Oak Island

Oak Island je malen privatni otok u zaljevu Mahone Bay na južnoj obali Nove Škotske. S kopnom ga danas povezuje nasip. Na prvi pogled ničim se ne razlikuje od stotina drugih šumovitih otoka u tom kraju. Ipak, o njemu je napisano više od pedeset knjiga, a od 2014. o potrazi se snima i televizijska serija.

Udubina pod hrastom

Najpoznatija verzija priče kaže da je ljeta 1795. mladić Daniel McGinnis na istočnom dijelu otoka primijetio udubinu u tlu. Sjetio se priča o blagu gusara Williama Kidda i s dvojicom ljudi počeo kopati. Na dubini od oko 60 centimetara naišli su na sloj ravnog kamenja. Najstariji zapisi spominju i nekakve tragove svakih desetak stopa, a kasnije priče na tim mjestima opisuju platforme od hrastovih trupaca. Jama je kasnije nazvana Money Pit, jama s novcem.

Treba reći da o tim prvim iskopavanjima nema suvremenih zapisa. Potraga se prvi put spominje u tisku tek 1857., a opširniji zapisi o otkriću pojavili su se nekoliko godina kasnije, kad su njezini sudionici već bili stari ili mrtvi. Sve što se zna o počecima zapravo je predaja koju su zapisali kasniji tragači.

Jama koja se puni morem

Prema tim zapisima, početkom 19. stoljeća u potragu se uključila tvrtka iz Onslowa. Njezini su radnici navodno svakih desetak stopa nailazili na nove slojeve trupaca, ugljena, kita i kokosovih vlakana, a na dubini od oko 27 metara na kamen s neobičnim znakovima. Kad su se približili dubini na kojoj su očekivali blago, jama se preko noći napunila vodom. Crpljenje nije pomoglo.

Isto se ponavljalo i sljedećih desetljeća. Tragači su zaključili da voda dolazi iz mora i da su graditelji jame namjerno iskopali poplavne tunele od obližnje uvale Smith's Cove, kako bi zaštitili blago. Na plaži su tvrdili da su pronašli kokosova vlakna i kamene kanale. Kamen sa znakovima kasnije je odnesen u Halifax. Svjedok koji ga je vidio početkom 20. stoljeća napisao je da na njemu nije vidio nikakve znakove, a danas mu se gubi trag.

Cijena potrage

Potraga je bila skupa i opasna. Godine 1861. eksplodirao je kotao parne crpke i usmrtio radnika, prvu od šest žrtava povezanih s iskopavanjima. Najteža nesreća dogodila se u kolovozu 1965., kada su Robert Restall i njegov sin u oknu izgubili svijest od plinova. Dvojica ljudi koji su im pokušali pomoći također su umrla.

Otok je privlačio i bogate ulagače. Godine 1909. u jednoj od tvrtki sudjelovao je mladi Franklin D. Roosevelt, kasniji predsjednik SAD-a, koji je cijeli život pratio vijesti s otoka. Krajem 1960-ih većinu otoka kupili su Dan Blankenship i David Tobias, koji su iskopali duboko okno nazvano 10-X. Blankenship je tvrdio da je kamera spuštena u šupljinu na dnu snimila škrinje i ostatke tijela, ali snimke su bile nejasne i stručnjaci u njima nisu vidjeli ništa sigurno.

Što je u jami

Teorija o tome što je zakopano ima koliko i tragača. Prve priče govorile su o Kiddovu blagu. Kasnije su se pojavile ideje o blagu templara, Svetom gralu, izgubljenim nakitom francuske kraljice Marije Antoanete ili rukopisima kojima bi Francis Bacon dokazao da je napisao Shakespeareova djela.

Skeptici odgovaraju da je možda riječ o nečemu mnogo jednostavnijem. Ispod istočnog dijela otoka nalaze se vapnenac i gips, koji voda lako otapa pa nastaju vrtače i podzemne šupljine. Istraživač Joe Nickell tvrdi da je Money Pit prirodna vrtača, a zagovornici tog objašnjenja smatraju da su "platforme" bila stabla koja su s vremenom upala u nju. Oceanografski institut Woods Hole proveo je 1995. ispitivanje i zaključio da je plavljenje posljedica prirodnog odnosa podzemne vode i plime, a ne umjetnih tunela.

Nova Škotska je 2011. donijela poseban zakon kojim se potraga na otoku dopušta samo uz dozvolu ministra. Iskopavanja se nastavljaju, a tragači povremeno objavljuju nalaze poput starih novčića i olovnog križa, ali blaga za sada nema.