Velika sfinga u Gizi

Sfinga je isklesana iz vapnenačke stijene, ali njezina točna starost i dalje se raspravlja. Tvrdnja o tajnoj dvorani ispod spomenika povezana je s proročanstvima Edgara Caycea, a ne s potvrđenim arheološkim nalazom.

Ukratko

  • Velika sfinga isklesana je iz vapnenačke podloge na platou Gize, a ne sastavljena od zasebnih blokova.
  • Egiptolozi je uglavnom povezuju s građevinskim kompleksom faraona Kefrena, dok geomorfološka tumačenja erozije ostavljaju raspravu o starosti.
  • Edgar Cayce tvrdio je da se ispod Sfinge nalazi dvorana zapisa Atlantide; istraživanja opisana u Smithsonianu nisu potvrdila takvu prostoriju.

Spomenik isklesan u stijeni Velika sfinga nalazi se na platou Gize, uz piramide i grobnice starog Egipta. Riječ je o lavljem tijelu s ljudskom glavom isklesanom u stijeni. Smithsonianov prikaz istraživanja Marka Lehnera opisuje Sfingu kao monolit isklesan iz vapnenačke mase koja je ostala nakon iskopa kamenoloma u obliku potkove. Dugačka je približno 73 m, a visoka oko 20 m. Njezino današnje ime potječe iz grčke mitologije i vjerojatno je uvedeno znatno nakon nastanka spomenika.

Egiptološka kronologija najčešće povezuje gradnju s vladavinom Kefrena u četvrtoj dinastiji, oko sredine trećeg tisućljeća prije Krista. Poveznica se temelji na položaju Sfinge u kompleksu Gize, građevinskim odnosima s hramovima i piramidom te usporedbama kiparskih prikaza. Smithsonian napominje da nije sačuvan natpis koji bi izrijekom imenovao graditelja, a ni izvorno ime kipa nije poznato. Zato se zaključak o Kefrenu oslanja na ukupni arheološki kontekst, a ne na potpis na samoj skulpturi.

Što stijena govori o eroziji Vapnenac od kojeg je Sfinga isklesana nije jednoličan: različiti slojevi troše se različitom brzinom. Tijelo i zidovi kamenoloma bili su izloženi pijesku, vjetru, soli, povremenoj vodi i razdobljima zatrpanosti. Mark Lehner je tijekom višegodišnjeg istraživanja mapirao površinu i više faza popravaka. Smithsonianov tekst navodi da je spomenik bio podvrgnut najmanje pet velikih obnova od 1400. pr. Kr. Takve obnove otežavaju čitanje izvorne erozije jer su dijelovi prekriveni ili zamijenjeni kamenom.

Najpoznatiju tezu o vodi iznio je geolog Robert Schoch početkom 1990-ih: duboka okomita udubljenja u zidovima oko Sfinge pripisao je kišnici i iz toga zaključio da je kip znatno stariji od Kefrena, možda iz razdoblja između 7000. i 5000. pr. Kr. Egiptolozi su to odbacili jer iz tog doba na platou nema tragova društva sposobnog za takav pothvat. Geomorfolog Colin Reader 2001. također je eroziju pripisao vodi, ali je zaključio skromnije: Sfinga bi mogla biti nekoliko stoljeća starija od Kefrena, iz ranog dinastijskog razdoblja. Njegova je argumentacija geološka: uspoređuje trošenje stijena i topografiju prostora. To ne daje automatski apsolutni datum niti samo po sebi dokazuje prapovijesnu civilizaciju. Erozija može imati više uzroka, a geološki trag mora se povezati s arheološkim slojevima, građevinskim odnosima i poviješću platoa.

Zagonetka „Dvorane zapisa” Edgar Cayce, američki vidovnjak i proricatelj, tvrdio je da su izbjeglice iz Atlantide pod Sfingom sakrile zapise svoje civilizacije te da će prostorija biti otkrivena prije kraja 20. stoljeća. Tvrdnja je ušla u širu javnost kroz Cayce Foundation i krugove koji su povezivali Sfingu s izgubljenom Atlantidom. Mark Lehner se kao mladić zainteresirao za Gizu preko organizacije koju je vodio Cayceov sin Hugh Lynn.

