Bakreni svitak

Među Svicima s Mrtvog mora jedan nije bio od kože ni papirusa, nego od metala. Kad su ga istraživači napokon izrezali i pročitali, ispostavilo se da je to popis 64 skrovišta zlata i srebra.

Ukratko

  • Godine 1952. arheolozi su u špilji kod Kumrana, uz Mrtvo more, pronašli svitak od bakra, jedini takav među Svicima s Mrtvog mora.
  • Metal je bio toliko korodirao da se nije mogao razmotati, pa je 1955. i 1956. izrezan na 23 trake.
  • Tekst je popis 64 mjesta na kojima su navodno skriveni zlato, srebro i posude, ukupno više tona plemenitih kovina.
  • Ni jedno od tih skrovišta nije pouzdano pronađeno, a stručnjaci se ne slažu je li popis stvaran, čije je blago opisivao ni je li riječ o predaji.

Od 1947. pastiri i arheolozi u špiljama oko Kumrana, na sjeverozapadnoj obali Mrtvog mora, pronalazili su drevne rukopise. Većina tih Svitaka s Mrtvog mora napisana je na pergameni ili papirusu i sadrži biblijske, vjerske i pravne tekstove. U ožujku 1952. arheolozi koji su pretraživali špilju koja je kasnije dobila broj 3 pronašli su u njezinu stražnjem dijelu nešto drugačije: dva zelena, zgrčena valjka od metala.

Svitak koji se nije mogao otvoriti

Pokazalo se da su valjci dijelovi jednog svitka, dugog oko dva i pol metra, izrađenog od bakra s malo kositra. Kroz stoljeća metal je potpuno oksidirao i postao krhak kao staklo. Razmotati ga nije bilo moguće, a kroz prozirne slojeve nazirala su se tek pojedina slova.

Jordanske vlasti, pod kojima je tada bilo područje Kumrana, na prijedlog britanskog stručnjaka za svitke Johna Allegra poslale su valjke na Tehnološki fakultet u Manchesteru. Ondje ih je profesor H. Wright Baker 1955. i 1956. pažljivo izrezao pilom u 23 trake. Allegro je tekst prepisao čim je bio vidljiv.

Popis blaga

Ono što je pročitano iznenadilo je sve. Bakreni svitak nije molitva ni zakon, nego suhoparan popis. U 64 kratke stavke navodi se mjesto, dubina i sadržaj: na jednom mjestu toliko talenata srebra, na drugom posude, na trećem svici. Opisi su kratki i podrazumijevaju da čitatelj poznaje kraj: cisterna u dvorištu, grob u dolini, kanal kod vrata. Prva stavka, primjerice, navodi srebrnu škrinju ispod stuba u ruševini u dolini Akor.

Zbrojene, količine zlata i srebra procjenjuju se na desetke tona; samo jedna stavka navodi 900 talenata srebra, što bi bilo tridesetak tona. Jezik svitka razlikuje se od drugih kumranskih tekstova: bliži je hebrejskom jeziku Mišne, a pisar je radio pogreške koje su navele neke stručnjake na pomisao da je prepisivao tekst koji nije dobro razumio.

Službeni urednik teksta bio je Józef Milik, ali Allegro je, nakon dugog čekanja, 1960. objavio vlastito izdanje s prijevodom pod naslovom The Treasure of the Copper Scroll. Milik je svoje izdanje objavio dvije godine kasnije. Dvojica znanstvenika imali su različita čitanja i, što je još važnije, različita mišljenja o tome je li blago ikada postojalo.

Čije je blago

Datacija svitka također je sporna. Na temelju oblika slova predlagana su razdoblja između 25. i 135. godine. Svitak je tako mogao nastati prije ili nakon razaranja jeruzalemskog Hrama 70. godine.

Najraširenije tumačenje povezuje popis s blagom Drugog hrama u Jeruzalemu: prema toj ideji, svećenici su prije rimske opsade sakrili hramsko zlato, posuđe i desetinu na desetke mjesta u Judeji. Drugi smatraju da je popis opisivao imovinu zajednice koja je živjela u Kumranu, ili prinose prikupljene za obnovu Hrama nakon 70. godine. Milik je isprva mislio da je riječ o pučkoj predaji, priči o blagu zapisanoj bez stvarne podloge, dok su neki znanstvenici popis smatrali čak i šalom ili podvalom.

Protiv teze da je riječ o izmišljotini govori sam materijal: bakar je bio skup i služio je za zapise koji su trebali trajati. Protiv teze da je blago stvarno govori golema količina zlata i srebra, teško usporediva s bilo kojom poznatom riznicom tog vremena.

Potraga

Nekoliko je istraživača pokušalo prema opisima pronaći skrovišta u dolinama oko Jerihona i Jeruzalema, ali nijedno nije pouzdano pronađeno. Mnoga mjesta opisana su nazivima koji se danas ne mogu povezati s poznatim lokacijama. Ako je blago postojalo, moguće je i da su ga Rimljani pronašli ili odnijeli još u 1. stoljeću.

Od 1994. do 1996. stručnjaci francuske tvrtke Électricité de France konzervirali su trake, snimili ih rendgenom i izradili vjeran odljev, što je omogućilo preciznija čitanja. Od 2013. Bakreni svitak izložen je u Jordanskom muzeju u Ammanu.

Kronologija

  1. 14. ožujka 1952.: Arheolozi u kumranskoj špilji 3 pronalaze dva bakrena valjka.
  2. 1955.–1956.: H. Wright Baker u Manchesteru reže svitak na 23 trake.
  3. 1960.: John Allegro objavljuje izdanje i prijevod svitka.
  4. 1962.: Józef Milik objavljuje službeno izdanje.
  5. 1994.–1996.: Trake su konzervirane, snimljene rendgenom i izrađen je odljev.
  6. 2013.: Svitak je izložen u novom Jordanskom muzeju u Ammanu.

Ključne osobe

  • John Allegro: Britanski stručnjak za svitke koji je predložio rezanje svitka i prvi objavio prijevod.
  • H. Wright Baker: Profesor iz Manchestera koji je izrezao svitak na trake.
  • Józef Milik: Poljski znanstvenik, službeni urednik teksta.

Što se zna

  1. Bakreni svitak pronađen je u ožujku 1952. u kumranskoj špilji 3.
  2. Izrađen je od bakra s malo kositra i izrezan na 23 trake 1955. i 1956.
  3. Tekst je popis 64 mjesta sa skrivenim zlatom, srebrom, posudama i svicima.
  4. Jezik svitka bliži je hebrejskom jeziku Mišne nego ostalim kumranskim tekstovima.
  5. Nijedno opisano skrovište nije pouzdano pronađeno.
  6. Svitak se danas čuva u Jordanskom muzeju u Ammanu.

Otvorena pitanja

  • Je li blago iz svitka ikada postojalo?
  • Čije je blago opisano: Hrama, kumranske zajednice ili nekoga trećeg?
  • Je li ga netko pronašao prije nego što su svici otkriveni?
  • Zašto je baš ovaj tekst urezan u metal?

Teorije

  • Popis blaga Drugog hrama, sakrivenog prije rimskog razaranja 70. godine
  • Popis imovine zajednice koja je živjela u Kumranu
  • Zapis pučke predaje o blagu, bez stvarne podloge
  • Popis prinosa prikupljenih nakon razaranja Hrama

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Allegro, J. M. (1960). The Treasure of the Copper Scroll. Routledge & Kegan Paul.
  • Lefkovits, J. K. (2000). The Copper Scroll (3Q15): A Reevaluation. Brill.

Izvori