Gdje su Kolumbove kosti

Kristofor Kolumbo umro je 20. svibnja 1506. u Valladolidu, u Kastilji. Za života je četiri puta preplovio Atlantik, a želio je da ga pokopaju na Hispaniolji, otoku na kojem je osnovao prva europska naselja u Americi. Ta se želja ostvarila tek desetljećima kasnije, i to na način koji je stvorio zagonetku koja traje do danas.

Putovanje mrtvog admirala

Kolumbo je najprije pokopan u Valladolidu. Godine 1509. njegov sin Diego dao je prenijeti ostatke u kartuzijanski samostan u Sevilli. Ondje su ostali do sredine 16. stoljeća, kad su, prema najvjerojatnijem tumačenju dokumenata, preneseni preko oceana i pokopani u katedrali u Santo Domingu, na Hispaniolji. Točna godina prijenosa nije poznata, a dokumenti upućuju na razdoblje oko 1540-ih.

Godine 1795. Španjolska je mirom u Baselu ustupila svoj dio Hispaniole Francuskoj. Španjolske vlasti nisu htjele ostaviti admirala pod tuđom zastavom, pa su u prosincu iste godine iz katedrale izvadile ostatke za koje su vjerovale da su njegovi i prenijele ih u Havanu na Kubi.

Ondje su ostali stotinu godina. Kad je Španjolska 1898. izgubila Kubu u ratu sa Sjedinjenim Državama, ostaci su ponovno ukrcani na brod i odvezeni u Sevillu. U katedrali je postavljen veliki grobni spomenik: brončani lijes nose četiri kipa koji predstavljaju četiri kraljevstva Španjolske.

Kutija iz Santo Dominga

Prije toga, 1877., radnici koji su obnavljali katedralu u Santo Domingu naišli su na olovnu kutiju s kostima. Na njoj je bio natpis koji je ostatke pripisivao "slavnom i odličnom mužu don Cristóbalu Colónu". Dominikanske vlasti zaključile su da su Španjolci 1795. odnijeli pogrešne kosti, možda one Kolumbova sina Diega, a da je pravi admiral cijelo vrijeme ostao na otoku.

Španjolska je to osporavala. Rasprava je trajala desetljećima, a Dominikanska Republika svoje je ostatke 1992., za petstotu obljetnicu Kolumbova prvog putovanja, prenijela u golemi spomenik nazvan Kolumbov svjetionik u Santo Domingu. Ondje se čuvaju i danas.

Što je pokazao DNK

Na poticaj seviljskog povjesničara i profesora Marciala Castra, tim Sveučilišta u Granadi pod vodstvom forenzičara Joséa Antonija Lorentea otvorio je 2003. grob u Seviljskoj katedrali. Kosti su bile nepotpune i u lošem stanju. Istraživači su ih uspoređivali s ostacima Kolumbova brata Diega i sina Hernanda, koji su pokopani u Sevilli i čiji je identitet nesporan.

Prvi rezultati, objavljeni u svibnju 2006., o petstotoj obljetnici Kolumbove smrti, pokazali su da se mitohondrijska DNK, koja se nasljeđuje po majci, iz seviljskih kostiju podudara s DNK-om Kolumbova brata. Kako je u Sevilli sačuvan samo manji dio kostura, istraživači su naglasili da to ne isključuje mogućnost da su drugi dijelovi ostali u Santo Domingu. Ravnatelj Kolumbova svjetionika odgovorio je da ostaci nikad nisu napustili dominikansko tlo.

U listopadu 2024. španjolska javna televizija prikazala je dokumentarac o istraživanju koje je trajalo više od dvadeset godina. Lorente je u njemu izjavio da je, uz suvremene metode, potvrđeno da kosti u Sevilli pripadaju Kolumbu. Prema izvješćima medija, rezultati su najavljeni za objavu u znanstvenom časopisu.

Spor koji ostaje

Dominikanske vlasti nisu dopustile da se ostaci u Kolumbovu svjetioniku ispitaju istim metodama. Zato se ne može reći čije su kosti iz kutije pronađene 1877. Neki istraživači smatraju da su to ostaci Diega Kolumba ili nekog drugog člana obitelji, a drugi da su ostaci podijeljeni i da su dijelovi istog tijela danas na dvije strane oceana.

Uz pitanje kostiju, isti je dokumentarac iznio i tvrdnje o Kolumbovu podrijetlu, koje su izazvale raspravu među povjesničarima. To je zasebna zagonetka: gdje je Kolumbo rođen i kojeg je bio podrijetla, i dalje se raspravlja.