Maelstrom i Corryvreckan, vrtlozi koji gutaju brodove

Na staroj karti iz 1539. kod Lofota zjapi golem vrtlog s natpisom "Ovo je strašna Haribda", a učenjaci su vjerovali da voda ondje ponire kroz Zemlju. Edgar Allan Poe i Jules Verne poslali su u njega svoje junake. Pravi uzrok krije se u plimi i obliku dna.

Ukratko

  • Maelstrom je ime za snažne morske vrtloge, a izvorno za Moskstraumen, sustav plimnih struja i vrtloga između krajnjeg rta Lofota i otočića Mosken u Norveškoj.
  • Stari učenjaci vjerovali su da u središtu vrtloga zjapi ponor kroz koji voda otječe u unutrašnjost Zemlje; Edgar Allan Poe i Jules Verne pretvorili su ga u jedno od najslavnijih mjesta svjetske književnosti.
  • Mjerenja i proračuni pokazali su da vrtloge stvara plimna struja koja velikom brzinom prelazi preko plitkog praga na dnu, a ne rupa u Zemlji.
  • Škotski zaljev Corryvreckan, s jednim od najvećih vrtloga na svijetu, ima slično objašnjenje: snažnu plimu i nagle promjene dubine, uz podvodnu stijensku izbočinu.

Riječ maelstrom danas u mnogim jezicima znači vrtlog, metež ili kaos. Nastala je od nizozemskih riječi koje znače "mljeti" i "struja", a u skandinavskim jezicima označavala je snažan morski vrtlog. Prije nego što je postala općenita, imala je adresu: more uz krajnji jug otočja Lofoti, iza polarnog kruga.

Strašna Haribda sjevera

Na otočju Lofoti, između rta Lofotodden na otoku Moskenesøya i otočića Mosken, more se nekoliko puta na dan pretvara u kipuću ploču struja i vrtloga. Norvežani to mjesto zovu Moskstraumen. Za razliku od većine sličnih pojava, koje nastaju u uskim tjesnacima, ovaj se sustav vrtloga stvara na otvorenom moru.

Švedski svećenik i zemljopisac Olaus Magnus ucrtao ga je 1539. na svoju Carta Marina, jednu od prvih podrobnih karata nordijskih zemalja. Uz Lofote je nacrtao golem koncentričan vrtlog s brodom u sredini i napisao latinski natpis koji kaže da je to "strašna Haribda", po čudovišnom vrtlogu iz grčke mitologije koji je gutao brodove u Mesinskom tjesnacu. Prema njegovu opisu, sjeverni je vrtlog bio mnogo jači od sredozemnog.

Stoljeće kasnije, njemački isusovac i učenjak Athanasius Kircher iznio je zamisao koja se dugo zadržala: u središtu vrtloga nalazi se ponor koji probija Zemlju, a voda koju proguta izlazi negdje daleko, prema jednoj inačici u Botnijskom zaljevu. Norveški pjesnik i svećenik Petter Dass bio je 1739. bliži istini. U pjesmi o sjevernoj Norveškoj povezao je vrtlog s plimom i zapisao da je najjači za punog i mladog mjeseca.

Biskup u Bergenu Erik Pontoppidan u svojoj prirodoslovnoj knjizi o Norveškoj iz 1752. i 1753. vrtlog je upotrijebio kao usporedbu: kad kraken tone natrag u dubinu, piše on, stvara vir koji vuče sve sa sobom, poput struje Male.

Spuštanje u vrtlog

Svjetsku slavu Moskstraumenu donio je Edgar Allan Poe. U priči Spuštanje u Maelström, objavljenoj 1841., stari ribar s Lofota pripovijeda kako je njegov brod uvučen u vrtlog. Brat mu je stradao, a on se spasio jer je primijetio da predmeti valjkastog oblika tonu sporije od ostalih, pa se privezao za bačvu i dočekao da se vrtlog smiri. Kosa mu je, kaže, od straha za jedan dan pobijeljela. Poe je podatke uzeo iz starijih opisa i iz Enciklopedije Britannice, a u priči navodi i Kircherovu zamisao o ponoru kroz Zemlju.

Priča je riječ maelstrom uvela u engleski jezik, a otamo i u druge. Jules Verne poslao je u isti vrtlog podmornicu Nautilus: na kraju romana Dvadeset tisuća milja pod morem (1870.) Nautilus nestaje u Maelströmu, a pripovjedač i njegovi drugovi bude se na obali Lofota ne znajući što se dogodilo s kapetanom Nemom.

Plima preko praga

Pravo objašnjenje dali su oceanografi. Norveški oceanograf Bjørn Gjevik sa Sveučilišta u Oslu i njegovi suradnici objavili su 1997. u časopisu Nature rad o izvorima Maelstroma, a 2002. i podroban računalni model plimnih struja oko Lofota. Duž otočja voda iz dubokog Norveškog mora, gdje je dubina i nekoliko stotina metara, nailazi na plitak podmorski prag između Moskenesøye, Moskena i Værøya. Plima dvaput dnevno potiskuje goleme količine vode između otvorenog mora i zaljeva Vestfjorden, pa se struja preko praga ubrzava, a uz rubove otoka i neravnine dna stvaraju se vrtlozi.

