Anomalija u Baltičkom moru

Botnijski zaljev, sjeverni krak Baltika između Švedske i Finske, nije more koje inače stiže u novinske naslove. Plitko je, hladno i boćato, a dno mu je oblikovao led: tijekom posljednjeg ledenog doba ovuda su prelazili debeli ledenjaci, a kad su se otopili, za sobom su ostavili nasipe, gomile kamenja i pojedinačne gromade. Upravo je ondje nastala jedna od najpoznatijih podmorskih zagonetki interneta.

Krug na zaslonu

Skupina Ocean X, koju su vodili švedski ronioci Peter Lindberg i Dennis Åsberg, bavila se traženjem potonulih brodova i predmeta s njih. U lipnju 2011. pretraživali su dno Botnijskog zaljeva bočnim sonarom, uređajem koji se vuče za brodom i zvučnim valovima "osvjetljava" dno s obje strane. Na jednoj od snimki pojavio se okrugli oblik promjera šezdesetak metara, a pokraj njega dugi trag nalik brazdi ili pisti. Prema kasnijim izvješćima, tvorevina leži na dubini od oko 90 metara. Točno mjesto skupina nikad nije objavila.

Snimka je bila mutna, ali dovoljno neobična da se proširi svijetom. Lindberg je rekao da je oblik "savršeno okrugao" i da trag upućuje na to da se predmet možda kretao po dnu. Nedaleko od prvog, na oko 200 metara, skupina je spomenula i drugi, manji oblik, no njegovu snimku nije objavila jer je bila previše nejasna.

Stepenice, staza i nagađanja

Godine 2012. ronioci su se vratili i spustili do tvorevine. U radijskom intervjuu Lindberg je opisao "vrlo čudne oblike nalik stepenicama" i rekao da bi tvorevina, ako ju je netko izgradio, morala biti izgrađena prije ledenog doba, desecima tisuća godina unatrag. Spomenuo je i Atlantidu, uz napomenu da bi to bilo "prilično nevjerojatno", a priznao je i da bi mogla biti riječ o prirodnoj tvorevini. Najavio je dokumentarni film i rekao da neke pojedinosti čuva za njega.

Mediji su priču brzo razvili dalje. Pisalo se o potonuloj letjelici, o ruskim ratnim brodovima, o podvodnom Stonehengeu, pa i o svemirskom brodu iz filmova Ratovi zvijezda, kojemu je obris sa sonara nekima nalikovao. Raširila se i računalna ilustracija na kojoj tvorevina izgleda kao uredno izgrađeno drevno svetište. Ona nije bila fotografija nego crtež umjetnika, ali je mnogima postala "slika" anomalije.

Kamenje s dna

Ronioci su s dna donijeli uzorke stijena i dali ih na pregled Volkeru Brüchertu, geologu sa Sveučilišta u Stockholmu. Njegov zaključak, poslan novinarima 2012., bio je jednostavan: većina uzoraka bili su granit, gnajs i pješčenjak, upravo stijene kakve se očekuju u bazenu koji je oblikovao led. Među njima je bio i jedan odvojeni komad bazaltne stijene, nastale od ohlađene lave, koja ondje nije uobičajena, ali ni neobjašnjiva. Prema Brüchertu, i tvorevina i uzorci vjerojatno su nastali u vezi s ledenjačkim procesima, a kamenje je onamo moglo dospjeti u ledu ledenjaka.

Drugi švedski geolozi upozorili su da su imali samo materijal s dna oko tvorevine, a ne komad nje same. Göran Ekberg iz Pomorskog muzeja u Stockholmu rekao je da se prirodno podrijetlo "ne može isključiti".

Što pokazuje bočni sonar

Stručnjaci za podmorska snimanja posumnjali su ponajprije u samu snimku. Hanumant Singh iz oceanografskog instituta Woods Hole u Massachusettsu objasnio je časopisu Popular Mechanics da se na desnoj strani snimke vidi odraz kruga s lijeve strane, što znači da se signali dvaju kanala sonara miješaju jer uređaj nije pravilno spojen. Crne vodoravne crte pokazuju da signal povremeno nestaje, a sivi rubovi da sonar nije dobro baždaren. Bočni sonar, dodao je, daje dvodimenzionalnu sliku i ne mjeri izravno visinu predmeta, pa ga lako zavaraju stijene ili jato riba. Dan Fornari, morski geolog iz istog instituta, rekao je da podacima nedostaju razlučivost, pojedinosti i mjerenja.

Charles Paull iz istraživačkog instituta akvarija u Montereyu naveo je obične mogućnosti: okrugli izdanak stijene, tvorevinu nastalu izlaskom plina ili tekućine iz dna, kakve je i sam kartirao u velikom broju, ili hrpu sedimenta koju je ispustila ribarska koča, s tragom šljunka iza nje. Priču je nazvao zanimljivom i zabavnom, ali "mnogo buke ni oko čega".

Bez konačne snimke

Skupina Ocean X je u sljedećim godinama prodavala odjeću sa znakom anomalije, najavljivala dokumentarne filmove i spominjala planove za turističke posjete podmornicom. Kritičari su upozoravali da takvi interesi ne idu u prilog uvjerljivosti. Zagovornici su odgovarali da nijedna znanstvena ustanova nije poslala vlastitu ekspediciju, pa nitko ne može tvrditi da je tvorevinu doista pregledao.

Upravo zato zagonetka formalno ostaje otvorena. Ne postoji neovisna, objavljena izmjera tvorevine visoke razlučivosti, ni analiza komada uzetog izravno s nje. Ono što postoji upućuje na geologiju sjevernog Baltika, more čije je dno puno tragova koje je za sobom ostavio led.