Smrt Edgara Allana Poea

Edgar Allan Poe bio je 1849. jedan od najpoznatijih američkih pisaca, autor pjesme Gavran i priča strave i istrage. Imao je i tešku prošlost: ostao je rano bez roditelja, živio je u stalnoj oskudici, a dvije godine ranije umrla mu je mlada supruga Virginia. Poznato je i da je imao razdoblja teškog pijenja, iako je u ljeto 1849. pristupio udruzi trezvenjaka.

Tog ljeta boravio je u Richmondu u Virginiji, gdje je proveo mladost. Držao je predavanja, skupljao pretplatnike za književni časopis koji je želio pokrenuti i, prema svjedočanstvima, zaručio se s prijateljicom iz mladosti. Krajem rujna krenuo je prema New Yorku, gdje je trebao urediti poslove i dovesti punicu.

Pet izgubljenih dana

Poe je 27. rujna 1849. parobrodom otputovao iz Richmonda i sutradan stigao u Baltimore. Odatle je trebao nastaviti put vlakom. Što je radio sljedećih pet dana, ne zna se. Nijedan pouzdan svjedok nije zabilježio da ga je vidio.

Dana 3. listopada u Baltimoreu su se održavali izbori. Tiskar Joseph W. Walker naišao je u gostionici poznatoj kao Gunner's Hall, koja je toga dana služila kao biračko mjesto, na smetenog čovjeka koji se predstavio kao Edgar A. Poe. Walker je poslao poruku Poeovu poznaniku, liječniku i uredniku Josephu E. Snodgrassu, da je ondje "u velikim nevoljama" i da treba hitnu pomoć.

Snodgrass i Poeov ujak Henry Herring zaključili su da je pijan i dali ga odvesti u bolnicu Washington College. Bilo je to neobično stanje za pisca poznatog po urednom odijevanju: na sebi je imao jeftin, prevelik kaput, otrcane hlače, iznošene cipele i slamnati šešir, odjeću koja očito nije bila njegova.

Četiri dana u bolnici

U bolnici ga je liječio dr. John J. Moran. Poe je, prema Moranovu kasnijem pismu Poeovoj punici Mariji Clemm, uglavnom bio bunovan, drhtao je i razgovarao s nepostojećim osobama. Na pitanja o tome gdje je bio i što mu se dogodilo davao je nesuvisle odgovore. Posjete nisu bile dopuštene, pa ga ni rođak Neilson Poe nije vidio.

Prema Moranu, posljednje večeri Poe je više puta zazivao ime "Reynolds", koje nikad nije pouzdano povezano ni s jednom osobom iz njegova života. Umro je u ranim jutarnjim satima u nedjelju 7. listopada 1849., u 41. godini. Moran je kasnije pisao da su mu posljednje riječi bile "Gospodine, pomozi mojoj jadnoj duši", no njegovi se prikazi s godinama mijenjaju i nisu pouzdani.

Liječnička dokumentacija i smrtovnica, ako su postojale, nisu sačuvane. Baltimorske novine kao uzrok smrti navele su "kongestiju mozga", nejasan izraz toga vremena. Poe je pokopan već sutradan, na skromnom sprovodu kojem je prisustvovalo tek nekoliko ljudi.

Ugled nakon smrti

Dva dana nakon smrti u njujorškim je novinama izašao nekrolog potpisan s "Ludwig", koji je napisao Poeov književni suparnik Rufus Wilmot Griswold. Prikazao ga je kao čovjeka bez prijatelja i načela, a kasnije je u Poeovu životopisu objavio i krivotvorena pisma. Slika Poea kao pijanca i ovisnika, koja je dugo pratila i priče o njegovoj smrti, velikim dijelom potječe od Griswolda.

Objašnjenja

Alkohol. Snodgrass je, kao zagovornik trezvenosti, poslije u predavanjima prikazivao Poeovu smrt kao posljedicu pijenja. Moran je tvrdio da od Poea nije osjetio miris alkohola. Poe je bio vrlo osjetljiv na alkohol, pa je i manja količina mogla izazvati teško stanje, ali to ne objašnjava tuđu odjeću.

Cooping. U 19. stoljeću u Baltimoreu su izborne bande otimale ljude, opijale ih, presvlačile i vodile od jednog biračkog mjesta do drugog da glasaju više puta. Dan izbora, biračko mjesto i tuđa odjeća čine to objašnjenje privlačnim. Ono se javlja od sedamdesetih godina 19. stoljeća i dugo je bilo najčešće. Kritičari primjećuju da je Poe bio poznata osoba, koju bi na biračkim mjestima mogli prepoznati.

Napad. Neki autori smatraju da je pretučen i opljačkan. Povjesničar John Evangelist Walsh u knjizi iz 1998. iznio je pretpostavku da su ga braća njegove zaručnice napala i prisilila na piće, kako bi spriječila brak. Za tu tezu nema izravnih dokaza.

Bolest. Liječnik R. Michael Benitez 1996. je, analizirajući simptome kao da je riječ o anonimnom pacijentu, zaključio da su smetenost, drhtanje i izmjene stanja svijesti mogli biti znakovi bjesnoće. Poeovo društvo iz Baltimorea smatra da ta teza počiva na pogrešnom čitanju izvora. Predlagani su i moždani tumor, bolest srca, kolera, epilepsija i niska razina šećera u krvi. Analiza kose iz 2006. nije pokazala trovanje olovom ili živom.