Akašički zapisi

Teozofi i Rudolf Steiner tvrde da je sve što se ikada dogodilo ostalo zapisano u nevidljivoj tvari svijeta i da se to može pročitati. Steiner je od 1904. u dvadeset članaka prepričao što je u tim zapisima vidio, od Lemurije do Atlantide.

Ukratko

  • Akašički zapisi su zamisao da je svaki događaj ostavio neizbrisiv trag u nevidljivoj tvari, "akaši", i da ga može pročitati onaj koji je razvio posebnu spoznajnu sposobnost.
  • Zamisao je u zapadnu ezoteriju došla preko Teozofskog društva: Blavatsky je 1877. pisala o neuništivom zapisu, Sinnett 1883. o "zapisima u Akasi", a Rudolf Steiner od 1904. o "Akaša-kronici".
  • Steiner je svoje "čitanje" objavio u dvadeset članaka u časopisu *Lucifer-Gnosis* od srpnja 1904. do svibnja 1908., a knjižno su izašli kasnije; engleski izbor zove se *Cosmic Memory*.
  • Tvrdnju nije moguće neovisno provjeriti: sam Steiner piše da se u stvarnost duhovnog svijeta čovjek uvjerava vlastitim iskustvom.

Sanskrtska riječ u teozofskom ruhu

Riječ ākāśa na sanskrtu znači prostor, eter. U zapadnu ezoteriju stigla je preko Helene Petrovne Blavatsky: u knjizi Isis Unveiled (1877.) naziva Akasu "duhovnim životnim načelom". U raspravi o zamjenskom okajanju piše da zločinac pokajanjem ne može izbrisati počinjeno ni iz sjećanja ljudi ni iz "neuništivog zapisa" koji ne može ukloniti nijedno božanstvo. U ta dva odlomka Akasa i zapis nisu povezani.

Zamisao o "zapisima u Akasi" nalazi se u knjizi Alfreda Percyja Sinnetta Esoteric Buddhism (1883.). Sinnett citira dodatak knjige A Buddhist Catechism Henryja Steela Olcotta. Olcott tvrdi da je rani budizam jasno držao "trajnost zapisa u Akasi" i da čovjek na stupnju punog prosvjetljenja može te zapise čitati. Poziva se na izraz koji se ponavlja u prijevodu džataka T. W. Rhys Davidsa: "tada je blaženi učinio očitim događaj skriven promjenom rođenja". Olcott pritom piše da to "prije podupire" takvu zamisao: dakle iznosi vlastiti zaključak iz jedne rečenice, a ne tekst koji izravno kaže da zapisi postoje.

Steinerova Akaša-kronika

Rudolf Steiner, njemački filozof i kasniji utemeljitelj antroposofije, objavio je u časopisu Lucifer-Gnosis od srpnja 1904. do svibnja 1908. dvadeset članaka o Akaša-kronici. Prvih šesnaest izlazilo je mjesečno, ostali rjeđe. Sabrani su 1908.–1910., a engleski izbor izašao je 1911. pod naslovom The Submerged Continents of Atlantis and Lemuria, pa 1959. kao Cosmic Memory.

U drugom poglavlju Steiner objašnjava polazište. Sve što počiva na vanjskim dokazima nepouzdano je, jer vrijeme uništava ono što je u vremenu nastalo. Čovjek može razviti snage koje u njemu spavaju i tako prodrijeti do "neprolazne povijesti", koja je napisana drugim znakovima od obične. "U gnozi i teozofiji", piše, zove se Akaša-kronika. Samo se slaba predodžba o njoj može dati jezikom, koji pripada osjetilnom svijetu, a onome tko se nije sam uvjerio u stvarnost duhovnog svijeta, onaj koji ga opisuje lako izgleda kao vizionar, "ako ne i nešto gore". Tko je stekao tu sposobnost, prošlost ne vidi kao mrtvo svjedočanstvo nego u punom životu.

Poglavlja govore o Atlantidi, o prijelazu s četvrte na petu "korijensku rasu", o Lemuriji, o odvajanju spolova, o postanku Zemlje i njezinoj budućnosti. Pojam korijenskih rasa došao je iz teozofije i danas se kritički proučava, jer se u njemu univerzalistički jezik bratstva miješa s hijerarhijskim shemama koje odražavaju rasne ideje 19. stoljeća.

Dokazi za i protiv

Zapisi stvarno postoje i čitljivi su

  • U prilog: Steiner je kroz četiri godine objavio dvadeset članaka s povezanim pripovijedanjem o prošlosti Zemlje i čovječanstva, a poslije ih je sabrao u knjigu i izdao na engleskom.
  • U prilog: Steiner tvrdi da čovjek može razviti spavajuće snage spoznaje, što opisuje u člancima Wie erlangt man Erkenntnisse der höheren Welten?, izdanima u knjizi 1909.
  • Protiv: Sam Steiner priznaje da jezik može dati samo slabu predodžbu o kronici i da se neupućeni ne mogu uvjeriti u duhovni svijet bez vlastita iskustva, što onemogućuje neovisnu provjeru.
  • Protiv: Steiner ne navodi vanjske dokumente ni nalaze: tvrdnje o Atlantidi i Lemuriji temelje se isključivo na njegovu vlastitom čitanju.

