Polybius
Crni arkadni automat koji se 1981. navodno pojavio u Portlandu i od kojeg su djeca dobivala napadaje, nesanicu i more. Ljudi u crnom, kaže priča, bilježili su rezultate, a onda su automati nestali bez traga.
Ukratko
- Prema legendi, 1981. se u igraonicama oko Portlanda u Oregonu pojavila arkadna igra Polybius koja je igračima izazivala napadaje, gubitak pamćenja i noćne more.
- Ljudi u crnom navodno su s automata skupljali podatke, a nakon nekoliko tjedna automati su nestali, pa se igra povezuje s tajnim vladinim pokusima.
- Nema nijednog dokaza da je igra postojala: nije pronađen nijedan automat, a prvi poznati spomen pojavio se na internetu oko 2000.
- Istraživači smatraju da je priča spojila nekoliko stvarnih događaja iz Portlanda 1981. i tadašnje strahove od videoigara.
Priča se obično prepričava ovako. Godine 1981., u zlatno doba arkadnih igara, u nekoliko igraonica u predgrađima Portlanda pojavio se novi automat u jednostavnom crnom kućištu. Igra se zvala Polybius. Bila je apstraktna, sastavljena od geometrijskih oblika, ali tako zarazna da su se pred automatom stvarali redovi i da su se djeca tukla oko mjesta.
Igrači su, prema priči, ubrzo počeli obolijevati. Imali su glavobolje, napadaje, nesanicu, noćne more i halucinacije, a neki su zaboravljali što su radili. Ipak su se vraćali. Navečer bi, kažu, dolazili ljudi u crnim odijelima, otvarali automate i nešto bilježili, ali novac nisu dirali. Nakon nekoliko tjedana automati su nestali, a nekoliko je igrača, prema najmračnijim inačicama, poludjelo ili nestalo.
Prvi trag na internetu
Kad su istraživači krenuli tražiti izvor priče, nisu ga pronašli u osamdesetima. U časopisima o videoigrama iz tog razdoblja, uključujući sve brojeve časopisa Electronic Games od 1981. do 1984., igra se ne spominje. Nijedan sakupljač starih automata nije posjedovao takav automat ni rekao da ga je vidio, a nije sačuvan ni program igre.
Najstariji poznati zapis nalazi se na internetskoj stranici coinop.org, zbirci podataka o arkadnim automatima. Zapis nosi datum iz 1998., ali istraživači su utvrdili da je stvarno dodan oko 2000., uz napomenu otprilike u smislu "netko je čuo za ovu igru?". U zapisu je bila navedena i tvrtka koja je navodno izdala igru, Sinneslöschen. Te tvrtke nema ni u jednom registru, a samo ime je nespretna njemačka kovanica koja bi mogla značiti "brisanje osjeta". Godine 2003. o legendi je pisao časopis GamePro i proširio je među igračima, a kasnije su se javljali ljudi koji su tvrdili da su igru igrali ili izradili, ali ničim to nisu potkrijepili.
Što se doista dogodilo u Portlandu
Pisac Brian Dunning, koji se bavi provjerom tvrdnji, pronašao je da priča nije nastala iz ničega. U studenome 1981. u istoj se igraonici u Portlandu dogodilo dvoje neobičnog: jedan je dječak tijekom pokušaja rekorda u igri Asteroids nakon mnogo sati igranja prestao zbog bolova u trbuhu, a drugi je mladić nakon igranja igre Tempest dobio migrenu i kasnije se onesvijestio. Desetak dana kasnije FBI je upao u nekoliko igraonica u Portlandu. Neki su vlasnici automate nezakonito pretvarali u uređaje za kockanje, a agenti su prije upada pratili automate i bilježili imena s ljestvica rezultata.
U to su vrijeme roditelji i novine često pisali o opasnostima videoigara: o ovisnosti, nasilju i napadajima kod osjetljivih osoba. Zabilježeni su i slučajevi epileptičkih napadaja izazvanih trepćućim svjetlom na ekranu. Tvrtka Atari tajno je postavljala nedovršene igre u igraonice kako bi promatrala igrače, a da nitko ne zna o čemu je riječ.
Kako se gradi legenda
Polybius ima sve što treba dobroj modernoj legendi. Ima stvarno mjesto i godinu, stvarne igre i stvarne agente, a uz to i ime s porukom: Polibije je bio starogrčki povjesničar, rodom iz Arkadije, koji je opisao jednu od najstarijih šifri, takozvani Polibijev kvadrat. Priča se nadovezuje i na stvarne pokuse s kontrolom uma, poput programa MKUltra, zbog čega zvuči uvjerljivo onima koji znaju da su vlade doista provodile tajne pokuse na ljudima.
Dunning je zaključio da je u priči istinito gotovo sve osim same igre. Kasnije su izrađene i igre pod imenom Polybius, a legenda se pojavljuje u serijama, filmovima i glazbi kao prepoznatljiv simbol osamdesetih i straha od nove tehnologije.
Kronologija
- Studeni 1981.: Dvojica igrača u istoj igraonici u Portlandu imaju zdravstvene tegobe nakon igranja.
- Studeni 1981.: FBI upada u igraonice u Portlandu zbog nezakonitog kockanja.
- Oko 2000.: Na stranici coinop.org pojavljuje se zapis o igri Polybius, s naknadno upisanim datumom iz 1998.
- 2003.: Časopis GamePro piše o legendi.
- Svibanj 2013.: Brian Dunning objavljuje istraživanje o podrijetlu legende.
Ključne osobe
- Brian Dunning: Pisac koji je istražio podrijetlo legende i povezao je sa stvarnim događajima iz 1981.
Što se zna
- Nema dokaza da je arkadna igra Polybius postojala 1981.: nije pronađen automat, program ni spomen u tiskovinama tog doba.
- Najstariji poznati zapis o igri pojavio se na stranici coinop.org oko 2000.
- Tvrtka Sinneslöschen, navodni izdavač, nije zabilježena ni u jednom izvoru.
- U studenome 1981. dvojica igrača u Portlandu imala su zdravstvene tegobe, a FBI je upao u igraonice zbog kockanja.
- Prvi poznati tiskani spomen legende objavljen je 2003. u časopisu GamePro.
Otvorena pitanja
- Tko je napisao prvi zapis na stranici coinop.org i je li to bila namjerna podvala?
- Zašto se neki ljudi sjećaju da su igrali igru koja, prema svim dokazima, nije postojala?
Teorije
- Priču je oko 2000. namjerno izmislio netko na internetu
- Legenda je nastala spajanjem stvarnih događaja i nejasnih sjećanja na druge igre
- Igra je bila tajni pokus čiji su tragovi uklonjeni