Toranj u Newportu i kamen iz Dightona

Okrugli kameni toranj na osam lukova u Newportu i stijena prekrivena urezima na rijeci Taunton dva su spomenika u Novoj Engleskoj za koje su ljudi gotovo dvjesto godina tvrdili da su ih ostavili Vikinzi ili Portugalci prije Kolumba ili nedugo nakon njega.

Ukratko

Toranj u Newportu okrugla je kamena građevina na osam stupova s lukovima, a kamen iz Dightona stijena od četrdesetak tona s urezanim znakovima, koja je stajala u rijeci Taunton u Massachusettsu.
Od 1837. mnogi su tvrdili da ih je ostavio netko iz Europe prije engleskih kolonista: Vikinzi, a kasnije i portugalski moreplovac Miguel Corte-Real.
Iskapanje oko tornja i radiokarbonsko datiranje žbuke smjestili su toranj u 17. stoljeće, a većina istraživača smatra da je to vjetrenjača guvernera Benedicta Arnolda.
Za kamen iz Dightona istraživači uglavnom smatraju da su ga urezali američki starosjedioci; jedino potvrđeno nordijsko naselje u Americi nalazi se na Newfoundlandu, daleko sjevernije.

Newport na otoku Aquidneck u Rhode Islandu jedan je od najstarijih gradova Nove Engleske. Na brežuljku iznad luke, u parku Touro, stoji okrugli toranj od neobrađenog kamena povezanog žbukom. Visok je oko osam i pol metara, širok sedam, a gornji dio s debelim zidovima počiva na osam valjkastih stupova povezanih lukovima. Unutra se vide tragovi poda, četiri prozora, tri sasvim mala otvora i kamin.

Četrdesetak kilometara sjevernije, na rijeci Taunton, stoljećima je u vodi ležala stijena od pješčenjaka duga oko tri i pol metra. Na kosoj strani okrenutoj vodi bila je prekrivena petroglifima, crtežima urezanima u kamen: crtama, geometrijskim likovima, shematskim ljudskim likovima i znakovima koji su ponekom promatraču nalikovali na slova. Plima ju je redovito djelomično prekrivala.

Stara kamena vjetrenjača

U pisanim izvorima toranj se pojavljuje u 17. stoljeću. Benedict Arnold, prvi guverner kolonije Rhode Island, preselio se u Newport 1651. i ondje podigao kuću. U oporuci iz 1677. spominje "moju vjetrenjaču građenu od kamena", a ta se rečenica obično povezuje s tornjem, koji stoji na njegovu nekadašnjem imanju, blizu obiteljskog groblja. Dokument iz 1741. naziva ga "starim kamenim mlinom", oko 1760. služio je kao sjenik, a na planu Newporta iz 1776. ucrtan je kao kamena vjetrenjača. U Američkom ratu za neovisnost služio je kao promatračnica i skladište streljiva.

Već su u 19. stoljeću primijetili da toranj nalikuje tornjskoj vjetrenjači u Chestertonu u engleskoj grofoviji Warwickshire, a kasnije je utvrđeno da je ta vjetrenjača sagrađena 1632. i 1633.

Kamen koji svatko čita drukčije

Kamen iz Dightona privlačio je pozornost još ranije. Svećenik John Danforth nacrtao je njegove ureze 1680., a njegov se crtež čuva u Britanskom muzeju. Cotton Mather opisao je kamen 1690. kao veliku stijenu s "čudnim znakovima" za koje nitko ne zna kako i kada su nastali. Otada se smjenjuju tumačenja: Ezra Stiles 1783. vidio je u njima feničko pismo, francuski učenjak Antoine Court de Gébelin kartaški brod, a drugi hebrejske riječi.

Vikinzi u Novoj Engleskoj

Najutjecajnije tumačenje objavio je 1837. danski starinar Carl Christian Rafn u knjizi Antiquitates Americanae. Rafn je proučavao islandske sage o putovanjima Leifa Erikssona i Thorfinna Karlsefnija u zemlje koje su nazvali Helluland, Markland i Vinland. Na crtežima kamena iz Dightona koje mu je poslalo Povijesno društvo Rhode Islanda pročitao je Thorfinnovo ime i broj njegovih ljudi te zaključio da je saga opisivala upravo zaljev Mount Hope. U tom je duhu i toranj u Newportu proglasio nordijskom građevinom.