Prema njihovim mjerenjima, najveća brzina struje iznosi oko tri metra u sekundi, manje od pet metara u sekundi koje su navodili stariji pomorski priručnici. To je dovoljno da bude opasno za male brodove, ali rupe u dnu nema, a vrtlozi ne vuku brodove u dubinu kao u Poeovoj priči.

Kotao kod Jure

Na zapadu Škotske, između otoka Jura i Scarba, nalazi se zaljev Corryvreckan, na gaelskom Coire Bhreacain, što se obično prevodi kao "kotao pjegavog mora". Ondje se plimna struja Atlantika probija kroz uzak prolaz dug oko 3,2 kilometra i širok oko 1,1 kilometar, s dubinama i do 220 metara. Iz dubokih dijelova dna uzdiže se stijenska izbočina koja seže do tridesetak metara ispod površine. Kad snažna struja naiđe na nju, površina se pretvara u vrtloge, stojne valove i brzace, a huk se čuje kilometrima daleko.

Istraživanje objavljeno 2021., u kojem su znanstvenici kartirali dno i pratili plutače s GPS uređajima, zabilježilo je brzine od 4,75 metara u sekundi. Za Corryvreckan vežu se predaje o nordijskom kralju Breacanu, kojeg je vrtlog navodno progutao, i o staroj zimskoj božici Cailleach, koja u njemu pere svoj ogrtač. U kolovozu 1947. u njemu se zamalo utopio George Orwell, koji je na Juri pisao roman 1984.: brodici mu je otkazao motor i družina se jedva spasila na stijenu.

Kronologija

  1. 1539.: Olaus Magnus na karti Carta Marina crta golem vrtlog kod Lofota.
  2. 17. stoljeće: Athanasius Kircher iznosi zamisao o ponoru kroz koji voda vrtloga otječe u unutrašnjost Zemlje.
  3. 1739.: Petter Dass vrtlog povezuje s plimom i mjesečevim mijenama.
  4. 1752.–1753.: Erik Pontoppidan u knjizi o prirodi Norveške spominje vrtlog Male.
  5. 1841.: Edgar Allan Poe objavljuje priču Spuštanje u Maelström.
  6. 1870.: U romanu Julesa Vernea Nautilus nestaje u Maelströmu.
  7. Kolovoz 1947.: George Orwell zamalo se utapa u zaljevu Corryvreckan.
  8. 1997.: Gjevik, Moe i Ommundsen u časopisu Nature objavljuju rad o izvorima Maelstroma.
  9. 2021.: Objavljeno je istraživanje dna i struja u prilazima zaljevu Corryvreckan.

Ključne osobe

  • Olaus Magnus: Švedski svećenik i zemljopisac čija karta iz 1539. prikazuje vrtlog kod Lofota.
  • Athanasius Kircher: Njemački isusovac i učenjak koji je vjerovao da voda iz vrtloga ponire kroz Zemlju.
  • Edgar Allan Poe: Američki pisac čija je priča iz 1841. proslavila Maelström.
  • Jules Verne: Francuski pisac koji je u Maelström poslao podmornicu Nautilus.
  • Bjørn Gjevik: Norveški oceanograf koji je s kolegama objasnio kako nastaje Moskstraumen.
  • George Orwell: Engleski pisac koji se 1947. zamalo utopio u zaljevu Corryvreckan.

Što se zna

  1. Moskstraumen je sustav plimnih struja i vrtloga između rta Lofotodden i otočića Mosken na Lofotima.
  2. Izmjerena najveća brzina struje u Moskstraumenu iznosi oko tri metra u sekundi.
  3. Vrtloge stvara plimna struja koja se ubrzava preko plitkog podmorskog praga između otoka.
  4. U zaljevu Corryvreckan izmjerene su brzine struje od 4,75 metara u sekundi, a iz dubokog dna uzdiže se stijenska izbočina.
  5. Ni u jednom od ta dva mjesta nije pronađen ponor u dnu u koji bi voda otjecala.

Otvorena pitanja

  • Koliko su stari opisi vrtloga koji gutaju brodove nastali iz stvarnih brodoloma, a koliko iz pretjerivanja i književnosti?
  • Koliko se snaga vrtloga mijenja s vjetrom i vremenom, i može li se točno predvidjeti kad je najopasnija?

Teorije

  • Snažna plimna struja koja se ubrzava preko plitkog praga i neravnog dna
  • Ponor u središtu vrtloga kroz koji voda otječe u unutrašnjost Zemlje
  • Golema morska neman, poput krakena, koja svojim kretanjem stvara vrtlog

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Poe, E. A. (1841). A Descent into the Maelström. Graham's Magazine.
  • Verne, J. (1870). Dvadeset tisuća milja pod morem.
  • Moe, H., Ommundsen, A. i Gjevik, B. (2002). A high resolution tidal model for the area around The Lofoten Islands, northern Norway. Continental Shelf Research 22.

Izvori