Bašćanska ploča

Na putu između Baške i Bašćanske Drage, na jugu otoka Krka, stoji mala romanička crkva sv. Lucije u Jurandvoru. U srednjem vijeku pripadala je benediktinskoj opatiji. Prezbiterij, prostor za svećenstvo, od lađe u kojoj je stajao puk dijelila je kamena ograda. Njezin lijevi dio, plutej, bila je ploča od bijelog vapnenca, široka 199 centimetara, visoka 99,5 i debela do 9 centimetara.

Uz gornji rub ploče teče ukrasni pojas vitica i lišća. Ispod njega, u trinaest redaka, uklesano je oko četiri stotine slova. Ploča je izvorno vjerojatno bila obojena.

Ploča u podu

Kad je oltarna ograda uklonjena, ploča je položena u pod crkve, kao kamen pločnika. Hrvatska enciklopedija smatra da se to dogodilo vjerojatno u 15. stoljeću, dok drugi izvori navode da je ograda stajala do sredine 18. stoljeća. Po ploči se hodalo, pa joj je površina izlizana, a s vremenom je pukla na tri dijela.

Godine 1851. na ploču su upozorili mjesni svećenici, među njima bogoslov Petar Dorčić, a obavijest je stigla do povjesničara Ivana Kukuljevića Sakcinskog. On je ploču pronašao u podu i predstavio je znanosti. Kukuljević je svoj amaterski prijepis poslao slavistu Pavelu Josefu Šafaříku, koji 1853. nije bio siguran o kojem je pismu riječ i čak je pomislio da je kriptografija, tajno pismo.

Ploča je potom premještena u pokrajnju kapelicu, a krčki biskup Franjo Feretić dao ju je povezati željeznim obručem. Ni staklena vitrina nije zaustavila propadanje. Godine 1934. biskup Josip Srebrnić predao ju je na čuvanje Akademiji u Zagrebu. Dio mještana nije se s tim slagao: prema zapisima, u noći sa 16. na 17. kolovoza 1934. ploču su prenijeli u novu školu u Jurandvoru, pri čemu je dodatno oštećena. Krajem kolovoza ipak je otpremljena u Zagreb, gdje se i danas nalazi, u atriju palače Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. U crkvi sv. Lucije stoji kopija.

Teško čitanje

Ploča je pisana glagoljicom prijelaznog tipa, između starije oble i kasnije uglate hrvatske glagoljice. Između glagoljskih slova pojavljuje se i nekoliko slova koja izgledaju kao latinična ili ćirilična. Jezik je hrvatskostaroslavenski, crkveni jezik s mnogo osobina mjesnog čakavskog govora.

Kanonik Ivan Črnčić djelomično ju je pročitao 1865., a cijelu Franjo Rački 1875. Rački je uočio da se tekst sastoji od dva dijela. U prvom opat Držiha piše o ledini koju je kralj Zvonimir u svoje dane darovao svetoj Luciji, navodi svjedoke i proklinje svakoga tko bi darovanje porekao. U drugom opat Dobrovit piše da je s devetero braće sagradio crkvu u dane kneza Kosmata, koji je vladao cijelom Krajinom, i da je u te dane samostan sv. Mikule u Otočcu bio ujedinjen sa svetom Lucijom.

Danas je najšire prihvaćeno čitanje povjesničara umjetnosti Branka Fučića. Fučić je dokazao da ulomci pronađeni u istoj crkvi pripadaju drugoj, desnoj ploči oltarne ograde i pretpostavio da je tekst prepisan iz samostanskog kartulara, knjige u koju su se upisivale isprave.

Gdje se čitanja razilaze

Već je prvi redak sporan. Neki istraživači na početku vide znak križa, neki znak i slova, a neki samo slova. Ta su slova, budući da glagoljska slova imaju i brojevnu vrijednost, čitana kao godina: Rački, Črnčić i Vjekoslav Štefanić vidjeli su 1100., Josip Hamm 1077. ili 1079., Rudolf Strohal 1120., a pravni povjesničar Lujo Margetić zaključio je da je riječ o 1105. godini. Drugi, među njima Fučić, smatraju da ondje uopće nema godine, nego da piše azъ, "ja".

Sporna su i imena svjedoka. Županovo ime u petom retku većina čita kao Desimir, a Margetić kao Desila. Ime koje se obično čita kao Martin Margetić drži zapravo nazivom službe, ubirača podavanja. Nije jasno ni što znači "Krajina" kojom je vladao knez Kosmat: područje oko samoga Krka, pogranična oblast koja je obuhvaćala otoke i susjedno kopno ili nešto treće.

Najviše rasprava izazvao je "Mikula v Otočci". Jedni misle da je riječ o crkvi sv. Nikole u Otočcu u Lici, drugi o posjedu na samom Krku, jer "otočac" može značiti i mali otok. O tome ovisi koliko je daleko sezala veza krčkih benediktinaca.

Spor postoji i oko datiranja. Povjesničar umjetnosti Pavuša Vežić predložio je da je crkva, pa i natpis, nastala tek oko 1300. Većina istraživača smatra da arhajske jezične osobine teksta to ne dopuštaju i drži se datacije oko 1100.

Krsni list

Bez obzira na sporna mjesta, Bašćanska ploča ima posebno mjesto u hrvatskoj kulturi. Na njoj se prvi put na hrvatskom jeziku spominju ime hrvatskog naroda i kralja Zvonimira, kao "Zvъnimirъ kralъ hrъvatъskъï". Jezikoslovac Stjepan Damjanović nazvao ju je krsnim listom hrvatske kulture. Bila je na novčanici od 100 kuna, a o njoj su pisali pjesnici i skladatelji.

Za povjesničare je ploča i jedan od rijetkih dokaza da je Zvonimirova vlast sezala do Krka. O tome kako je kralj umro, ploča šuti, iako je nastala desetak godina nakon njegove smrti.