Rafnova je knjiga potaknula val oduševljenja. Henry Wadsworth Longfellow uklopio je "vikinški toranj" u pjesmu The Skeleton in Armor, a arheolog Philip Ainsworth Means 1942. u knjizi o tornju tvrdio je da je riječ o crkvi iz razdoblja između 11. i 14. stoljeća, jer su pojedini graditeljski oblici, prema njemu, u 17. stoljeću već bili zastarjeli. Zagovornici su toranj uspoređivali s okruglim crkvama iz 12. stoljeća na danskom otoku Bornholmu i na Orkneyju.

Portugalci i drugi putnici

Psiholog Edmund B. Delabarre sa Sveučilišta Brown proučavao je kamen iz Dightona više od trideset godina. Godine 1916. pokazao je da je Rafn na objavljene crteže dodao crte kojih na izvornim crtežima nije bilo. Nekoliko godina kasnije i sam je na fotografiji kamena "ugledao" godinu 1511., portugalski grb i latinski natpis koji je pročitao kao "Miguel Corte-Real, po volji Božjoj ovdje vođa Indijanaca". Miguel Corte-Real doista je 1502. otplovio prema Newfoundlandu tražiti nestalog brata Gaspara i nikad se nije vratio. Delabarreovo tumačenje i danas je popularno među portugalskom zajednicom u Massachusettsu, a liječnik Manuel Luciano da Silva povezao je i toranj s braćom Corte-Real.

U 20. i 21. stoljeću pojavile su se i druge pretpostavke: da su toranj sagradili škotski templari s grofom Henryjem Sinclairom krajem 14. stoljeća, da su ga 1421. podigli kineski mornari iz flote Zheng Hea, kako tvrdi Gavin Menzies, ili da je bio zvjezdarnica. Fizičar William Penhallow izmjerio je da kroz neke prozore u vrijeme ljetnog suncostaja i u određenim položajima Mjeseca padaju zrake na određena mjesta u unutrašnjosti; takva poravnanja ipak mogu biti i slučajna.

Što kaže lopata, a što žbuka

Godine 1948. i 1949. arheolozi pod vodstvom Hugha Henckena s Harvarda i Williama Godfreyja prokopali su jarak od vanjske strane tornja kroz njegovu unutrašnjost. Svi predmeti koje su pronašli potjecali su iz 17. stoljeća, a Godfrey je zaključio da je toranj dao sagraditi Benedict Arnold. Godine 1993. danski i finski istraživači metodom radiokarbonskog datiranja odredili su starost žbuke iz zidova. Rezultati su je smjestili između 1635. i 1698., a kasniji pregled istih podataka oko 1680. Profesor Andre J. de Bethune tvrdio je da drukčija procjena onečišćenja uzoraka ostavlja mogućnost starijeg datuma, ali autori datiranja odgovorili su da se predkolumbovsko podrijetlo "gotovo sigurno može isključiti".

Kamen iz Dightona izvađen je iz rijeke 1963. i postavljen u muzej u državnom parku Dighton Rock. Povjesničar Douglas Hunter u knjizi iz 2017. opširno je pokazao kako su tumačenja o Fenićanima, Vikinzima i Portugalcima potiskivala najjednostavnije objašnjenje: da su znakove urezali starosjedilački narodi tog kraja, koji su urezivali crteže u stijene i drugdje u Novoj Engleskoj.

Vikinzi su u Ameriku doista stigli. Na rtu L'Anse aux Meadows na Newfoundlandu iskopano je nordijsko naselje, a godovi drva posječenog metalnim alatom pokazali su da su Nordijci ondje sjekli drvo 1021. godine. To je zasad jedino potvrđeno nordijsko nalazište u Americi i nalazi se više od 1500 kilometara sjeverno od Newporta.

