Hermetizam

Kad je u Firencu stigao grčki rukopis spisa Hermesa Trismegista, Cosimo de' Medici naredio je svojem prevoditelju da odloži Platona i prevede najprije njega. Sto pedeset godina poslije jedan je filolog pokazao da drevni egipatski mudrac piše grčkim jezikom rimskog doba.

Ukratko

  • Hermetizam je skup religijskih i filozofskih učenja pripisanih mitskom egipatskom mudracu Hermesu Trismegistu, "triput najvećem", sačuvanih u zbirci grčkih spisa nazvanoj *Corpus Hermeticum*.
  • Marsilio Ficino preveo je spise na latinski u Firenci 1463., a renesansa je vjerovala da su stariji od Mojsija i Platona.
  • Isaac Casaubon 1614. pokazao je jezičnom analizom da su nastali u kršćansko doba; danas se datiraju u razdoblje od oko 100. do 300. godine.
  • Rasprava traje oko toga koliko u njima ima stvarne egipatske tradicije, a hermetizam je i danas živ u zapadnoj ezoteriji.

Mudrac triput najveći

U helenističkom Egiptu Grci su egipatskog boga mudrosti i pisma Thota poistovjetili sa svojim Hermesom. Iz toga je izrastao lik Hermesa Trismegista, mudraca kojemu su pripisani deseci spisa: o astrologiji, alkemiji, magiji, ali i o Bogu, duši i spasenju. Filozofski dio sačuvan je u grčkoj zbirci od sedamnaest rasprava, koju su u današnjem obliku složili bizantski učenjaci; prvi je spominje Mihael Psel u 11. stoljeću. Uz nju je postojao i latinski dijalog Asklepije, koji su čitali i srednjovjekovni pisci.

Spisi su pisani kao razgovori učitelja s učenicima. Prvi i najpoznatiji, Poimandres, opisuje viziju u kojoj božanski Um otkriva pripovjedaču kako je nastao svijet, kako je čovjek pao u tijelo i kako se duša nakon smrti uzdiže kroz nebeske sfere. Ponavljaju se misli o jedinstvu svega, o čovjeku kao malom svijetu koji odražava veliki i o spoznaji Boga kao putu spasenja. Kršćanski pisac Laktancije u 4. stoljeću smatrao je Hermesa poganskim prorokom koji je naslutio kršćanske istine, dok ga je Augustin optuživao za idolopoklonstvo jer Asklepije opisuje kako svećenici oživljuju kipove bogova.

Cosimo, Ficino i rukopis iz Makedonije

Oko 1460. redovnik kojeg je Cosimo de' Medici slao tražiti stare rukopise donio je u Firencu grčki prijepis Corpus Hermeticuma. Cosimo je tada bio star i bolestan. Mladi filozof Marsilio Ficino upravo je počeo prevoditi Platona, ali je po Cosimovu nalogu najprije preveo Hermesa. Prijevod je dovršen 1463., godinu prije Cosimove smrti, i tiskan 1471. pod naslovom Pimander. Do kraja 16. stoljeća doživio je više od petnaest izdanja.

Ficino i njegovi suvremenici vjerovali su da je Hermes živio u Mojsijevo doba i da stoji na početku niza mudraca, takozvane drevne teologije, koja preko Orfeja i Pitagore vodi do Platona. Ako je tako, Hermesova sličnost s kršćanstvom nije bila slučajna, nego dokaz da je Bog istinu objavljivao i poganima. Kada je 1488. u katedrali u Sieni postavljen mramorni pod s prizorima iz povijesti spasenja, na ulazu je prikazan Hermes Trismegist s natpisom koji ga naziva Mojsijevim suvremenikom.

Renesansni mislioci poput Giovannija Pica della Mirandole i Giordana Bruna čitali su Hermesa kao izvor mudrosti o čovjekovoj moći da upozna i oblikuje svijet. Povjesničarka Frances Yates 1964. iznijela je utjecajnu tezu da je hermetička magija bila jedan od pokretača znanstvene revolucije, ali su kasniji povjesničari znanosti tu tezu znatno ublažili.

Casaubonov sud

Godine 1614. u Londonu je izašla opsežna knjiga ženevskog filologa Isaaca Casaubona, De rebus sacris et ecclesiasticis exercitationes XVI. Bila je to polemika s crkvenom poviješću kardinala Baronija, a u jednom poglavlju Casaubon je ispitao i Hermesove spise. Pokazao je da su napisani grčkim kakav se govorio u rimskom razdoblju, da preuzimaju izraze iz Platona i kasnijih filozofa i da odjekuju misli iz Novog zavjeta. Zaključio je da ih nije mogao napisati egipatski mudrac iz Mojsijeva doba, nego pisci prvih stoljeća poslije Krista.

Casaubonov zaključak prihvatila je učena Europa, i Hermes je prestao biti autoritet za teologe. Hermetizam se ipak nije ugasio: nastavio je živjeti u alkemiji, kod rozenkrojcera, slobodnih zidara i u okultizmu 19. stoljeća, pa je engleski red okultista nazvan Hermetički red Zlatne zore.

