Roman Futility i Titanic

Morgan Robertson rođen je 30. rujna 1861. kao sin kapetana koji je plovio Velikim jezerima. Kao dječak otišao je na more i od 1877. do 1886. plovio je u trgovačkoj mornarici, gdje je napredovao do prvog časnika. Kad mu je more dosadilo, izučio je zlatarski zanat i desetak godina radio kao umetač dijamanata u New Yorku. Kad mu je taj posao počeo kvariti vid, počeo je pisati pomorske priče za popularne časopise. Od pisanja nikad nije dobro živio.

Titan

Godine 1898. nakladnik M. F. Mansfield u New Yorku objavio je njegov kratki roman Futility (Uzaludnost). Glavni lik je John Rowland, otpušteni časnik američke mornarice koji je postao alkoholičar i radi kao mornar na najvećem brodu na svijetu, Titanu.

Robertson Titan opisuje kao plutajući grad. Brod je dugačak 800 stopa (oko 244 metra), ima tri propelera i devetnaest vodonepropusnih odjeljaka, a i s devet poplavljenih odjeljaka trebao bi ostati na površini, pa ga smatraju praktički nepotopivim. Upravo zato nosi samo onoliko čamaca koliko propisuje zakon: dvadeset četiri, u koje stane petsto ljudi, iako ima tri tisuće ležajeva. Uprava brodske tvrtke naredila je da plovi punom brzinom po magli i oluji.

U priči Titan isplovljava iz New Yorka prema Engleskoj. U magli najprije pregazi manji brod, a kapetan pokušava zataškati sudar. Sljedeće noći, u travnju, punom brzinom od 25 čvorova udara u santu leda. Brod se nasuče na nisku ledenu obalu, prevrne se na desni bok i potone. Od gotovo tri tisuće ljudi na brodu preživi trinaest. Ostatak romana prati Rowlanda, koji spašava djevojčicu na santi leda, bori se s polarnim medvjedom i na kraju se vraća normalnom životu.

Titanic

Titanic je isplovio iz Southamptona 10. travnja 1912. na prvo putovanje prema New Yorku. Bio je dugačak oko 269 metara, imao je tri propelera i šesnaest vodonepropusnih odjeljaka, a smatran je jednim od najsigurnijih brodova svojeg vremena. Imao je dvadeset čamaca za spašavanje, u koje je moglo stati 1178 ljudi, što je bilo u skladu s tadašnjim propisima, ali daleko premalo za više od dvije tisuće ljudi na brodu.

U noći 14. travnja 1912., u 23 sata i 40 minuta, brzinom od oko 22 čvora udario je desnim bokom u santu leda u sjevernom Atlantiku. Potonuo je nešto više od dva i pol sata kasnije. Od oko 2200 ljudi poginulo je više od 1500.

Slično i različito

Kad se dvije priče stave jedna uz drugu, sličnosti su zapanjujuće:

• imena brodova, Titan i Titanic;
• brod se smatra nepotopivim i najvećim na svijetu;
• tri propelera;
• čamaca ima premalo, jer propisi nisu tražili više;
• travanjska noć, sjeverni Atlantik, santa leda, udar desnim bokom;
• velika brzina u trenutku udara;
• većina ljudi na brodu pogine.

Ali postoje i razlike. Titan plovi prema istoku, iz Amerike u Englesku, a Titanic prema zapadu. Titan se nasuče na santu i prevrne, a Titanic je santu okrznuo bokom i polako se punio vodom. Od Titanovih gotovo tri tisuće ljudi preživi trinaest, a s Titanica se spasilo više od sedamsto.

Važna je i jedna izmjena. Nakon potonuća Titanica roman je 1912. ponovno objavljen pod naslovom The Wreck of the Titan (Brodolom Titana), a Robertson je izmijenio neke podatke, među njima istisninu broda. U prvom izdanju Titan ima 45 000 tona, a u kasnijem 70 000. Dio usporedbi koje kruže internetom oslanja se na kasnije izdanje.

Proročanstvo ili znanje

Nakon potonuća Titanica neki su Robertsonu pripisivali vidovitost. On je to odbijao. Istraživači sličnosti objašnjavaju Robertsonovim iskustvom, a tobožnjim proročanstvima Titanica posvetio je cijelu knjigu i Martin Gardner (The Wreck of the Titanic Foretold?, 1986.). Kao bivši pomorac pratio je brodogradnju i znao je kamo ona ide: brodovi su postajali sve veći i brži, a propisi o čamcima za spašavanje temeljili su se na tonaži broda, ne na broju ljudi. Sante leda u sjevernom Atlantiku u proljeće bile su poznata opasnost, a ime Titan prirodan je izbor za najveći brod na svijetu, kao što je bilo i za Titanic.

Robertson nije ostao poznat kao prorok samo zbog Titana. U zbirci iz 1914. objavio je priču o ratu SAD-a i Japana koji počinje japanskim napadom na američke brodove bez objave rata, a tvrdio je i da je izumio periskop. Takve teme bile su česte u tadašnjoj pustolovnoj književnosti, a periskop su drugi usavršili prije nego što je Robertson o njemu pisao.

Morgan Robertson umro je 24. ožujka 1915. u hotelu u Atlantic Cityju, tri godine nakon potonuća Titanica.