Velika pljačka vlaka 1963.

Svake noći iz Glasgowa je prema Londonu kretao putujući poštanski vlak, u čijim su vagonima poštanski službenici razvrstavali pošiljke tijekom vožnje. Drugi vagon iza lokomotive prevozio je vrijedne pošiljke, među njima novac koji su banke slale u London. Obično je to bilo oko 300.000 funti, ali nakon produženog vikenda početkom kolovoza 1963. u vagonu je bilo nekoliko puta više.

Dojava

Pljačka je počela dojavom. Prema kasnijim iskazima pljačkaša, čovjek s pristupom podacima o pošiljkama upoznao je preko londonskog odvjetničkog službenika Briana Fielda dvojicu kriminalaca, Gordona Goodyja i Bustera Edwardsa. Uz Brucea Reynoldsa i Charlieja Wilsona oni su mjesecima planirali pothvat. Budući da nisu imali iskustva s vlakovima, priključili su se ljudi koji su već pljačkali vlakove na južnoj obali, među njima Roger Cordrey, stručnjak za željezničke signale. Bandi se pridružio i Ronnie Biggs, kojeg je Reynolds upoznao u zatvoru, s umirovljenim strojovođom koji je trebao voziti vlak.

Crveno svjetlo kod Sears Crossinga

Vlak je iz Glasgowa krenuo 7. kolovoza u 18 i 50. Nešto nakon tri ujutro, kod Sears Crossinga u Buckinghamshireu, strojovođa Jack Mills, 58 godina, ugledao je crveno svjetlo i zaustavio vlak. Pljačkaši su rukavicom prekrili zeleno svjetlo signala, a crveno napajali baterijom. Kad je pomoćnik strojovođe izašao telefonirati s pružnog telefona, pronašao je presječenu žicu i bio svladan.

Pljačkaši su upali u lokomotivu i Mills je udaren u glavu. Umirovljeni strojovođa kojeg su doveli nije znao upravljati tom vrstom lokomotive, pa su Millsa prisilili da odveze lokomotivu i prva dva vagona nešto dalje niz prugu, do mosta Bridego. Ondje je čekao kamion. Pljačkaši su svladali službenike u vagonu s vrijednim pošiljkama i lancem ljudi prenijeli 120 poštanskih vreća niz nasip. Kamion je krenuo tridesetak minuta nakon početka pljačke.

Igra s pravim novcem

Banda se sporednim cestama vratila na farmu Leatherslade, kupljenu za tu priliku, oko 43 kilometra od mjesta pljačke. Ondje su podijelili novac. Policijska izjava navodila je iznos od oko 2,6 milijuna funti, uglavnom u novčanicama od jedne i pet funti. Kad su na radiju čuli da policija pretražuje područje u krugu od 30 milja, odlučili su otići ranije od plana. Farmu je trebao očistiti i zapaliti pomagač, ali to se nije dogodilo.

Policija je farmu pronašla 13. kolovoza, nakon dojave pastira. Ondje su bili vozila, poštanske vreće i hrana, a pljačkaši su pokušali obrisati tragove. Ipak su ostali otisci prstiju, među ostalim na boci kečapa i na igri Monopoly, koju su igrali pravim novcem iz pljačke.

Suđenja i bijegovi

Do kraja 1963. uhićena je većina bande. Suđenje u Aylesburyju završilo je u travnju 1964., a sudac je pljačku nazvao zločinom potaknutim velikom pohlepom. Sedmorica su osuđena na po 30 godina zatvora, kazne duže od onih koje su tada dobivali mnogi ubojice. Jedan optuženi, John Daly, oslobođen je jer su njegovi otisci bili samo na Monopolyju, a branitelj je uvjerio sud da je igru mogao dirati i prije.

Ubrzo su uslijedili bijegovi. Charlie Wilson pobjegao je iz zatvora u Birminghamu 1964., uz pomoć ljudi koji su provalili izvana, a Ronnie Biggs 1965. preko zida zatvora Wandsworth, po ljestvama spuštenima iz kamiona za selidbu. Biggs je pobjegao u Australiju, a zatim u Brazil, odakle se dobrovoljno vratio u Englesku tek 2001. Reynolds je godinama živio pod lažnim imenima u Meksiku, Kanadi i Francuskoj prije nego što je uhićen 1968.

Jack Mills se djelomično oporavio i vratio na lakše poslove. Umro je 1970. od bolesti koja nije bila povezana s ozljedom, ali prema riječima bliskih ljudi nikad se nije oporavio od te noći.

Što je ostalo nepoznato

Policija je vrlo brzo znala imena većine bande, ali ne svih. Trojica sudionika nikad nisu optužena, a za jednoga od njih sin je tek 2019. potvrdio da je sudjelovao. Gordon Goody je 2014., u dokumentarcu povodom 50. obljetnice, rekao da je doušnik bio poštanski službenik Patrick McKenna iz Salforda. Tu tvrdnju nije moguće provjeriti jer je McKenna bio mrtav, a neki istraživači sumnjaju u nju. Od ukradenog novca pronađeno je manje od 400.000 funti, a gdje je završila većina, ne zna se.