Rukopisi iz pustinje

Godine 1945. seljaci su kod Nag Hammadija u Gornjem Egiptu pronašli glinenu posudu s kodeksima na koptskom jeziku. Uz kršćanske i gnostičke spise u njima su bila tri hermetička teksta, među kojima i do tada nepoznata Rasprava o osmom i devetom. Ti nalazi i radovi povjesničara poput Gartha Fowdena, koji je 1986. objavio studiju Egipatski Hermes, pokazali su da su hermetičke zajednice postojale u samom Egiptu i da spisi uz grčku filozofiju nose i stvarne elemente egipatske religije. Datacija u rimsko doba pritom je ostala.

Hermesu se pripisuje i Smaragdna ploča, kratak alkemijski tekst sačuvan na arapskom, čija se rečenica "kako gore, tako dolje" često navodi kao sažetak hermetizma. U 20. stoljeću velik je utjecaj imala knjiga Kybalion iz 1908., koja nudi sedam "hermetičkih načela", iako s antičkim spisima ima malo zajedničkog.

Kronologija

  1. oko 100.–300.: U rimskom Egiptu nastaju grčki spisi pripisani Hermesu Trismegistu.
  2. početak 4. stoljeća: Laktancije Hermesa naziva poganskim prorokom kršćanskih istina.
  3. 11. stoljeće: Mihael Psel prvi spominje zbirku hermetičkih rasprava.
  4. oko 1460.: Grčki rukopis zbirke stiže u Firencu.
  5. 1463.: Marsilio Ficino dovršava latinski prijevod za Cosima de' Medicija.
  6. 1471.: Prijevod se tiska pod naslovom Pimander.
  7. 1488.: Hermes Trismegist prikazan je na podu katedrale u Sieni.
  8. 1614.: Isaac Casaubon datira spise u kršćansko doba.
  9. 1945.: U Nag Hammadiju pronađeni su koptski hermetički tekstovi.
  10. 1964.: Frances Yates objavljuje knjigu Giordano Bruno and the Hermetic Tradition.

Ključne osobe

  • Hermes Trismegist: Mitski egipatski mudrac kojemu su pripisani hermetički spisi.
  • Cosimo de' Medici: Firentinski vladar koji je naručio prijevod hermetičkih spisa.
  • Marsilio Ficino: Filozof koji je 1463. preveo Corpus Hermeticum na latinski.
  • Isaac Casaubon: Filolog koji je 1614. pokazao da spisi potječu iz kršćanskog doba.
  • Frances Yates: Povjesničarka koja je hermetizam povezala s počecima moderne znanosti.
  • Garth Fowden: Povjesničar koji je istražio egipatsku pozadinu hermetičkih spisa.

Što se zna

  1. Corpus Hermeticum je zbirka grčkih spisa sastavljena u Bizantu, a pojedini spisi nastali su otprilike između 100. i 300. godine.
  2. Ficino je zbirku preveo 1463., a prijevod je tiskan 1471. i proširio se Europom.
  3. Casaubon je 1614. jezičnom analizom pokazao da spisi ne mogu potjecati iz Mojsijeva doba, i taj zaključak danas prihvaćaju povjesničari.
  4. Hermetički tekstovi pronađeni 1945. u Nag Hammadiju pokazuju da su hermetički krugovi postojali u Egiptu.
  5. Smaragdna ploča sačuvana je na arapskom, a Kybalion je knjiga iz 1908.

Što tvrde zagovornici

  • Hermetički spisi prenose duhovnu mudrost čija vrijednost ne ovisi o tome kada su zapisani.
  • Nag Hammadi i novija istraživanja pokazuju da u spisima ima stvarne egipatske religijske tradicije, kako je i tvrdila predaja.
  • Zapisi iz rimskog doba mogu sadržavati znatno starija usmena učenja.
  • Hermetizam je oblikovao renesansu, alkemiju i dio rane moderne znanosti, što svjedoči o snazi njegovih ideja.

Što kažu kritičari

  • Jezik, pojmovi i filozofski izvori pokazuju da su spisi nastali u rimskom razdoblju, a ne u doba faraona.
  • Hermes Trismegist je književni lik, a ne povijesna osoba.
  • Teza o hermetizmu kao pokretaču znanstvene revolucije pokazala se pretjeranom.
  • Moderni hermetički priručnici poput Kybaliona malo su povezani s antičkim tekstovima.

Otvorena pitanja

  • Tko su bili pisci hermetičkih spisa i jesu li živjeli u organiziranim zajednicama?
  • Koliko je u spisima egipatske, a koliko grčke i židovske misli?
  • Koliko je hermetizam stvarno utjecao na rane moderne znanstvenike?

Teorije

  • Spisi prenose stvarnu drevnu egipatsku mudrost
  • Spisi iz rimskog doba spajaju grčku filozofiju i stvarnu egipatsku religiju
  • Spisi su grčka filozofija rimskog doba odjevena u egipatsko ruho

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Copenhaver, B. P. (1992). Hermetica: The Greek Corpus Hermeticum and the Latin Asclepius in a new English translation. Cambridge University Press.
  • Fowden, G. (1986). The Egyptian Hermes: A Historical Approach to the Late Pagan Mind. Cambridge University Press.
  • Yates, F. A. (1964). Giordano Bruno and the Hermetic Tradition. Routledge and Kegan Paul.

Izvori