Borley Rectory

U ožujku 1938. na seansi u Londonu "duh" je najavio da će te noći zapaliti župni dvor u Borleyju. Te noći se nije dogodilo ništa, ali jedanaest mjeseci kasnije kuća je doista izgorjela.

Ukratko

  • Borley Rectory bio je župni dvor u selu Borley u Essexu, sagrađen 1862., o kojem su se desetljećima pričale priče o duhu redovnice, zvonima koja zvone sama i natpisima na zidovima.
  • Istraživač Harry Price proslavio ga je kao "najukletiju kuću Engleske" knjigom iz 1940.
  • Kuća je izgorjela u veljači 1939., a nakon Priceove smrti tri člana Društva za psihička istraživanja zaključila su 1956. da je dio pojava izmislio sam Price.
  • Priceovi branitelji i danas osporavaju taj zaključak, pa je Borley ostao jedan od najspornijih slučajeva u povijesti istraživanja duhova.

Velečasni Henry Dawson Ellis Bull, župnik malog sela Borley u Essexu, sagradio je 1862. novi župni dvor, veliku viktorijansku kuću od crvene opeke. U njoj je živio s brojnom obitelji. Neki su mještani kasnije pričali da su se već oko 1863. u kući čuli neobjašnjivi koraci.

Redovnica na stazi

Najpoznatiji duh Borleyja bila je redovnica. Prema lokalnoj predaji, redovnica iz obližnjeg samostana zaljubila se u redovnika, a nakon pokušaja bijega oboje su kažnjeni smrću. Za takav događaj nema povijesnog traga.

Ipak, 28. srpnja 1900. četiri kćeri velečasnog Bulla u sumrak su vidjele priliku nalik redovnici na oko četrdeset metara od kuće. Pokušale su joj se obratiti, ali je nestala kad su se približile. Bullov sin Harry, koji je naslijedio župu, umro je 1927., a kuća je ostala prazna.

Novine i istraživač

Godine 1928. u dvor se uselio velečasni Guy Eric Smith sa ženom. Ubrzo nakon useljenja Smithova je žena, kako je pričala, u ormaru pronašla zamotuljak sa ženskom lubanjom. Zatim su počele prijave: zvonca za poslugu zvonila su iako su bila odspojena, u prozorima su se pojavljivala svjetla, a čuli su se koraci. Smithovi su se obratili listu Daily Mirror, koji je u lipnju 1929. poslao novinara, a s njim je došao i Harry Price.

Price je tada bio najpoznatiji britanski istraživač paranormalnog. Godinama je razotkrivao lažne medije, ali je i sam volio publicitet. Za njegovih posjeta u kući su letjeli kamenčići i drugi predmeti. Smithovi su se iselili već u srpnju 1929.

Natpisi na zidovima

Godine 1930. u dvor su se uselili velečasni Lionel Foyster, rođak obitelji Bull, i njegova znatno mlađa žena Marianne. Do listopada 1935., kad su otišli, Foyster je zabilježio stotine događaja: zvonjavu, razbijanje prozora, bacanje kamenja i boca. Marianne je pričala da ju je nevidljiva sila bacila iz kreveta. Na zidovima su se pojavljivali olovkom ispisani natpisi upućeni njoj, među njima molba "Marianne, molim te, pomozi mi izaći".

Marianne Foyster kasnije je priznala da je u to vrijeme imala izvanbračnu vezu i da je pozivanje na duhove koristila kao pokriće. Istraživači i danas raspravljaju koliko je pojava za vrijeme Foysterovih bilo njezino djelo.

Promatrači i seansa

U svibnju 1937. Price je unajmio praznu kuću na godinu dana. Oglasom u Timesu okupio je 48 "službenih promatrača", većinom studenata, koji su vikendima boravili u kući i bilježili sve neobično. Njihova su izvješća bila raznolika: neki nisu zabilježili ništa, a drugi su opisivali zvukove i pomaknute predmete.

U ožujku 1938. Helen Glanville, kći jednog od Priceovih suradnika, održala je seansu s planšetom u Londonu. Prema Priceu, javile su se dvije duše: francuska redovnica koja je tvrdila da je ubijena na mjestu dvora, i duh koji se nazvao Sunex Amures i najavio da će te noći, 27. ožujka 1938., zapaliti kuću i da će se tada otkriti kosti ubijene osobe.

Požar i kosti

Kuća te noći nije izgorjela. Ali 27. veljače 1939. novi vlasnik, kapetan W. H. Gregson, srušio je, prema svom iskazu, uljanicu dok je raspakiravao stvari, i dvor je izgorio. Osiguravajuće društvo zaključilo je da je požar vjerojatno podmetnut. Ruševine su srušene 1944.

