Varosha, zatvorena četvrt Famaguste

Početkom 1970-ih Famagusta je bila prvo turističko odredište Cipra. Uz dugu pješčanu plažu niknuli su visoki hoteli, a njezina južna četvrt Varosha postala je mjesto u koje su dolazile i filmske zvijezde. Glavna ulica, Avenija Johna F. Kennedyja, vodila je od luke duž plaže, a uz nju su stajali hoteli od kojih je jedan bio omiljen Elizabeth Taylor. Ulica Leonidas bila je puna barova, restorana i noćnih klubova. Ime Varosha dolazi od turske riječi varoş, predgrađe, jer su ovdje nekoć bili pašnjaci izvan zidina staroga grada.

Ljeto 1974.

Cipar je od neovisnosti 1960. bio podijeljen između većinskih ciparskih Grka i manjinskih ciparskih Turaka, a sukobi među zajednicama izbijali su od 1963. Dana 15. srpnja 1974. dijelovi ciparske Nacionalne garde, pod vodstvom časnika iz Grčke i uz potporu vojne hunte u Ateni, srušili su predsjednika Makariosa. Cilj udara bilo je ujedinjenje Cipra s Grčkom.

Pet dana poslije, 20. srpnja, Turska se iskrcala na sjever otoka, pozivajući se na svoje pravo jamca iz ugovora iz 1960. Nakon propalih pregovora, u kolovozu je turska vojska proširila nadzor na oko 36 posto otoka. Ta se dva događaja na dvije strane i danas različito nazivaju: Republika Cipar i većina međunarodnih izvora govore o turskoj invaziji, a Turska i ciparski Turci o intervenciji, odnosno mirovnoj operaciji kojom su zaštićeni ciparski Turci.

Kad je turska vojska u kolovozu 1974. stigla do Famaguste, cjelokupno grčko stanovništvo Varoshe pobjeglo je na jug, u Paralimni, Deryneiu i Larnaku, nekoliko sati prije nego što su se vojske sukobile na ulicama. Ljudi su mislili da odlaze na nekoliko dana. Turska je vojska četvrt ogradila, a ulazak je dopušten samo vojsci i osoblju UN-a.

Grad iza ograde

Ono što je ostalo za ogradom postalo je jedno od najneobičnijih mjesta u Europi. Bez ljudi i bez održavanja, zgrade su desetljećima propadale: metal je hrđao, prozori su se razbijali, a korijenje biljaka ulazilo je u zidove i pločnike. Četvrt je bila i opljačkana: u zgradama koje se danas mogu vidjeti nema namještaja, a nedostaju čak i utičnice i svjetiljke. Godine 2014. BBC je izvijestio da su se na plažama Varoshe gnijezdile morske kornjače.

Varosha je postala simbol ciparskog problema, ali i predmet pregovaranja: za takozvane ciparske raketne krize 1997. i 1998. vođa ciparskih Turaka Rauf Denktaş zaprijetio je da će je preuzeti ako vlada Republike Cipra ne odustane od svojih planova. Godine 1984. Vijeće sigurnosti UN-a donijelo je Rezoluciju 550, prema kojoj su pokušaji da četvrt nasele ljudi koji nisu njezini stanovnici nedopustivi, a četvrt bi trebalo predati upravi UN-a. Annanov plan za ponovno ujedinjenje otoka predviđao je povratak Varoshe prijašnjim stanovnicima, ali je na referendumu 24. travnja 2004. odbačen: ciparski Turci prihvatili su ga s oko 65 posto glasova, a ciparski Grci odbacili s oko 76 posto.

Vlasnici su se obraćali i sudovima. Europski sud za ljudska prava presudio je 2010. u predmetu Lordos i drugi da je Turska povrijedila pravo osmero ciparskih Grka na mirno uživanje imovine, a poslije im je dosudio naknade. Dio vlasnika obratio se i Komisiji za nepokretnu imovinu, koju su osnovale vlasti Sjevernog Cipra.

Dva pogleda na otvaranje

Godine 2017. plaža Varoshe otvorena je za ciparske Turke i turske državljane. Vlasti Sjevernog Cipra 2019. i 2020. popisale su zgrade, a vjerska zaklada Evkaf proglasila je svu zemlju u Varoshi svojim vlasništvom, pozivajući se na osmanske zaklade. Dana 8. listopada 2020. dio četvrti otvoren je za javnost, a 2021. najavljena je druga faza otvaranja. Ciparske Grke koji imaju imovinu u četvrti pozvali su da je potražuju preko Komisije za nepokretnu imovinu.

Republika Cipar to smatra kršenjem rezolucija UN-a i prijetnjom pravima prognanih vlasnika, koji žele povratak u svoje domove, a ne naknadu ili najam od zaklade koja tvrdi da je vlasnik. Europska unija nazvala je otvaranje ozbiljnim kršenjem, a glavni tajnik UN-a izrazio je zabrinutost. Turska i vlasti Sjevernog Cipra odgovaraju da je riječ o njihovu području, da otvaranjem četvrt nakon desetljeća propadanja dobiva novi život i da vlasnicima nude pravni put do imovine. Pitanje Varoshe tako je i dalje dio šireg nerazriješenog pitanja budućnosti otoka.

Otvoreni dio četvrti danas obilaze posjetitelji, a istraživači bilježe kako se Varosha istodobno doživljava kao turistička znamenitost, kao spomenik izgubljenog doma i kao politička poruka. Ostatak je i dalje iza ograde.