Apoksiomen

Na pješčanom dnu kraj Lošinja, na 45 metara dubine, dvije je tisuće godina ležao brončani mladić gotovo dva metra visok. Oko njega nije bilo olupine, a u njegovoj unutrašnjosti bilo je mišje gnijezdo.

Ukratko

  • Apoksiomen je brončani kip grčkog atlete koji strugalom čisti tijelo nakon natjecanja; visok je 1,92 metra i najcjelovitiji je od osam poznatih kipova te vrste.
  • Pronašao ga je 1996. belgijski ronilac René Wouters kraj otočića Vele Orjule u Lošinjskom arhipelagu, a izvađen je u travnju 1999.
  • Ostaci koje su u kip unijeli glodavci pokazuju da je kip bio izrađen, oštećen i neko vrijeme odložen na kopnu prije nego što je završio u moru, negdje između 1. st. pr. Kr. i 2. st.
  • Oko kipa nije pronađena olupina, pa se samo pretpostavlja da je s rimskoga broda bačen ili pao u more, a zašto i kamo je putovao, ne zna se.

Godine 1996. belgijski turist René Wouters ronio je u podmorju otočića Vele Orjule, jugoistočno od Lošinja. Bio je strastveni ronilac i fotograf amater, koji je godinama dolazio na Lošinj. Na dubini od oko 45 metara, na pješčanom dnu između dviju stijena, ugledao je ljudski lik obrastao algama i morskim organizmima.

Wouters je nalaz prijavio hrvatskom Ministarstvu kulture tek 1998. Ministarstvo je tada pokrenulo hitnu akciju vađenja, koju su u travnju 1999. izveli arheolozi ronioci Ministarstva i Arheološkoga muzeja u Zadru uz pomoć ronilaca specijalne policije. Wouters je bio prisutan kad je kip podignut s dna.

Mladić sa strugalom

Kad su skinuli naslage, restauratori su dobili kip mladog atlete savršenih razmjera. Grčka riječ apoksiomen znači "onaj koji struže": sportaši su se prije natjecanja mazali uljem, a poslije su s tijela strugalom, zvanim strigil, skidali ulje, znoj i prašinu. Najpoznatiji takav kip izradio je kipar Lizip oko 330. pr. Kr., a sačuvan je u mramornoj rimskoj kopiji u Vatikanskim muzejima.

Lošinjski kip visok je 1,92 metra i stoji na izvornom brončanom postolju visokom desetak centimetara, ukrašenom geometrijskim uzorkom. Sastavljen je od najmanje sedam zasebno lijevanih dijelova spojenih tekućom broncom. Nedostaje mu samo mali prst lijeve ruke, a nisu pronađeni ni strugalo ni umetnute oči.

Povjesničari umjetnosti Nenad Cambi iz Splita i Vincenzo Saladino iz Firence tip kipa smjestili su u 4. st. pr. Kr., u kasno klasično ili rano helenističko razdoblje, a sam odljev vjerojatno je nastao u 2. ili 1. st. pr. Kr. Autor nije poznat. Vrlo sličan kip pronađen je 1896. u Efezu u današnjoj Turskoj i čuva se u Beču. Cambi je primijetio još nešto: lošinjski mladić ne struže tijelo, nego čisti samo strugalo, pa naziv apoksiomen, strogo uzevši, za njega nije točan. Po građi gornjeg dijela tijela pretpostavio je da kip prikazuje hrvača.

Sedam godina u radionici

Kip je predan Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu, gdje su radovi trajali od 1999. do 2006. Sol je trebalo isprati iz bronce, a naslage nakupljene tijekom dvije tisuće godina ukloniti mehanički, bez kemijskih sredstava. Restauratori su izradili i unutarnju potpornu konstrukciju koja je kip, dotad položen, ponovno postavila na noge. Radove su vodili talijanski restaurator Giuliano Tordi i Antonio Šerbetić, voditelj radionice za metal Zavoda.

Najneobičnije otkriće čekalo ih je u unutrašnjosti. U šupljem kipu bili su ostaci gnijezda sitnog glodavca: grančice, lišće, listovi lovora, ljuske oraha te koštice maslina, trešanja i breskvi s tragovima zuba. Netko je, dakle, kip neko vrijeme držao na kopnu, oštećen, na mjestu gdje su se u njemu mogli nastaniti miševi. Tri su uzorka žrtvovana za radiokarbonsko datiranje, koje je pokazalo da je organski materijal iz razdoblja od 1. st. pr. Kr. do 2. st. Kip je, dakle, u more dospio najranije tada, a vjerojatno i kasnije.

Kako je dospio na dno

Ronioci su nakon vađenja pretražili oko 50 000 četvornih metara dna oko nalazišta, s robotskim sondama i detektorima metala. Pronašli su ulomke brončanog postolja, olovnu prečku sidra i ostatke amfora, ali ne i olupinu broda.

