Duat i vaganje srca, egipatski zagrobni svijet

Sunce zalazi na zapadu, a ujutro izlazi na istoku. Egipćani su se pitali kamo odlazi noću. Odgovor je bio Duat, svijet pod zemljom kroz koji Ra plovi u svojoj barci od zalaska do izlaska. Na zapadnoj obali Nila, gdje Sunce zalazi, gradili su grobnice, jer je ondje počinjao put kojim su mrtvi trebali poći za njim.

Dvanaest sati noći

Najpotpuniji opis Duata daje Amduat, "Ono što je u podzemlju", tekst naslikan na zidovima kraljevskih grobnica u Dolini kraljeva. Podzemlje je u njemu podijeljeno na dvanaest područja, za dvanaest noćnih sati. Ra ulazi u njega kao ostario bog s ovnujskom glavom i putuje ispod zemlje od zapada prema istoku, a pratnja mu pomaže svladati Apepa, golemu zmiju koja svake noći pokušava zaustaviti barku. Gdje prođu njegove zrake, mrtvi se na trenutak bude i oživljavaju, a kad barka ode dalje, ponovno tonu u san. U zoru se Ra rađa kao mladi bog Hepri, skarabej, i izlazi na nebo.

Duat nije bio samo mrak. Tekstovi spominju rijeke, otoke, polja i staze, ali i jezera vatre, zidove od željeza i stabla od tirkiza. Pokojnik koji ondje putuje mora znati imena vrata i čuvara, inače neće proći. Zato su Egipćani u grob stavljali tekstove koji su služili kao vodič i zbirka čarolija.

Od piramide do papirusa

Najstarije takve tekstove isklesao je kralj Unas iz 5. dinastije, oko 2345. pr. Kr., na zidove svoje piramide u Saqqari. Ti Tekstovi piramida bili su namijenjeni samo kralju i trebali su ga uzdići na nebo, među zvijezde i k ocu Ra. U Srednjem kraljevstvu, oko 2100. pr. Kr., nastali su Tekstovi lijesova, pisani na unutarnje stjenke lijesova, i pravo na vječni život proširilo se na bogate službenike.

Oko 1550. pr. Kr., na početku Novog kraljevstva, čarolije su se počele pisati na svitke papirusa, s obojenim slikama. Egipćani su ih zvali rw nw prt m hrw, "Izreke za izlazak danju". Danas je poznato 192 izreke, ali nijedan svitak ne sadrži sve; obitelj je birala koje će pokojniku staviti u grob. Najdulji sačuvani svitak dugačak je 40 metara. Posljednje knjige mrtvih napisane su u 1. stoljeću pr. Kr.

Srce na vagi

Najpoznatija je izreka 125. Bog Anubis, sa šakaljom glavom, uvodi pokojnika u Dvoranu dviju istina, pred Ozirisa, kralja mrtvih, i četrdeset dva suca. Pokojnik svakom sucu po imenu izgovara da nije počinio određeni grijeh: nije krao, nije ubijao, nije lagao, nije zakidao na vagi, nije oduzimao mlijeko djeci. Istraživači taj popis zovu negativnom ispovijedi.

Zatim Anubis stavlja srce na vagu. U Egipćana je srce, a ne mozak, bilo sjedište razuma, pamćenja i osjećaja, pa je ono svjedočilo o životu. Na drugu zdjelicu stavlja se pero, znak božice Maat, koja je predstavljala istinu, pravdu i red u svijetu. Bog Thot, s glavom ibisa, zapisuje ishod. Ako su zdjelice u ravnoteži, pokojnik je proglašen maa-kheru, "istinita glasa", i ide k Ozirisu. Ako nisu, čeka ga Ammit, "Proždiračica mrtvih", s glavom krokodila, prednjim dijelom tijela lava i stražnjim nilskog konja. Ako ona proguta srce, pokojnik nestaje zauvijek i za njega nema vječnog života.

Pokojnik se pritom mogao osigurati. Izreka 30B moli srce da ne ustane protiv njega kao svjedok, i često se urezivala na kamenog skarabeja koji se stavljao na prsa mumije. Egiptolog John Taylor iz Britanskog muzeja upozorava da iz toga proizlazi praktičan pogled: uz čaroliju je pokojnik mogao proći i ako mu život nije bio posve čist. Drugi stručnjaci, poput Ogdena Goeleta, smatraju da bez moralnog života nije bilo nade u vječnost.

Polje trske

Tko prođe sud, ulazi u Polje trske, Sekhet-Aaru, sliku Egipta kakav bi trebao biti: polja s visokim žitom, kanali, volovi, roditelji koji su otišli prije. Ondje se i radilo, pa su se u grob stavljali kipići ušabti s izrekom koja ih poziva da umjesto pokojnika obavljaju poslove kad ga bogovi pozovu. U grobu je ostajala i ka, životna snaga, kojoj su potomci donosili hranu, dok je ba, prikazan kao ptica s ljudskom glavom, danju mogao izletjeti iz groba.

Ani i njegov svitak

Najljepši sačuvani primjerak pripadao je Aniju, pisaru iz Tebe, a napisan je oko 1250. pr. Kr. Godine 1888. pronašli su ga trgovci starinama, a otkupio ga je Ernest Wallis Budge za Britanski muzej. Kad je policija zapečatila kuću u kojoj su bili predmeti, Budge je, prema vlastitom pisanju, stražarima priredio večeru dok su ljudi prokopavali zid i iznosili ih. Svitak je prokrijumčaren u London, gdje se čuva i danas. Prizor vaganja na njemu prikazuje Anija i njegovu ženu Tutu kako ulaze u dvoranu, Anubisa uz vagu, Thota s pisaćom pločom i Ammit kako čeka.