Kronologija

Oko 1021.: Nordijci sijeku drvo u naselju L'Anse aux Meadows na Newfoundlandu.
1502.: Miguel Corte-Real plovi prema Newfoundlandu i nestaje.
1651.: Benedict Arnold seli se u Newport.
1677.: Arnoldova oporuka spominje "vjetrenjaču građenu od kamena".
1680.: John Danforth crta ureze na kamenu iz Dightona.
1837.: Carl Christian Rafn objavljuje Antiquitates Americanae.
1916.: Edmund B. Delabarre pokazuje da je Rafn dopunio crteže kamena.
1948.–1949.: Arheološko iskapanje oko tornja nalazi samo predmete iz 17. stoljeća.
1963.: Kamen iz Dightona izvađen je iz rijeke i premješten u muzej.
1993.: Radiokarbonsko datiranje žbuke tornja daje razdoblje 1635.–1698.

Ključne osobe

Benedict Arnold: Prvi guverner kolonije Rhode Island, u oporuci spominje kamenu vjetrenjaču.
Carl Christian Rafn: Danski starinar koji je 1837. oba spomenika pripisao Vikinzima.
Edmund B. Delabarre: Psiholog koji je opovrgnuo Rafnovo čitanje kamena i predložio portugalsko.
Miguel Corte-Real: Portugalski moreplovac nestao 1502. na putu prema Newfoundlandu.
Philip Ainsworth Means: Arheolog koji je 1942. zagovarao srednjovjekovno podrijetlo tornja.
William Godfrey: Arheolog koji je vodio iskapanje oko tornja 1948. i 1949.
Douglas Hunter: Povjesničar koji je 2017. napisao studiju o kamenu iz Dightona.

Što se zna

Benedict Arnold u oporuci iz 1677. spominje kamenu vjetrenjaču na imanju na kojem stoji toranj.
Iskapanje 1948. i 1949. pronašlo je oko tornja samo predmete iz 17. stoljeća.
Radiokarbonsko datiranje žbuke smjestilo ju je između 1635. i 1698.
Rafn je na objavljene crteže kamena iz Dightona dodao crte kojih nije bilo na izvornim crtežima.
Jedino potvrđeno nordijsko naselje u Americi je L'Anse aux Meadows na Newfoundlandu, datirano oko 1021.

Što tvrde zagovornici

Lukovi, stupovi i kamin tornja podsjećaju na srednjovjekovne okrugle crkve u Skandinaviji i na Orkneyju više nego na engleske vjetrenjače.
Prozori su raspoređeni tako da u važne dane godine propuštaju Sunčevu i Mjesečevu svjetlost na određena mjesta, što upućuje na namjernu gradnju.
Arnold je mogao samo preuzeti i preurediti stariju građevinu, a žbuka iz zidova mogla je biti dodana pri kasnijim popravcima.
Na kamenu iz Dightona neki istraživači čitaju godinu 1511. i ime Miguela Corte-Reala, koji je doista nestao u tim vodama.

Što kažu kritičari

Toranj je po obliku sličan engleskoj vjetrenjači iz Chestertona, sagrađenoj 1632. i 1633., a postoje i vjetrenjače s kaminima.
Iskapanje nije pronašlo nijedan predmet stariji od 17. stoljeća, ni ispod temelja ni oko njih.
Radiokarbonsko datiranje žbuke izvađene duboko iz zidova daje 17. stoljeće, a autori smatraju da je predkolumbovski datum gotovo sigurno isključen.
Natpisi na kamenu iz Dightona izblijedjeli su već u 18. stoljeću, a svaki je tumač u njima pročitao ono što je tražio, dok slični crteži starosjedilaca postoje i drugdje u Novoj Engleskoj.

Otvorena pitanja

Je li toranj od početka građen kao vjetrenjača ili je imao i drugu namjenu?
Kada su i s kojim značenjem urezani znakovi na kamenu iz Dightona?

Teorije

Toranj je vjetrenjača iz 17. stoljeća, a kamen su urezali američki starosjedioci
Oba spomenika ostavili su Nordijci koji su doplovili južnije od Newfoundlanda
Portugalski moreplovci, možda Miguel Corte-Real, ostavili su trag na kamenu, a možda i sagradili toranj
Toranj je kolonijalni, ali neki znakovi na kamenu mogu biti europski