Smeđa dama iz Raynham Halla

Raynham Hall je velika kuća od crvene opeke u Norfolku, na istoku Engleske, sjedište obitelji Townshend od 17. stoljeća. U njoj je, prema predaji, živjela i umrla žena po kojoj je kuća postala jedna od najpoznatijih ukletih kuća u Britaniji.

Žena zatvorena u kući

Dorothy Walpole, rođena 1686., bila je sestra Roberta Walpolea, političara kojeg se obično smatra prvim britanskim premijerom. Udala se za Charlesa Townshenda, drugog vikonta Townshenda, kao njegova druga žena. Townshend je bio poznat po naglom karakteru.

Prema predaji, Townshend je saznao da ga žena vara s lordom Whartonom i za kaznu ju je zatvorio u njezine sobe u Raynham Hallu. Nije joj dopuštao ni da vidi djecu. Dorothy je umrla u kući 1726., a izvori kao uzrok smrti navode velike boginje. Priča o zatočeništvu sačuvana je u kasnijim prepričavanjima, pa se ne može pouzdano odvojiti što je obiteljska predaja, a što stvaran događaj.

Ime Smeđa dama nastalo je po haljini od smeđeg brokata u kojoj su je svjedoci opisivali. U jednoj sobi kuće visio je portret za koji se smatralo da prikazuje Dorothy, i svjedoci su priliku koju su vidjeli uspoređivali s njim.

Gosti za Božić

Prvi zabilježeni iskaz potječe iz Božića 1835. Prema zapisu Lucie C. Stone, gosti obitelji Townshend, pukovnik Loftus i gost po imenu Hawkins, jedne su noći na putu do svojih soba vidjeli ženu u staromodnoj smeđoj haljini. Loftus je tvrdio da ju je sljedeće večeri vidio ponovno i da je u njezinu svijetlom licu primijetio prazne, tamne očne duplje. Nakon njegove priče dio posluge, prema istom zapisu, napustio je kuću.

Najpoznatiji susret opisala je Florence Marryat, spisateljica i kći kapetana Fredericka Marryata, mornaričkog časnika i pisca pomorskih romana. U knjizi There Is No Death iz 1891. pripovijeda da je njezin otac zatražio da prenoći u sobi s portretom, jer je, prema jednoj inačici priče, sumnjao da priče o duhu šire krijumčari kako bi ljude držali podalje. Dvije noći nije vidio ništa. Treće noći, dok se s dvojicom mladih Townshenda vraćao hodnikom, prema njima je išla žena sa svjetiljkom. Marryat je, kako piše kći, u njoj prepoznao lik s portreta. Prilika se zaustavila ispred vrata iza kojih se sakrio i zlobno mu se nasmiješila. Marryat je iskočio i opalio iz revolvera. Prilika je nestala, a metak je, prema priči, ostao u unutarnjim vratima sobe preko puta.

Prema kazivanju lady Townshend, njezin su sin i njegov prijatelj 1926. na stubištu vidjeli ženu koju su prepoznali kao lik s portreta.

Snimka na stubištu

Dana 19. rujna 1936. kapetan Hubert C. Provand, londonski fotograf koji je radio za časopis Country Life, i njegov pomoćnik Indre Shira snimali su unutrašnjost kuće za članak. Prema njihovu iskazu, upravo su snimili glavno stubište i pripremali drugu snimku kad je Shira vidio "maglovit oblik koji je postupno poprimao izgled žene" kako silazi niz stube. Na njegov povik Provand je skinuo poklopac objektiva, a Shira je okinuo bljeskalicu.

Kad je negativ razvijen, na stubištu se vidjela blijeda, prozirna prilika u nečemu nalik velu ili dugoj haljini. Country Life objavio je fotografiju i priču 26. prosinca 1936., a 4. siječnja 1937. objavio ih je i američki tjednik Life.

Fotografiju je ubrzo pregledao Harry Price, tada najpoznatiji britanski istraživač paranormalnog, koji je i sam razotkrio više lažnih medija. Price je razgovarao s obojicom fotografa i napisao da ih nije mogao zbuniti u priči, da negativ ne pokazuje nikakav trag krivotvorenja i da bi duh mogao biti lažan samo ako su se dvojica dogovorila.

Što su vidjeli kritičari

Kasniji istraživači snimku su čitali drukčije. Joe Nickell, istraživač tvrdnji o paranormalnom, napisao je da pomnija analiza pokazuje znakove dvostruke ekspozicije, odnosno dviju snimki na istom negativu. John Fairley i Simon Welfare, autori knjige o zagonetkama iz 1987., naveli su da se iznad svake stube vidi blijeda crta, kao da je jedna slika položena preko druge, i da se svijetla mrlja na vrhu desne ograde pojavljuje dvaput.

Mađioničar John Booth pokazao je da se sličan prizor može postići i bez trika na negativu: njegov kolega Ron Wilson ogrnuo se plahtom i sišao niz stubište, a snimka je bila vrlo slična onoj iz Raynhama. Drugi su upozorili da obris prilike, s pokrivenom glavom, sklopljenim rukama i nečim nalik postolju u dnu, podsjeća na kip Bogorodice kakav stoji u mnogim crkvama, pa bi slika mogla biti snimka kipa položena preko praznog stubišta.

Prema pričama koje se i danas prepričavaju, susreti u Raynham Hallu postali su rijetki, a neki tvrde da se Smeđa dama sada pojavljuje u obližnjim kućama Houghton Hall i Sandringham.