Slender Man

U lipnju 2009. na američkom internetskom forumu Something Awful pokrenut je natječaj: korisnici su trebali obraditi fotografije tako da izgledaju kao dokazi paranormalnih pojava. Većina priloga bile su samo slike. Jedan je korisnik, pod imenom Victor Surge, objavio dvije crno-bijele fotografije skupina djece, u čiju je pozadinu dodao visok, neprirodno mršav lik u crnom odijelu. Ispod je napisao kratke tekstove, navodno izjave svjedoka i bilješke iz arhiva, o djeci koja su nestala, o požaru u knjižnici i o fotografijama koje je policija zaplijenila. Lik je nazvao Slender Man, "mršavi čovjek".

Te su dvije bilješke bile presudne. Umjesto obrađene fotografije, korisnici su dobili ulomak priče s rupama koje su mogli sami popuniti. Drugi su sudionici foruma počeli objavljivati nove "pronađene" fotografije, "izvatke" iz starih knjiga i svjedočanstva. Jedan je korisnik izmislio staronjemački zapis o biću koje odvodi djecu, kako bi lik dobio i lažnu povijest.

Lik bez lica

Slender Man se u pričama opisuje kao vrlo visok i mršav, s bijelim licem bez crta i rukama koje se mogu produljiti, ponekad i s pipcima koji mu rastu iz leđa. Najčešće se pojavlja u šumi ili na napuštenim mjestima, prati ljude, posebno djecu, i odvodi ih. Što točno želi, gotovo nikad nije rečeno. Upravo ta nedorečenost, kažu istraživači, čini ga zastrašujućim, jer svatko u njega može upisati vlastiti strah.

Knudsen je kasnije naveo da su ga nadahnuli priče o sjenovitim ljudima, legenda o Mothmanu, djela Stephena Kinga i H. P. Lovecrafta i lik Visokog čovjeka iz filma Phantasm. Folkloristica Shira Chess usporedila je Slender Mana sa starim vjerovanjima o vilama i vilenjacima koji u šumi odvode djecu: i oni su nevidljivi većini, imaju nejasne namjere i izgled koji se mijenja ovisno o tome tko ih gleda.

Od foruma do igara

Iz natječaja su ubrzo nastale nove priče. Iste je godine pokrenut niz kratkih videozapisa Marble Hornets, snimljenih kao da je riječ o pronađenim snimkama studenta filma koji je u svojim materijalima primijetio neobjašnjiv lik. Niz je imao stotine tisuća pretplatnika i desetke milijuna pregleda. Godine 2012. objavljena je besplatna računalna igra Slender: The Eight Pages, u kojoj igrač noću u šumi skuplja stranice dok ga lik progoni. Igra se proširila toliko da se službena stranica srušila od preuzimanja.

Slender Man postao je dio takozvanih creepypasta priča: kratkih horor-priča koje se kopiraju s foruma na forum i pri tome mijenjaju. Folkloristi poput Andrewa Pecka opisali su to kao novi oblik stare pojave. Legenda se ne prenosi usmeno, nego kopiranjem i obradom slika i teksta, ali isto tako nastaju inačice, nema jednog autora i sudionici namjerno zamagljuju granicu između izmišljenog i stvarnog. Razlika je u tome što se ovdje točno zna kada je i gdje sve počelo.

Kad se legenda prelije u stvarnost

U svibnju 2014. u Waukeshi u Wisconsinu dvije su dvanaestogodišnje djevojčice napale svoju vršnjakinju u šumi i teško je ranile. Žrtva je preživjela. Napadačice su istražiteljima rekle da su vjerovale da Slender Man postoji i da će im nauditi ako to ne učine. Sud je kasnije utvrdio da su bile psihički bolesne, pa su upućene na liječenje u ustanovu. Knudsen je izjavio da je duboko potresen i da misli na obitelji, a o slučaju nije davao intervjue.

Slučaj je izazvao zabrinutost roditelja diljem SAD-a i raspravu o tome kako djeca razlikuju izmišljeno od stvarnog. Istraživači su upozorili da sam lik nije uzrok nasilja, ali da priča koja se predstavlja kao istinita može biti opasna za osobe koje se nalaze u teškom psihičkom stanju.

Nakon 2014. lik je izgubio dio popularnosti. Prava na njega i danas pripadaju autoru i tvrtkama kojima ih je ustupio, pa Slender Man, za razliku od starih legendi, nije slobodan. Ipak, za folkloriste ostaje dragocjen: pokazuje da i u doba interneta legende nastaju na isti način kao prije, samo mnogo brže.