U kolovozu 1943. Price je kopao u podrumu ruševine i pronašao dvije kosti za koje se smatralo da pripadaju mladoj ženi. Mještani Borleyja smatrali su da su svinjske, pa je župa odbila pokop. Kosti su pokopane uz kršćanski obred na groblju u susjednom selu Listonu.

Izvješće iz 1956.

Price je o Borleyju objavio dvije knjige, The Most Haunted House in England (1940.) i The End of Borley Rectory (1946.). Umro je 1948. Iste je godine novinar Daily Maila Charles Sutton javno ustvrdio da ga je 1929. u kući udario velik kamenčić i da je odmah zatim u Priceovim džepovima pronašao kamenje.

Tri člana Društva za psihička istraživanja, Eric Dingwall, Kathleen Goldney i Trevor Hall, proučila su Priceove dokumente i 1956. objavila knjigu The Haunting of Borley Rectory. Zaključili su da je Price dio pojava sam izazvao, da je u knjigama izostavljao ono što nije odgovaralo priči i da dokazi za ukletost kuće ne izdržavaju provjeru. Priceovi branitelji, među njima Robert Hastings u izvješću iz 1969. te pisci Paul Tabori i Peter Underwood, odgovorili su da je izvješće pristrano i da ne objašnjava iskaze desetaka svjedoka koji s Priceom nisu imali veze.

Kronologija

  1. 1862.: Velečasni Henry Dawson Ellis Bull gradi župni dvor u Borleyju.
  2. 28. srpnja 1900.: Četiri Bullove kćeri vide priliku nalik redovnici.
  3. 1927.: Umire Harry Bull, a kuća ostaje prazna.
  4. Lipanj 1929.: *Daily Mirror* piše o kući, a Harry Price je prvi put posjećuje.
  5. 1930.–1935.: U kući žive Lionel i Marianne Foyster; pojavljuju se natpisi na zidovima.
  6. Svibanj 1937.: Price unajmljuje kuću i okuplja 48 promatrača.
  7. 27. ožujka 1938.: Na seansi u Londonu "duh" najavljuje požar.
  8. 27. veljače 1939.: Kuća izgara.
  9. Kolovoz 1943.: Price u podrumu pronalazi dvije kosti.
  10. 1944.: Ruševine su srušene.
  11. 1948.: Price umire; Charles Sutton ga optužuje za podvalu.
  12. 1956.: Objavljeno je izvješće Dingwalla, Goldney i Halla.
  13. 1969.: Robert Hastings objavljuje obranu Pricea.

Ključne osobe

  • Henry Dawson Ellis Bull: Župnik koji je 1862. sagradio dvor.
  • Guy Eric Smith: Župnik koji je 1929. pozvao novine.
  • Lionel Foyster: Župnik koji je od 1930. do 1935. bilježio pojave u kući.
  • Marianne Foyster: Lionelova žena, kojoj su bili upućeni natpisi na zidovima.
  • Harry Price: Istraživač paranormalnog koji je Borley proslavio kao najukletiju kuću Engleske.
  • Charles Sutton: Novinar koji je tvrdio da je Price bacao kamenje.
  • Eric Dingwall: Jedan od trojice autora izvješća iz 1956. koje je teretilo Pricea.
  • Trevor Hall: Suautor izvješća iz 1956.

Što se zna

  1. Dvor u Borleyju sagrađen je 1862. i izgorio je 27. veljače 1939.
  2. Harry Price unajmio je kuću 1937. i oglasom u *Timesu* okupio 48 promatrača.
  3. Osiguravatelji su zaključili da je požar vjerojatno podmetnut.
  4. Marianne Foyster kasnije je priznala da je duhove koristila kao pokriće za izvanbračnu vezu.
  5. Izvješće Društva za psihička istraživanja iz 1956. zaključilo je da je Price neke pojave sam izazvao, a Priceovi branitelji to osporavaju.

Otvorena pitanja

  • Jesu li sve pojave u Borleyju bile podvale, i čije?
  • Što su vidjele Bullove kćeri 1900.?
  • Kome su pripadale kosti iz podruma?

Teorije

  • Pojave su bile podvale stanara i Pricea, potaknute publicitetom
  • Lokalne predaje i očekivanja posjetitelja pretvorili su obične zvukove i događaje u priču o duhovima
  • Kuća je doista bila ukleta, a podvale su samo zasjenile stvarne pojave
  • Dio pojava bio je izmišljen, ali dio iskaza svjedoka nije objašnjen

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Price, H. (1940). The Most Haunted House in England. Longmans, Green.
  • Dingwall, E. J., Goldney, K. M. i Hall, T. H. (1956). The Haunting of Borley Rectory. Duckworth.

Izvori