Zato se pretpostavlja da je kip bio teret rimskoga broda koji ga je za nevremena izgubio ili bacio u more da se rastereti. Kad je putovao, kip je već bio star i oštećen, pa se smatra da je i u ono doba bio cijenjen kao starina. Kamo je trebao stići, ne zna se. Spominju se veliki gradovi sjevernog Jadrana, poput Akvileje, Ravenne, Pule ili Poreča, i raskošne rimske vile, poput one u uvali Verige na Brijunima.

Hrvatski restauratorski zavod u priopćenju o kipu zaključuje da će to kako se vrijedan teret našao na morskom dnu ostati tajna mora.

Šutljivi ambasador

Restaurirani kip prvi je put cijeli predstavljen 2006. u Arheološkom muzeju u Zagrebu, a zatim u palači Medici-Riccardi u Firenci. Projekt restauracije 2007. dobio je nagradu Europske unije i Europe Nostre za kulturnu baštinu. Kip je izlagan u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Splitu, Zadru i Ljubljani, a 2012. i 2013. i u Louvreu u Parizu.

Od 30. travnja 2016. stoji u Muzeju Apoksiomena u palači Kvarner u Malom Lošinju, muzeju sagrađenom samo za jedan predmet.

Kronologija

  1. Oko 330. pr. Kr.: Lizip izrađuje najpoznatiji kip apoksiomena.
  2. 2. ili 1. st. pr. Kr.: Prema stilskoj analizi, nastaje lošinjski brončani odljev.
  3. 1. st. pr. Kr. – 2. st.: Iz tog razdoblja potječe organski materijal iz unutrašnjosti kipa.
  4. 1896.: U Efezu je pronađen vrlo sličan brončani kip, danas u Beču.
  5. 1996.: René Wouters pronalazi kip na dnu kraj Vele Orjule.
  6. 1998.: Wouters prijavljuje nalaz, a Ministarstvo kulture pokreće akciju vađenja.
  7. Travanj 1999.: Kip je izvađen iz mora.
  8. 1999.–2006.: Restauracija u Hrvatskom restauratorskom zavodu.
  9. 2006.: Prvo predstavljanje restauriranog kipa u Arheološkom muzeju u Zagrebu.
  10. 2007.: Restauracija dobiva nagradu Europske unije i Europe Nostre.
  11. 30. travnja 2016.: Otvoren je Muzej Apoksiomena u Malom Lošinju.

Ključne osobe

  • René Wouters: Belgijski ronilac koji je 1996. pronašao kip.
  • Nenad Cambi: Hrvatski arheolog i povjesničar umjetnosti koji je s Vincenzom Saladinom izradio povijesno-umjetničku studiju kipa.
  • Vincenzo Saladino: Talijanski arheolog sa Sveučilišta u Firenci, suautor studije o kipu.
  • Giuliano Tordi: Talijanski restaurator koji je vodio konzervatorsko-restauratorske radove.
  • Antonio Šerbetić: Voditelj radionice za metal Hrvatskog restauratorskog zavoda.
  • Miljenko Domijan: Glavni konzervator Ministarstva kulture koji je koordinirao radove.

Što se zna

  1. Kip je 1996. pronašao René Wouters na dubini od oko 45 metara kraj otočića Vele Orjule, a izvađen je u travnju 1999.
  2. Visok je 1,92 metra, stoji na izvornom brončanom postolju i nedostaje mu samo mali prst lijeve ruke.
  3. Restauracija u Hrvatskom restauratorskom zavodu trajala je od 1999. do 2006.
  4. Organski materijal iz gnijezda glodavca u kipu datiran je u razdoblje od 1. st. pr. Kr. do 2. st.
  5. Pretraživanjem dna oko nalazišta pronađeni su ulomci postolja, olovna prečka sidra i ostaci amfora, ali ne i olupina.
  6. Od 2016. kip je izložen u Muzeju Apoksiomena u Malom Lošinju.

Otvorena pitanja

  • Zašto je kip završio u moru: je li bačen za nevremena, pao s broda ili je brod potonuo negdje dalje?
  • Kamo je kip putovao i tko ga je kupio ili naručio prijevoz?
  • Gdje je kip stajao prije nego što su se u njemu nastanili glodavci?
  • Prikazuje li kip doista atletu koji se struže ili hrvača koji čisti strugalo?

Teorije

  • Kip je bio teret rimskoga broda i bačen je u more da se brod rastereti za nevremena
  • Kip je pao u more pri nesreći ili pretovaru, a brod je nastavio plovidbu
  • Brod je potonuo, ali njegovi ostaci leže izvan pretraženog područja

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori