UNESCO

Sve tajne s oznakom UNESCO (37).

Angkor: Najveći hram na svijetu bio je samo središte mnogo većega grada, čije su ulice, kanali i kuće nestali pod šumom. Tek su laseri iz zrakoplova pokazali koliko je velik bio i zašto se možda pretvorio u svoju propast.
Baalbek: U kamenolomu na rubu libanonskog grada leži isklesani kameni blok dug dvadesetak metara i težak oko tisuću tona, a ispod njega još veći. Tri slična bloka, svaki od oko osamsto tona, ugrađena su nekoliko metara iznad tla u zid hrama u blizini.
Cahokia: Oko 1100. godine na obali Mississippija stajao je grad od desetak tisuća ljudi, s trgom većim od dvadeset nogometnih igrališta i zemljanom piramidom visokom trideset metara. Dvjesto pedeset godina kasnije bio je prazan, a njegovo izvorno ime nitko ne zna.
Caral: U pustinjskoj dolini u Peruu stoje piramide stare gotovo pet tisuća godina, podignute u isto doba kad i prve egipatske. Graditelji nisu poznavali keramiku, a arheolozi u gradu nisu našli ni oružje ni zidine.
Çatalhöyük: Prije devet tisuća godina tisuće ljudi živjele su u Anatoliji u kućama priljubljenima jedna uz drugu, bez ulica i bez vrata u prizemlju. U kuće se ulazilo kroz krov, a mrtvi su pokapani ispod podova na kojima se spavalo.
Crna kraljica i nastanak Plitvičkih jezera: U vrijeme velike suše, kaže predaja, presahnula je i Crna rijeka, a ljudi, životinje i biljke molili su za kišu. Uslišala ih je Crna kraljica, i kiša je padala tako dugo da su nastala jezera.
Gospa Sinjska i opsada Sinja 1715.: U kolovozu 1715. nekoliko stotina vojnika branilo je Sinj od vojske koju su suvremenici procjenjivali na desetke tisuća ljudi. Opsjedatelji su se u noći uoči Velike Gospe povukli, a Sinjani to i danas pripisuju zagovoru Gospe čiju su sliku izbjeglice donijele iz Rame.
Grob Džingis-kana: Čovjek koji je stvorio najveće kopneno carstvo u povijesti umro je 1227., a gdje je pokopan, ne zna nitko. Predaja kaže da je pogrebna pratnja ubijala svakoga koga je srela na putu, a da su konji zatim gazili zemlju dok grob nije postao nevidljiv.
Hram Kailasa: Hram s dvorištem, stupovima, mostovima i stotinama kipova nije sazidan, nego isklesan iz jedne bazaltne litice, odozgo prema dolje. Nijedan natpis na njemu ne kaže tko ga je dao napraviti ni koliko je trajao posao.
Kamenje u Carnacu: Na južnoj obali Bretanje više od tri tisuće uspravnog kamenja stoji u dugim, gotovo ravnim redovima koji se protežu kilometrima kroz polja i šume. Prema bretonskoj predaji, to su rimski vojnici koje je svetac pretvorio u kamen.
Megalitski hramovi Malte: Na malim otocima usred Sredozemlja ljudi su prije više od pet tisuća godina slagali goleme kamene blokove u hramove s polukružnim prostorijama, a u stijeni ispod današnjeg grada isklesali podzemno svetište s kostima tisuća ljudi. Oko 2500. pr. Kr. ta je kultura nestala.
Most na Drini i predaja o Stoji i Ostoji: Vila s rijeke rušila je noću sve što su graditelji danju sagradili na Drini, dok glas iz vode nije zatražio dvoje male djece za srednji stup. Ljudi u Višegradu stoljećima su pokazivali dva uska otvora u mostu kroz koje ih je, kažu, majka dojila.
Nan Madol: Uz obalu malog otoka usred Tihog oceana stoji stotinjak umjetnih otočića sazidanih od crnih bazaltnih stupova, složenih poput drva za ogrjev. Predaja kaže da su ih na mjesto doletjela dvojica čarobnjaka.
Nestali grob cara Dioklecijana: Car koji je pokrenuo posljednji veliki progon kršćana pokopan je u mauzoleju vlastite palače u Splitu. Taj je mauzolej danas katedrala posvećena jednom od njegovih žrtava, a od careva sarkofaga ostalo je, možda, šezdesetak razbijenih komada porfira.
Newgrange: Jednom godišnje, u zoru najkraćeg dana, uska zraka sunca uvuče se kroz otvor iznad ulaza u irski humak star više od pet tisuća godina i na sedamnaest minuta osvijetli odaju na kraju dugog kamenog hodnika.
Nuraghi: Po Sardiniji je razasuto više od sedam tisuća kamenih kula iz brončanog doba, složenih bez žbuke od blokova teških i po nekoliko tona. Gotovo svako selo na otoku ima svoju, a nitko ne zna sa sigurnošću čemu su služile.
Otok Hashima: Na otočiću manjem od sedam hektara živjelo je više od pet tisuća ljudi, u jednom od najgušće naseljenih mjesta na svijetu. Danas su ondje samo betonske zgrade bez prozora i spor oko toga kako ispričati njegovu prošlost.
Petra: Na kraju uskog klanca u pustinji južnog Jordana iz crvene stijene izranja pročelje visoko gotovo kao zgrada od deset katova. Grad kojem je pripadalo bio je stoljećima zaboravljen izvan svog kraja, dok ga 1812. nije posjetio putnik prerušen u hodočasnika.
Podzemni grad Derinkuyu: Godine 1963. stanovnik kapadokijskog gradića probio je zid u svom podrumu i iza njega pronašao prolaz. Vodio je u grad duboko pod zemljom, s kapelama, stajama i zdencima, u kojem se moglo sakriti i do dvadeset tisuća ljudi.
