Povijest pojma "teorija zavjere"

Prema raširenoj priči, izraz "teorija zavjere" izmislila je CIA 1967. kako bi ismijala kritičare istrage o Kennedyjevu ubojstvu. Izraz se, međutim, u novinama pojavljuje već sto godina ranije, i to u sasvim drugom značenju.

Ukratko

  • Izraz "teorija zavjere" pojavljuje se u američkom tisku barem od 1863., a u 19. stoljeću uglavnom je označavao neutralnu pretpostavku istražitelja da je zločin djelo više počinitelja.
  • Današnje, često pogrdno značenje izraz je postupno dobio sredinom 20. stoljeća, kroz radove filozofa Karla Poppera, povjesničara Richarda Hofstadtera i rasprave o Kennedyjevu ubojstvu.
  • CIA je 1967. svojim uredima poslala upute kako odgovarati kritičarima izvješća Warrenove komisije, a politolog Lance deHaven-Smith tvrdio je da je taj dokument izrazu dao pogrdan prizvuk.
  • Povjesničari koji su proučavali povijest izraza, poput Andrewa McKenzie-McHarga i Michaela Buttera, zaključuju da CIA izraz nije ni izmislila ni bitno proširila, jer se u istom smislu koristio i ranije.

Svaki put kad netko nekoga nazove "teoretičarom zavjere", u raspravi se pojavi i odgovor: taj je izraz izmislila CIA. Priča zvuči uvjerljivo jer je dio nje istinit. CIA je doista 1967. napisala dokument o tome kako odgovarati kritičarima službene istrage o Kennedyjevu ubojstvu, i taj se dokument danas može pročitati. Ali povijest samog izraza mnogo je starija i zanimljivija.

Riječ iz sudnice

Najraniji poznati primjer izraza u smislu bliskom današnjem potječe iz pisma koje je američki pisac Charles Astor Bristed 11. siječnja 1863. poslao New York Timesu. Usred građanskog rata raspravljao je o tome rade li britanski aristokrati potajno na slabljenju Sjedinjenih Država i takvo objašnjenje nazvao je teorijom zavjere.

Australski povjesničar Andrew McKenzie-McHarg, koji je pretražio velik dio novina 19. stoljeća, pokazao je da se izraz tada ponajprije koristio u kriminalističkom smislu. Kad bi se dogodio zločin, istražitelj, odvjetnik ili novinar mogli su govoriti o "teoriji zavjere" kao o jednoj od mogućih pretpostavki: da počinitelj nije djelovao sam. Izraz nije bio ni pohvala ni uvreda. Kad je 1881. ranjen predsjednik James Garfield, novine u St. Louisu objavile su uvodnik o tome je li atentator imao pomagače, upravo pod tim naslovom. Oxfordski rječnik engleskog jezika kao najraniji primjer navodi članak iz 1909., ali je izraz, kako pokazuju kasnija istraživanja, bio u upotrebi desetljećima ranije.

Od pretpostavke do pogrde

Promjena je počela sredinom 20. stoljeća. Filozof Karl Popper u knjizi Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji iz 1945. opisao je "zavjerničku teoriju društva": uvjerenje da iza ratova, siromaštva i nezaposlenosti uvijek stoji namjera neke moćne skupine. Popper je takvo uvjerenje usporedio sa starim vjerovanjem da ljudskom sudbinom upravljaju bogovi, samo što su bogove zamijenile tajne skupine. Nakon Poppera i drugih mislilaca poput politologa Franza Neumanna izraz se počeo koristiti za cijelu vrstu objašnjenja, a ne za jednu pretpostavku o jednom zločinu.

Povjesničar Richard Hofstadter 1964. objavio je u časopisu Harper's esej o "paranoidnom stilu" u američkoj politici, u kojem je opisao način razmišljanja koji povijest vidi kao borbu protiv goleme urote. Iste godine Warrenova komisija objavila je izvješće o ubojstvu predsjednika Kennedyja, prema kojem je Lee Harvey Oswald djelovao sam. Lance deHaven-Smith navodi da je New York Times samo te godine objavio pet članaka u kojima se pojavljuje izraz "teorija zavjere", uglavnom o sumnjama u to izvješće.

Dokument iz 1967.

Do 1967. sumnje u izvješće Warrenove komisije proširile su se u knjigama i u javnosti. Te je godine CIA uredima u inozemstvu poslala dokument naslovljen Countering Criticism of the Warren Report (Suzbijanje kritika Warrenova izvješća), poznat po broju 1035-960. U njemu je zabrinutost zbog kritika opisana kao problem za američku vladu, a uredima je preporučeno da o tome razgovaraju s prijateljski raspoloženim političarima i urednicima te da preko svojih veza u medijima objavljuju odgovore kritičarima. Dokument je predlagao i argumente: da kritičari imaju političke ili financijske motive, da su ishitreni u zaključcima ili da su zaljubljeni u vlastite teorije. Postao je javan sedamdesetih godina, na temelju zahtjeva za pristup informacijama.