Godine 1977. Lehner je sudjelovao u istraživanju podloge Sfinge s primjenom daljinskog sondiranja. Prema njegovu opisu u Smithsonianu, istraživači su zabilježili pukotine i rasjede koji se očekuju u prirodnom vapnencu, a ne dvoranu s arhivom. Lehner i egiptolog Zahi Hawass također su istražili prolaz u stražnjem dijelu kipa; Lehner ga je protumačio kao otvor koji su vjerojatno iskopali tragači za blagom nakon izgradnje spomenika.

Ti rezultati ne znače da su sve podzemne šupljine na platou Gize poznate. Oni znače da konkretna Cayceova dvorana nije potvrđena nalazom. Priča o arhivu Atlantide ostaje tvrdnja bez arheološkog dokaza.

Dvije vrste pitanja Raspravu o Sfingi često zamagljuje spajanje različitih pitanja: kada je isklesana, kako su nastali tragovi trošenja i postoji li tajna prostorija. Geomorfološka analiza može osporiti ili doraditi kronološki model, ali ne dokazuje automatski Cayceovo proročanstvo. Isto tako, izostanak natpisa s imenom faraona ostavlja prostor za istraživanje, ali ne potvrđuje proizvoljno stariju dataciju. Uvjerljiv zaključak mora odgovarati i geološkim opažanjima i arheološkom kontekstu.

Kronologija

  1. Oko 26. stoljeća pr. Kr.: U uobičajenom egiptološkom tumačenju Sfinga pripada razdoblju Kefrena i kompleksa Gize.
  2. 1977.: Mark Lehner i istraživači Stanford Research Institutea ispituju podlogu daljinskim metodama.
  3. 1991.–1992.: Robert Schoch iznosi tezu o eroziji od kišnice i znatno starijoj Sfingi.
  4. 2001.: Colin Reader objavljuje geomorfološku studiju erozije Sfinge.
  5. 2010.: Evan Hadingham objavljuje pregled Lehnerovih istraživanja i tvrdnje o dvorani zapisa u Smithsonianu.

Ključne osobe

  • Kefren: Faraon četvrte dinastije kojem egiptolozi najčešće pripisuju Sfingu.
  • Mark Lehner: Egiptolog koji je detaljno kartirao Sfingu i njezinu okolinu.
  • Zahi Hawass: Egipatski arheolog koji je s Lehnerom istraživao prolaz u stražnjem dijelu kipa.
  • Edgar Cayce: Vidovnjak koji je iznio tvrdnju o dvorani zapisa Atlantide.
  • Robert Schoch: Geolog sa Sveučilišta u Bostonu, autor teze o vrlo staroj Sfingi.
  • Colin Reader: Geomorfolog koji je objavio alternativno tumačenje tragova erozije.

Što se zna

  1. Sfinga je monolit isklesan iz vapnenačke podloge na platou Gize.
  2. Mark Lehner je mapirao njezinu istrošenu površinu i više faza popravaka.
  3. Istraživanje podloge iz 1977. našlo je pukotine u vapnencu, a ne potvrdu arhiva Atlantide.

Što tvrde zagovornici

  • Edgar Cayce je tvrdio da je Atlantida imala arhiv ispod Sfinge koji će biti otkriven prije kraja 20. stoljeća.
  • Robert Schoch smatra da erozija od kišnice pokazuje da je Sfinga isklesana tisućljećima prije Kefrena.
  • Colin Reader je iz oblika erozije izveo mogućnost da je Sfinga nekoliko stoljeća starija od uobičajene egiptološke datacije.

Što kažu kritičari

  • Mark Lehner i istraživači iz Stanford Research Institutea 1977. nisu pronašli dokaz dvorane zapisa; zabilježene su pukotine u vapnencu.
  • Arheološki položaj Sfinge unutar kompleksa Gize povezuje je s gradnjom četvrte dinastije, iako nema natpisa koji izravno imenuje graditelja.
  • Sam oblik erozije nije izravna datacija; za zaključak su potrebni neovisni arheološki dokazi.

Otvorena pitanja

  • Kako se pojedini oblici trošenja mogu razdvojiti na djelovanje vjetra, vode, soli, pijeska i ljudskih obnova?
  • Postoji li pod Sfingom neistražena šupljina koja bi imala arheološki, a ne prirodni ili kasniji nastanak?

Teorije

  • Sfinga je isklesana u četvrtoj dinastiji kao dio Kefrenova graditeljskog kompleksa na Gizi.
  • Readerovo geomorfološko tumačenje otvara mogućnost starije faze, ali samo po sebi ne određuje godinu ni graditelja.
  • Cayceova tvrdnja o arhivu pod Sfingom nije potvrđena arheološkim nalazom.

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori