duhovi

Sve tajne s oznakom duhovi (26).

Amityville: U prosincu 1975. mlada obitelj uselila se u veliku kuću na Long Islandu i iz nje pobjegla nakon 28 dana, ostavivši stvari za sobom. Njihova je priča postala jedna od najprodavanijih knjiga i najpoznatijih filmova o duhovima, a odvjetnik koji ju je pomogao oblikovati poslije je rekao da je izmišljena uz vino.
Banshee: Oko jedan sat iza ponoći engleska plemkinja Ann Fanshawe ugledala je na prozoru irske kuće ženu u bijelom, crvene kose, koja je triput nešto glasno izgovorila i nestala. Ujutro joj je domaćica rekla da je u kući te noći umro jedan rođak.
Bell Witch: Na farmi u Tennesseeju 1817. obitelj Bell počela je noću slušati kucanje, grebanje i lepet krila. Ubrzo je, prema predaji, progovorio i glas, koji je govorio da će ubiti oca obitelji.
Borley Rectory: U ožujku 1938. na seansi u Londonu "duh" je najavio da će te noći zapaliti župni dvor u Borleyju. Te noći se nije dogodilo ništa, ali jedanaest mjeseci kasnije kuća je doista izgorjela.
Crni redovnik iz Pontefracta: Obitelj iz engleskog grada prijavljivala je lupanje, leteće predmete i tamnu priliku u kući.
Draugr, mrtvac iz islandskih saga: Junak Grettir pobijedio je mrtvog pastira Glámra u hrvanju pod mjesečinom, ali ga je mrtvac prije toga prokleo. Od te se noći najjači čovjek Islanda bojao ostati sam u mraku.
Duhovi bojišta: Grčki putopisac zapisao je u 2. stoljeću da se na Maratonskom polju svake noći čuje rzanje konja i zvuk borbe. Gotovo dvije tisuće godina poslije slične su priče kružile oko Edgehilla u Engleskoj i Gettysburga u Americi.
Duhovi Hampton Courta: U jednoj od najpoznatijih engleskih kraljevskih palača posjetitelji i zaposlenici desetljećima prijavljuju sablasne pojave.
Duhovi Londonskog Towera: U listopadu 1817. čuvar krunskih dragulja sjedio je s obitelji za večerom u Toweru kad je, prema njegovom kasnijem zapisu, iznad stola ugledao svijetleći stup nalik staklenoj cijevi. Njegova je žena kriknula da ju je nešto zgrabilo.
Duhovi Trianona: Versailles 1901.: U kolovozu 1901. dvije ugledne profesorice iz Oxforda izgubile su se u vrtovima Versaillesa i, kako su kasnije tvrdile, ušle u 18. stoljeće. Jedna je vjerovala da je na travnjaku vidjela kraljicu Mariju Antoanetu.
Edinburški podzemni svodovi: Ispod jedne edinburške ulice više od stotinu godina ležale su zazidane prostorije u kojima su nekad radili postolari, a zatim stanovali najsiromašniji građani. Kad su ih ponovno otvorili, posjetitelji su počeli prijavljivati hladnoću i osjećaj nečije prisutnosti.
Funayūrei, duhovi japanskih mora: U jednoj japanskoj predaji posada duhova traži posuđenu grabilicu, a zatim njome pokušava napuniti brod morskom vodom. U drugim krajevima funayūrei se pojavljuju kao svjetla ili fantomski brodovi.
Krvava Mary: Ugasi svjetlo u kupaonici, stani pred ogledalo i triput izgovori njezino ime. Generacije djece kunu se da su u staklu nešto vidjele, a psiholozi danas znaju i zašto.
Kuća Winchester: Udovica nasljednika tvornice pušaka kupila je 1886. farmu kraj San Joséa i gradila na njoj sve do smrti. Iza nje je ostala kuća sa 160 soba, stubištem koje završava u stropu i legendom o duhovima koji su joj zapovijedali da ne prestane graditi.
