Afera Iran-Contra

Dana 3. studenoga 1986. libanonski tjednik Aš-Širaa objavio je kratku vijest: bivši savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost Robert McFarlane tajno je posjetio Teheran. Sjedinjene Države tada su Iran službeno smatrale državom koja podupire terorizam i pozivale saveznike da mu ne prodaju oružje. Vijest se činila nevjerojatnom. U sljedeća tri tjedna pokazalo se da je istinita i da je to tek dio priče.

Rakete za taoce

Sredinom osamdesetih u Libanonu je bilo zarobljeno nekoliko američkih građana, a držale su ih skupine povezane s proiranskim Hezbolahom. U Washingtonu je nastala zamisao da bi se Iran mogao nagovoriti da pomogne oslobađanju talaca ako dobije oružje koje mu je trebalo u ratu s Irakom.

Godine 1985. prve isporuke protutenkovskih raketa TOW otišle su preko Izraela. Od siječnja 1986. predsjednik Reagan potpisao je tajnu odluku kojom je dopustio izravne isporuke. Do jeseni 1986. Iran je dobio više od dvije tisuće raketa TOW i dijelove za protuzračne rakete. Troje talaca je oslobođeno, ali su druge skupine u međuvremenu otele nove.

Novac koji je otišao u Nikaragvu

U Nikaragvi je od 1979. vladala ljevičarska sandinistička vlada, a protiv nje su se borili pobunjenici poznati kao Contras. Reaganova administracija podupirala ih je, ali je Kongres takozvanim Bolandovim amandmanima od 1984. zabranio da im savezne agencije daju vojnu pomoć.

Potpukovnik marinaca Oliver North, službenik Vijeća za nacionalnu sigurnost, organizirao je mrežu privatnih posrednika koja je oružje prodavala Iranu po višim cijenama. Dio razlike preusmjeren je Contrasima. Istražitelji su kasnije utvrdili da je od oko 16 milijuna dolara zarade od prodaje oružja Contrasima stiglo oko 3,8 milijuna.

Studeni 1986.

Nakon vijesti iz Bejruta Reagan je 13. studenoga u televizijskom obraćanju rekao da Iranu nisu davali oružje u zamjenu za taoce. Ministar pravosuđa Edwin Meese započeo je unutarnju provjeru. Njegovi suradnici u Northovu uredu pronašli su dopis koji je spominjao preusmjeravanje novca Contrasima. Dok je provjera trajala, North i njegova tajnica Fawn Hall uništili su strojem za rezanje papira dio dokumenata.

Dana 25. studenoga 1986. Meese je na konferenciji za novinare objavio da je novac preusmjeren. North je smijenjen, a savjetnik za nacionalnu sigurnost viceadmiral John Poindexter dao je ostavku.

Tri istrage

Reagan je imenovao povjerenstvo od tri člana, bivšeg senatora Johna Towera, bivšeg ministra vanjskih poslova Edmunda Muskieja i bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Brenta Scowcrofta. Towerova komisija predala je izvješće 26. veljače 1987. Zaključila je da je predsjednik loše nadzirao vlastite suradnike i da Vijeće za nacionalnu sigurnost nije smjelo voditi tajne operacije.

Dana 4. ožujka 1987. Reagan je u novom obraćanju rekao da mu srce i najbolje namjere i dalje govore da nije mijenjao oružje za taoce, ali da činjenice i dokazi pokazuju suprotno.

U ljeto 1987. zajednički odbor Kongresa održao je javna saslušanja. North je svjedočio šest dana i postao poznat diljem zemlje, za jedne kao junak, za druge kao simbol zloporabe vlasti. Odbor je u studenome 1987. zaključio da je krajnju odgovornost snosio predsjednik, iako nije utvrđeno da je znao za preusmjeravanje novca. Poindexter je svjedočio da Reaganu o tome nije rekao.

Presude i pomilovanja

Neovisni tužitelj Lawrence Walsh vodio je kaznenu istragu gotovo sedam godina. Optuženo je četrnaest osoba, a jedanaest je osuđeno. North je 1989. proglašen krivim po tri točke, a Poindexter 1990. po pet. Obje presude žalbeni sud kasnije je poništio jer su se svjedoci mogli osloniti na njihova svjedočenja pred Kongresom, za koja su imali imunitet.

Dana 24. prosinca 1992. predsjednik George H. W. Bush, koji je u vrijeme afere bio potpredsjednik, pomilovao je šestoricu sudionika, među njima bivšeg ministra obrane Caspara Weinbergera prije nego što mu je počelo suđenje. Walsh je u završnom izvješću 1994. napisao da su visoki dužnosnici svjesno zavaravali Kongres i istražitelje.

Što se kasnije tvrdilo

Uz dokazani dio afere razvile su se i šire tvrdnje. Senatski pododbor senatora Johna Kerryja 1989. utvrdio je da su neki ljudi povezani s Contrasima sudjelovali u krijumčarenju droge i da su neke američke agencije za to znale. Novinar Gary Webb 1996. u seriji članaka tvrdio je da je mreža povezana s Contrasima pridonijela širenju kokaina u Los Angelesu. Unutarnja istraga CIA-e iz 1998. potvrdila je da je agencija surađivala s osobama osumnjičenima za krijumčarenje, ali nije pronašla dokaze da je CIA sama sudjelovala u trgovini drogom. Te su tvrdnje i danas predmet rasprave i treba ih razlikovati od onoga što su utvrdili sudovi.