Ponovno otkriveni Hetiti: Biblija ih spominje usput, kao jedan od naroda Kanaana, a tri tisuće godina nitko nije znao da su vladali carstvom koje se nadmetalo s Egiptom. Njihov jezik pročitao je češki orijentalist usred Prvog svjetskog rata, iz jedne rečenice o kruhu i vodi.
Puma Punku: Na visoravni kraj jezera Titicaca leže razbacani kameni blokovi s pravim kutovima, glatkim plohama i utorima toliko pravilnima da ih neki smatraju strojnim radom. Arheolozi odgovaraju da je posao mogao biti obavljen kamenom, pijeskom i strpljenjem.
Ravnica ćupova: Na visoravni u Laosu leže tisuće kamenih ćupova visokih do tri metra, isklesanih prije gotovo tri tisuće godina. Lokalna predaja kaže da su u njima divovi kuhali rižino vino, a arheolozi u njima nalaze ljudske kosti.
Sacsayhuamán: Iznad Cusca, bivše prijestolnice Inka, uzdižu se zidovi od kamenih blokova teških i preko stotinu tona, s plohama izbrušenima tako da se jedan uklapa u drugi bez žbuke. Španjolski osvajači pisali su da između njih ne bi prošao ni vrh igle.
Sedamdeset i jedna glava šibenske katedrale: Oko apsida šibenske katedrale niže se vijenac od 71 kamene glave: starci i djeca, žene u maramama, namršteni i nasmijani muškarci. Prije gotovo šest stoljeća isklesao ih je Juraj Dalmatinac sa suradnicima, a nitko ne zna koga prikazuju.
Seoba leptira monarha: Svake jeseni milijuni leptira iz Kanade i SAD-a lete tisuće kilometara do nekoliko planinskih šuma u Meksiku. Nijedan od njih ondje nikad nije bio, jer su ih prethodno ostavila tri ili četiri naraštaja njihovih predaka.
Sigiriya: Usred ravnice u Šri Lanki diže se granitna stijena visoka gotovo dvjesto metara, a na njezinu vrhu leže ruševine palače. Kronika kaže da ju je sagradio kralj koji je ubio vlastitog oca, ali dio arheologa sumnja da je ikad bila utvrda.
Silbo gomero, jezik koji se zviždi: Na kanarskom otoku La Gomeri pastiri su stoljećima razgovarali preko dubokih klanaca zviždući, i to ne signale nego cijele rečenice. Danas taj zviždani jezik uče sva djeca na otoku, a kako je nastao, ni danas se ne zna pouzdano.
Skara Brae: Zimi 1850. oluja je s obale Orkneyja odnijela pijesak i otkrila kamene kuće s krevetima, policama i ognjištima, sve od kamena. Bile su starije od Stonehengea i egipatskih piramida.
Skrivene poruke Posljednje večere: Lik s Isusove desne strane ima nježno lice, duge kose i sklopljene ruke. Roman iz 2003. tvrdio je da je to Marija Magdalena, a povjesničari umjetnosti odgovaraju da je riječ o apostolu Ivanu, kakvog je Firenca slikala već stotinu godina.
Špilja Lascaux i njezine kopije: Četvorica mladića 1940. spustila su se kroz rupu ispod iščupanog stabla i našla zidove pune bikova i konja starih oko dvadeset tisuća godina. Samo petnaest godina posjeta bilo je dovoljno da slike počnu propadati, pa je špilja od 1963. zatvorena, a ljudi gledaju kopije.
Stećci: Na desetke tisuća kamenih blokova razasutih po brdima i poljima zapadnog Balkana nose jelene, konjanike, polumjesece i ruke s mačem. Tko ih je podizao i što su znakovi značili, raspravlja se više od stoljeća i pol.
Surtsey, otok na koji se ne smije: U studenom 1963. kuhar islandskog ribarskog broda ugledao je stup crnog dima iznad pučine. Iz mora se rodio otok, a dvije godine kasnije, dok je vulkan još bljuvao lavu, proglašen je mjestom na koje smiju samo znanstvenici.
Teotihuacán: Asteci su ruševine sjeveroistočno od današnjeg Meksika nazvali mjestom gdje su rođeni bogovi. Ni oni nisu znali tko ih je sagradio, a pravo ime grada, jezik njegovih stanovnika i imena njegovih vladara i danas su nepoznati.
Terakota vojska i grobnica Qin Shi Huanga: Seljaci koji su 1974. kopali bunar kraj Xi'ana naišli su na glinenu glavu. Pod zemljom je čekala vojska od više od osam tisuća kipova, a samo kilometar i pol dalje stoji humak careve grobnice koju nitko još nije otvorio.
Tiwanaku: Inke su vjerovale da je Stvoritelj nakon potopa upravo ondje iznova stvorio narode, a jedan inženjer iz Bolivije izračunao je da je grad star sedamnaest tisuća godina. Arheolozi su do danas utvrdili da je mlađi, ali zašto je oko 1000. opustio, i dalje raspravljaju.
Troja: U brežuljku Hisarlik na sjeverozapadu Turske leži devet gradova, jedan na drugome. Čovjek koji ih je otkopao bio je siguran da je pronašao Homerovu Troju, ali je kopao kroz pogrešan sloj i uništio dio onoga što je tražio.
Veliki Zimbabve: Najveća kamena građevina subsaharske Afrike prije kolonijalnog doba zidana je bez ijedne kapi žbuke. Kad su je vidjeli prvi europski istraživači, tvrdili su da su je sagradili svi osim ljudi koji su ondje živjeli, a vlasti Rodezije još su sedamdesetih arheolozima branile da javno kažu tko ga je sagradio.