Nibiru

U astronomiji se dugo tražio i još se traži "planet X", nepoznato tijelo na rubu Sunčeva sustava. Takva su traženja dovela do otkrića Neptuna 1846. i Plutona 1930., a danas se raspravlja o mogućem Devetom planetu. Uz ta znanstvena traženja, od sedamdesetih se razvila i sasvim drukčija priča o skrivenom planetu, koja spaja drevne mitove, izvanzemaljce i kraj svijeta.

Dvanaesti planet

Zecharia Sitchin rođen je 1920. u Bakuu, a veći dio života proveo je u New Yorku, gdje je i umro 2010. Godine 1976. objavio je knjigu The 12th Planet, prvu u nizu knjiga u kojima je tvrdio da je proučavajući sumerske i babilonske tekstove otkrio izgubljenu povijest čovječanstva.

Prema Sitchinu, babilonski mit o stvaranju svijeta, Enuma eliš, nije priča o bogovima nego opis nastanka Sunčeva sustava. Mladi bog Marduk, koji u mitu pobjeđuje božicu Tiamat i od njezina tijela stvara nebo i zemlju, bio bi zapravo planet Nibiru, koji se sudario s planetom Tiamat i od njegovih ostataka stvorio Zemlju i pojas asteroida. Na Nibiruu je, tvrdio je Sitchin, živjela napredna rasa, Anunnaki, koja se na Zemlju spustila prije stotina tisuća godina i stvorila čovjeka. Planet se, prema njemu, Suncu približava svakih 3600 godina po izduženoj putanji. Kao dokaz navodio je i akadski cilindrični pečat, danas u Berlinu pod oznakom VA 243, na kojem je u skupini točaka oko zvijezde vidio Sunce i dvanaest tijela Sunčeva sustava.

Sitchinove knjige prodane su u milijunima primjeraka i prevedene na više od 25 jezika. Stručnjaci za drevni Bliski istok uglavnom su ih odbacili. Ističu da Nibiru u babilonskim tekstovima označava nebesko tijelo povezano s Mardukom, najčešće planet Jupiter, da Sumerani nisu poznavali dvanaest planeta nego pet golim okom vidljivih planeta, uz Sunce i Mjesec, i da se točke na pečatu VA 243 ne slažu s veličinama i rasporedom planeta. Prema prijevodu na koji se pozivaju kritičari, među njima bibličar Michael S. Heiser, natpis na pečatu znači otprilike "ti si njegov sluga" i nema veze s astronomijom.

Od mita do datuma propasti

Sam Sitchin nije najavljivao skori sudar. Prema njemu, Nibiru je posljednji put prošao 556. pr. Kr., pa bi se vratio tek oko 2900. godine. Kraj svijeta Nibiruu je pripisala Nancy Lieder, Amerikanka koja je tvrdila da preko usadka u mozgu prima poruke izvanzemaljaca iz zvjezdanog sustava Zeta Reticuli. Na stranici ZetaTalk, koju je pokrenula 1995., pisala je da su je izvanzemaljci izabrali da upozori čovječanstvo: u svibnju 2003. golem planet proći će blizu Zemlje i izazvati pomak polova i propast većine ljudi. Godine 1996. taj je planet poistovjetila sa Sitchinovim Nibiruom. Sitchin je svaku povezanost s njezinim tvrdnjama odbijao.

Kad svibanj 2003. prođe bez događaja, priča se nije ugasila. Lieder je datum kasnije nazvala "bijelom laži", a dio njezinih sljedbenika i drugi pisci kao novi datum prihvatili su prosinac 2012., kraj jednog ciklusa majanskog kalendara. Kad je 2011. otkriven komet Elenin, dio internetskih stranica tvrdio je da je to zapravo prerušeni Nibiru i da je izazvao potrese u Čileu i Japanu. Nakon 2012. Nibiru se vratio 2017., kad je David Meade, koji se sam nazivao kršćanskim numerologom, na temelju tumačenja Biblije i položaja zvijezda najavio propast za 23. rujna 2017., a zatim za listopad iste godine.

Odgovor astronoma

NASA-in astronom David Morrison godinama je odgovarao na pitanja zabrinutih ljudi. Godine 2011. procijenio je da o sudaru s Nibiruom raspravlja oko dva milijuna mrežnih stranica i da prosječno svaki dan prima pet upita, a da mu se barem jednom tjedno javi mlada osoba, ponekad od jedanaest godina, koja se zbog straha od propasti razboljela ili razmišlja o samoubojstvu.

Astronomi navode nekoliko razloga zašto Nibiru ne može postojati onako kako se opisuje. Planet veći od Zemlje koji bi se za nekoliko godina trebao sudariti s njom bio bi već mnogo prije toga jedno od najsjajnijih tijela na nebu, vidljiv golim okom. Njegova bi gravitacija mjerljivo mijenjala putanje drugih planeta, kao što je promjena putanje Urana nekoć dovela do otkrića Neptuna. Infracrvena snimanja cijelog neba, od satelita IRAS 1983. do satelita WISE, nisu pronašla takvo tijelo, a analiza snimki WISE-a iz 2014. isključila je tijela veličine Saturna na udaljenosti do 10 000 astronomskih jedinica, a tijela veličine Jupitera do oko 26 000 astronomskih jedinica. Tvrdnja da se Nibiru "skriva iza Sunca" ne odgovara fizici, jer bi se planet na putanji kretao i Sunce ga ne bi moglo stalno zaklanjati.

Pristaše odgovaraju da NASA i vlade prikrivaju podatke kako ne bi izazvale paniku, i da se neobične pojave na nebu, od dvostrukih "sunaca" na fotografijama do neobičnih zalazaka, mogu objasniti blizinom Nibirua. Astronomi takve snimke objašnjavaju odsjajima u objektivima kamera.