Pojam su izgradili teozofi 19. stoljeća

  • U prilog: U tisku se zamisao o zapisima u Akasi 1883. nalazi u teozofskoj knjizi (Sinnett, citirajući Olcotta), a Steiner kronikom zove "u gnozi i teozofiji".
  • U prilog: Olcott svoj zaključak o ranom budizmu temelji na jednoj ponavljajućoj rečenici iz džataka i sam piše da to "prije podupire" takvu zamisao.
  • Protiv: Olcott zamisao izvodi iz ranog budizma, pa zagovornici smatraju da teozofi nisu izmislili nego otkrili staru predaju.
  • Protiv: U odlomcima koje navodimo, Blavatsky 1877. Akasu i neuništivi zapis ne povezuje, pa ostaje otvoreno tko je prvi spojio ta dva pojma.

Pojam je slika sjećanja, a ne stvarni arhiv

  • U prilog: Steiner priznaje da jezik kronici daje samo "slabu predodžbu", što se može čitati kao slika, a ne kao dokument.
  • U prilog: Pojam se mijenjao: kod Blavatsky neuništivi zapis, kod Olcotta sposobnost čitanja, kod Steinera cijela povijest svijeta.
  • Protiv: Steiner opisuje kroniku kao stvarnost koju inicirani doista doživljava, "u punom životu", a ne kao metaforu.
  • Protiv: Sinnett i Olcott govore o zapisima i njihovu čitanju kao o stvarnim, a ne slikovitim pojavama.

Kronologija

  1. 1875.: Osnovano je Teozofsko društvo.
  2. 1877.: Blavatsky objavljuje Isis Unveiled.
  3. 1883.: Sinnett objavljuje Esoteric Buddhism; u njemu citira Olcotta o zapisima u Akasi.
  4. srpanj 1904.: Steiner objavljuje prvi članak o Akaša-kronici u Lucifer-Gnosisu.
  5. svibanj 1908.: Završava niz od dvadeset članaka.
  6. 1911.: Izlazi engleski izbor kao The Submerged Continents of Atlantis and Lemuria.
  7. 1959.: Izlazi engleski prijevod kao Cosmic Memory.

Ključne osobe

  • Helena Petrovna Blavatsky: Suosnivačica Teozofskog društva, autorica Isis Unveiled (1877.).
  • Henry Steel Olcott: Suosnivač društva, autor A Buddhist Catechism.
  • Alfred Percy Sinnett: Autor Esoteric Buddhism (1883.), u kojem se spominju zapisi u Akasi.
  • Rudolf Steiner: Autor članaka o Akaša-kronici i utemeljitelj antroposofije.

Što se zna

  1. Sinnett je 1883. citirao Olcotta o "trajnosti zapisa u Akasi".
  2. Steiner je dvadeset članaka o Akaša-kronici objavio od srpnja 1904. do svibnja 1908. u časopisu Lucifer-Gnosis.
  3. Steiner tvrdi da se kronika može čitati samo razvijenom spoznajnom moći i da je jezikom moguće dati samo slabu predodžbu.
  4. Za tvrdnje o zapisima ne postoji neovisna provjera.

Što tvrde zagovornici

  • Vanjski dokazi o prošlosti nepouzdani su, pa je potrebno neposredno čitanje prošlosti.
  • Spoznajnu moć može se razviti odgovarajućom duhovnom vježbom.
  • Olcott pojam izvodi iz ranog budizma, pa za zagovornike nije teozofski izum nego stara predaja.
  • Steinerovi opisi čine povezanu sliku povijesti Zemlje i čovječanstva.

Što kažu kritičari

  • Tvrdnje se ne mogu neovisno provjeriti, jer ih može potvrditi samo onaj tko tvrdi da vidi.
  • Olcott je svoj zaključak o ranom budizmu iznio kao pretpostavku iz jedne rečenice, a ne iz teksta koji izravno kaže da zapisi postoje.
  • Pojam su u zapadnu ezoteriju unijeli teozofi u 19. stoljeću, a Steiner ga je preuzeo.
  • Teozofski pojam korijenskih rasa danas se kritički proučava zbog hijerarhijskih shema.

Otvorena pitanja

  • Što je točno Blavatsky 1877. mislila pod "neuništivim zapisom"?
  • Koliko je Steiner Akaša-kroniku preuzeo od Sinnetta i Olcotta, a koliko je njegova?
  • Postoji li ikakav način neovisne provjere tvrdnji iz Akaša-kronike?

Teorije

  • Zapisi stvarno postoje i čitljivi su
  • Pojam su izgradili teozofi 19. stoljeća
  • Pojam je slika sjećanja, a ne stvarni arhiv

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Steiner, R. (1959). Cosmic Memory: Prehistory of Earth and Man. Rudolf Steiner Publications.

Izvori