La Llorona: Deset godina prije dolaska Španjolaca, zapisao je Bernardino de Sahagún, stanovnici Tenochtitlana noću su čuli ženu kako plače i viče: "O djeco moja, gdje da vas odvedem?" Danas je ista žena u bijelom, La Llorona, najpoznatiji duh Meksika.
Lutka Robert: U jednom muzeju na Floridi lutka u mornarskom odijelu svakog dana dobiva pisma. Većina pošiljatelja ne traži autogram, nego oprost.
Penanggalan i krasue: noćne glave jugoistočne Azije: U jednom malajskom zapisu iz 19. stoljeća glava s utrobom leti do kuće u kojoj se nedavno rodilo dijete. Srodna tajlandska predaja o krasue pokazuje kako ista slika može imati različita značenja.
Plantaža Myrtles: Turističke ture na plantaži u Louisiani već desetljećima pričaju o robinji Chloe koja je otrovala gospodaričinu obitelj i otad hoda kućom u zelenom turbanu. U sudskim spisima nema robinje tog imena, a obitelj za koju se kaže da ju je otrovala umrla je od žute groznice.
Poltergeist iz Enfielda: U kolovozu 1977. samohrana majka iz sjevernog Londona pozvala je policiju jer su joj se u kući pomicali namještaj i čulo kucanje u zidovima. Sljedećih godinu i pol o njezinoj su kući pisale novine, a istraživači su ondje snimili stotine sati zvučnih zapisa.
Poveglia: Mali otok u Venecijanskoj laguni televizijske emisije nazivaju najukletijim mjestom na svijetu, s jamama punim žrtava kuge i liječnikom koji je skočio sa zvonika. Povjesničari u arhivima nalaze dva broda s oboljelima od kuge, dvadesetak imena umrlih i dom za starije osobe.
Slučaj Entity: U kolovozu 1974. žena iz Culver Cityja prišla je u knjižari dvojici mladih istraživača paranormalnog i rekla im da je u njezinoj kući napada nešto nevidljivo. Deset tjedana posjeta, fotografije svjetlosnih mrlja i jedan roman kasnije, njezina je priča postala holivudski film strave.
Smeđa dama iz Raynham Halla: U rujnu 1936. dvojica fotografa snimala su stubište jedne norfolške kuće za časopis o seoskim imanjima. Kad je negativ razvijen, na stubama je stajala blijeda prilika u velu, koja se otad ubraja među najpoznatije fotografije duha.
Šuma Aokigahara podno Fujija: Prije nešto više od tisuću godina Fuji je s boka izlio rijeku lave koja je zatrpala jezero. Na toj se lavi uzdigla šuma toliko gusta i tiha da je Japanci zovu morem drveća, a o njoj kruže priče o duhovima i kompasima koji lude.
Šuma Hoia-Baciu: Na rubu Cluja raste šuma u kojoj su stabla savijena u lukove i spirale, a usred nje je okrugla čistina na kojoj, kažu, ništa ne raste. Ondje je 1968. vojni tehničar snimio "leteći tanjur", a vodiči i danas pričaju o pastiru koji je nestao s cijelim stadom.
Trakošćan i zmaj pod dvorcem: Prema predaji koju prepričavaju i djelatnici muzeja, ispod Trakošćana spava zmaj kojemu je glava pod dvorcem, a rep pod jezerom. Odakle dvorcu ime, nitko pouzdano ne zna, a za priče o duhovima teško je naći trag stariji od turističkih vodiča.
Veronika Desinićka i duh Velikog Tabora: Prema predaji, u dugim zimskim noćima uz zavijanje vjetra u Velikom Taboru čuje se jecanje mlade žene utopljene po nalogu svekra. Povijesni izvori kažu da je Veronika doista ubijena 1425., ali ne u tom dvorcu.