Hermetički red Zlatne zore

U viktorijanskoj Engleskoj zanimanje za okultno bilo je veliko. Spiritisti su održavali seanse, Teozofsko društvo Helene Blavatsky širilo je učenja o skrivenim učiteljima čovječanstva, a slobodni zidari osnivali su redove posvećene rozenkrojcerskim i hermetičkim tajnama. Jedan od njih bio je Societas Rosicruciana in Anglia, društvo za proučavanje rozenkrojcerske predaje kojemu su pripadala sva trojica budućih osnivača Zlatne zore.

Šifrirani rukopis

Priča o redu počinje sa svežnjem listova na engleskom jeziku, ispisanih šifrom koju je opisao njemački opat Johannes Trithemius. Prema zapisima reda, rukopisi su potjecali od pisca i slobodnog zidara Kennetha Mackenzieja, a preko svećenika Adolphusa Woodforda u veljači 1886. stigli su do Williama Wynna Westcotta, londonskog liječnika i mrtvozornika. Westcott ih je 1887. dešifrirao i pronašao nacrte obreda za pet stupnjeva inicijacije te program učenja kabale, astrologije, tarota, geomancije i alkemije.

Westcott je pozvao u pomoć Samuela Liddella MacGregora Mathersa, samoukog proučavatelja starih magijskih knjiga, koji je nacrte pretvorio u cjelovite obrede. Kao treći osnivač pridružio im se liječnik William Robert Woodman. U listopadu 1887. Westcott je tvrdio da je u rukopisu pronašao adresu Anne Sprengel, njemačke plemkinje i rozenkrojcerice, koja je navodno bila u vezi s "tajnim poglavarima", nadnaravnim učiteljima koji vode svaki pravi magijski red. Prema Westcottu, ona mu je odgovorila i dopustila osnivanje hrama. Godine 1890. dopisivanje je prestalo: stigla je vijest da je umrla i da njezini suradnici ne žele daljnji dodir.

Hram Izide-Uranije

Prvi hram, nazvan Izida-Uranija, otvoren je u Londonu 1888. Ubrzo su osnovani hramovi u Weston-super-Mareu, Bradfordu i Edinburghu, a 1893. i u Parizu, kamo se Mathers preselio sa suprugom Moinom, slikaricom i sestrom filozofa Henrija Bergsona. Članovi su prolazili stupnjeve nazvane po elementima zemlje, zraka, vode i vatre, polagali pismene ispite i učili tumačiti simbole. Od 1892. djelovao je i Drugi red, Ruža rubina i Zlatni križ, u kojem su napredni članovi učili obrednu magiju. Njegove obrede Mathers je, prema vlastitim riječima, primio od tajnih poglavara, a temeljili su se na priči o grobu Christiana Rosenkreuza iz rozenkrojcerskih manifesta.

Za razliku od slobodnih zidara, Zlatna zora primala je žene ravnopravno. Sredinom devedesetih red je imao više od stotinu članova iz svih slojeva društva. Među njima su bili irski pjesnik William Butler Yeats, glumica Florence Farr, irska revolucionarka Maud Gonne, pisci Arthur Machen, Algernon Blackwood i Arnold Bennett, kazališna producentica Annie Horniman te Arthur Edward Waite, koji je poslije s ilustratoricom Pamelom Colman Smith, također članicom, izdao najpoznatiji špil tarota 20. stoljeća.

Raskol

Westcott je 1896. ili 1897. napustio red. Prema najčešće navođenom objašnjenju, zaboravio je u kočiji spise povezane s redom, pa su njegovi nadređeni saznali za njegovo članstvo i stavili ga pred izbor između reda i službe mrtvozornika. Mathers je ostao jedini aktivni osnivač, ali vodio je red iz Pariza i sve se više sukobljavao s londonskim članovima.

Prijelomni trenutak bio je mladi Aleister Crowley. Londonski adepti odbili su ga primiti u Drugi red, ali Mathers ga je 16. siječnja 1900. sam inicirao u Parizu. Londonski članovi to su smatrali posljednjom kapom koja je prelila čašu. Florence Farr ponudila je ostavku na mjesto Mathersove zastupnice, a Mathers je za pobunu okrivio Westcotta. Na skupštini 29. ožujka 1900. londonski adepti smijenili su Mathersa i isključili ga iz reda. Crowley je zatim po Mathersovu nalogu pokušao preuzeti Svod adepata, obrednu prostoriju reda u Blythe Roadu u zapadnom Londonu. Spor je završio na sudu, koji je presudio u korist londonskih članova jer su oni plaćali najam.

Red se nakon toga raspao na više skupina. Mathers je svoju nazvao Alpha et Omega, Waite je vodio jednu struju, a liječnik Robert Felkin osnovao je Stella Matutinu, u kojoj je Yeats ostao do 1921. Crowley je otišao svojim putem i razvio vlastito učenje.

Što je ostalo

Postojanje Anne Sprengel nikad nije dokazano, i danas prevladava mišljenje da ju je izmislio sam Westcott kako bi redu dao ugled drevne predaje. Povjesničar Ellic Howe 1972. objavio je knjigu The Magicians of the Golden Dawn, temeljenu na dokumentima samih osnivača, a podrijetlo šifriranih rukopisa ni danas nije do kraja razjašnjeno.

Obredi reda postali su javni kad je Israel Regardie, nekadašnji Crowleyjev tajnik i član Stella Matutine, od 1937. do 1940. objavio četiri sveska The Golden Dawn. Većina hramova zatvorena je do kraja tridesetih godina, a posljednji, Whare Ra u Novom Zelandu, radio je do 1978. Sustav stupnjeva, povezivanje tarota s kabalom i obredi Zlatne zore preuzeti su u mnogim kasnijim pokretima, od Crowleyjeve Theleme do Wicce, a danas djeluje više redova koji nose isto ime.