kraljica okruženi blagom. Europski istraživači tražili su ga automobilima i zrakoplovima, a jedan od njih na nadgrobnom spomeniku nosi naslov "otkrivač oaze Zarzure".