Momo izazov

Moralna panika je val straha u kojem javnost, mediji i ustanove neku prijetnju doživljavaju mnogo većom nego što jest, obično kad je riječ o djeci i novim navikama. Momo izazov jedan je od najbolje zabilježenih primjera iz doba društvenih mreža. Članak opisuje kako je nastao i što se pokazalo, bez opisa navodnih "zadataka".

Skulptura iz Tokija

Priča počinje u umjetničkoj galeriji. Godine 2016. japanski kipar Keisuke Aiso izložio je u galeriji Vanilla u Tokiju gumenu skulpturu žene s ptičjim tijelom. Nadahnuće je bila ubume, lik iz japanskih predaja. Skulptura tada nije privukla posebnu pažnju, ali su fotografije s izložbe počele kružiti internetom.

Neki su ih mediji poslije pogrešno pripisivali drugoj umjetnici, Midori Hayashi, koja je javno rekla da to nije njezino djelo. Aiso se o svemu oglasio tek u ožujku 2019., kad je panika već bila na vrhuncu.

Kako je nastala glasina

U ljeto 2018. fotografija skulpture počela se pojavljivati kao slika profila na računima u aplikaciji WhatsApp, osobito u zemljama španjolskog govornog područja. Prema glasini, tko bi poslao poruku na određeni broj, dobivao je od "Mome" uznemirujuće slike, prijetnje i zadatke. O tome su raspravljali i autori videosnimki na YouTubeu, pa se priča brzo širila.

U srpnju 2018. policija u Argentini istraživala je je li smrt jedne djevojčice povezana s takvim porukama, a upozorenja su izdale i vlasti u nekoliko drugih zemalja. Nijedna takva veza nikad nije potvrđena. Do rujna 2018. većina brojeva povezanih s Momom više nije radila, a zanimanje medija splasnulo je.

Val u Britaniji

Priča se vratila u veljači 2019., ovaj put u Ujedinjenom Kraljevstvu. Policija Sjeverne Irske objavila je upozorenje na Facebooku, a lokalne grupe roditelja dijelile su ga tisućama puta. Pojavile su se tvrdnje da je lik ubačen usred dječjih crtića i snimki igara na YouTubeu. Američka televizijska zvijezda Kim Kardashian pozvala je YouTube da ukloni takve snimke. Stotine škola poslale su roditeljima pisma s upozorenjima, a pitanje je postavljeno i u britanskom parlamentu.

Prema podacima koje je objavio Guardian, priče o Momi u tim su danima bile među najdijeljenijim vijestima na Facebooku u Britaniji. Mnoge su objave uz upozorenje prenosile i samu sliku lika, pa su je tako vidjela i djeca koja za priču nikad ne bi čula.

Kad su stručnjaci rekli dosta

Dana 28. veljače 2019. britanske udruge za zaštitu djece i sprečavanje samoubojstava, NSPCC i Samaritans, te UK Safer Internet Centre izjavile su da nema provjerenog dokaza da je Momo ikome naudio. NSPCC je rekao da su ga o Momi češće zvali novinari nego zabrinuti roditelji. Samaritans su upozorili da senzacionalno izvještavanje može samo po sebi ugroziti ranjive ljude. YouTube je izjavio da nije pronašao nijednu snimku koja prikazuje ili promiče Momo izazov.

Povjerenica za djecu Engleske Anne Longfield savjetovala je odraslima da prije upozorenja procijene kolika je stvarna opasnost i da razgovaraju s djecom, koja često bolje od roditelja razlikuju stvarni rizik od izmišljenog. Američki pisac i istraživač folklora Benjamin Radford opisao je Momo kao klasičnu moralnu paniku, sličnu ranijoj priči o "igri plavog kita". YouTube je 1. ožujka 2019. isključio zaradu od oglasa na svim snimkama o Momi, uključujući i novinske priloge.

Kraj skulpture

U ožujku 2019. Keisuke Aiso rekao je da je skulpturu bacio još 2018., jer se guma raspadala i nije bila napravljena da traje. Rekao je da se osjeća pomalo odgovornim, iako sa širenjem priče nije imao nikakve veze, i poručio djeci da se ne moraju bojati, jer Mome više nema.

Momo izazov danas se proučava kao primjer kako se glasina o opasnosti za djecu može proširiti brže od provjere: od pojedinačnih poruka preko lokalnih grupa i medija do službenih upozorenja. Stručnjaci koji se bave sigurnošću djece na internetu ističu da je korisnije s djecom općenito razgovarati o onome što vide na mreži nego širiti upozorenja o pojedinim glasinama.