Politolog Lance deHaven-Smith u knjizi Conspiracy Theory in America iz 2013. tvrdio je da je taj dokument početak sustavnog korištenja izraza kao oružja: od tada, smatra, svatko tko sumnja u službenu verziju događaja može biti odbačen kao "teoretičar zavjere". Sociologinja Ginna Husting i Martin Orr već su 2007. u znanstvenom radu pokazali kako ta oznaka može poslužiti da se neka tvrdnja isključi iz rasprave bez provjere njezina sadržaja.

Što kažu povjesničari jezika

Istraživači koji su proučavali povijest samog izraza priču o CIA-inu izumu ne prihvaćaju. Njemački amerikanist Michael Butter upozorio je 2020. da dokument iz 1967. ne koristi izraz "teorija zavjere" u jednini, a izraz "teorije zavjere" spominje samo jednom, što teško može biti početak kampanje za širenje riječi. Izraz je, osim toga, bio u upotrebi više od stotinu godina prije dokumenta, a u pogrdnom smislu barem od Popperova vremena.

Njemačka amerikanistica Katharina Thalmann u knjizi iz 2019. pokazala je da su teorije zavjere u SAD-u izgubile ugled pedesetih i šezdesetih godina, ali zbog promjena u znanosti i novinarstvu, kad su ih sveučilišni istraživači počeli opisivati kao znak iracionalnog mišljenja, a ne zbog jednog obavještajnog dokumenta. McKenzie-McHarg u knjizi iz 2026. opisuje promjenu kao postupan jezični proces koji je trajao desetljećima.

Priča o CIA-inu izumu izraza tako je i sama postala svojevrsna teorija zavjere. Kao i mnoge druge, polazi od stvarnog dokumenta, ali mu pripisuje mnogo veću ulogu od one koju pokazuju dokazi.

Kronologija

  1. 11. siječnja 1863.: Charles Astor Bristed u pismu New York Timesu koristi izraz "teorija zavjere".
  2. 1881.: Nakon atentata na predsjednika Garfielda novine u St. Louisu objavljuju uvodnik pod naslovom "The Conspiracy Theory".
  3. 1909.: Članak u časopisu American Historical Review, najraniji primjer u Oxfordskom rječniku.
  4. 1945.: Karl Popper opisuje "zavjerničku teoriju društva".
  5. Rujan 1964.: Warrenova komisija objavljuje izvješće o Kennedyjevu ubojstvu.
  6. Studeni 1964.: Richard Hofstadter objavljuje esej o paranoidnom stilu u američkoj politici.
  7. 1967.: CIA uredima šalje dokument 1035-960 o odgovaranju kritičarima Warrenova izvješća.
  8. 2007.: Ginna Husting i Martin Orr objavljuju rad o oznaci "teoretičar zavjere" kao načinu isključivanja iz rasprave.
  9. 2013.: Lance deHaven-Smith objavljuje knjigu Conspiracy Theory in America.
  10. 2019.: Katharina Thalmann objavljuje knjigu o tome kako su teorije zavjere izgubile ugled nakon 1950-ih.
  11. 2020.: Michael Butter u knjizi o prirodi teorija zavjere odbacuje tvrdnju o CIA-inu izumu izraza.
  12. 2026.: Andrew McKenzie-McHarg objavljuje knjigu The Hidden History of Conspiracy Theory.

Ključne osobe

  • Charles Astor Bristed: Američki pisac koji je 1863. u pismu New York Timesu upotrijebio izraz "teorija zavjere".
  • Karl Popper: Filozof koji je 1945. opisao "zavjerničku teoriju društva".
  • Richard Hofstadter: Povjesničar koji je 1964. pisao o paranoidnom stilu u američkoj politici.
  • Lance deHaven-Smith: Politolog koji je tvrdio da je CIA izrazu dala pogrdno značenje.
  • Michael Butter: Njemački amerikanist koji je pokazao da dokument iz 1967. izraz spominje samo jednom.
  • Katharina Thalmann: Amerikanistica koja je istražila kako su teorije zavjere izgubile ugled nakon 1950-ih.
  • Andrew McKenzie-McHarg: Australski povjesničar koji je istražio upotrebu izraza u 19. stoljeću.

Što se zna

  1. Izraz "teorija zavjere" zabilježen je u američkom tisku barem od 1863.
  2. U 19. stoljeću izraz se uglavnom koristio neutralno, za pretpostavku da je zločin djelo više počinitelja.
  3. Karl Popper opisao je 1945. "zavjerničku teoriju društva", a Richard Hofstadter 1964. "paranoidni stil" u politici.
  4. CIA je 1967. svojim uredima poslala dokument 1035-960 o tome kako odgovarati kritičarima Warrenova izvješća.
  5. Taj dokument izraz "teorije zavjere" spominje jednom, a u jednini ga ne koristi.

Otvorena pitanja

  • Je li dokument iz 1967. imao ikakav mjerljiv utjecaj na to kako su novine pisale o kritičarima Warrenova izvješća?
  • Može li se izraz "teorija zavjere" koristiti tako da ne odbacuje unaprijed i opravdane sumnje?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori