Čovjek iz Somertona

Ujutro 1. prosinca 1948. par koji je šetao plažom u Somerton Parku, predgrađu Adelaidea u Južnoj Australiji, pronašao je muškarca kako leži na pijesku, glavom oslonjen o zid uz šetnicu. Bio je mrtav. Prethodne večeri nekoliko je prolaznika na istom mjestu vidjelo muškarca koji mu je nalikovao, ali su mislili da je pijan ili da spava.

Čovjek bez imena

Muškarac je imao četrdesetak godina i bio je u dobroj tjelesnoj kondiciji. Nosio je odijelo, košulju i kravatu. U džepovima je imao autobusnu i neiskorištenu željezničku kartu, češalj, žvakaću gumu, cigarete i šibice, ali nije imao novčanik ni dokumente. Sve etikete s odjeće bile su uklonjene.

Obdukcija nije pronašla prirodan uzrok smrti. Patolog je bio uvjeren da smrt nije bila prirodna i posumnjao je na otrov, ali testovi nisu pokazali nikakvu stranu tvar. Fotografija muškarca i njegovi otisci prstiju poslani su diljem Australije i u inozemstvo, bez rezultata.

U siječnju 1949. na željezničkom kolodvoru u Adelaideu pronađen je smeđi kovčeg predan u garderobu dan prije pronalaska tijela. Policija je zaključila da je pripadao nepoznatom muškarcu. I na odjeći u kovčegu etikete su bile uklonjene, osim nekoliko na kojima je stajalo ime Kean ili T. Keane. Potraga za tom osobom nije dala ništa.

Gotovo je

Nekoliko mjeseci nakon smrti, pri ponovnom pregledu odjeće, u malom skrivenom džepu hlača pronađen je smotani komadić papira s otisnutim riječima Tamám shud. Djelatnici knjižnice prepoznali su da su to posljednje riječi zbirke Rubaiyat perzijskog pjesnika Omara Hajjama, u engleskom prijevodu, i da znače "gotovo je" ili "završeno je".

Nakon poziva javnosti, jedan je muškarac predao policiji primjerak Rubaiyata koji je pronašao u svom automobilu parkiranom u Glenelgu, nedaleko od plaže. U knjizi je nedostajao komadić sa zadnje stranice. Na stražnjim koricama ostali su utisci rukopisa: telefonski broj i pet redaka velikih slova, od kojih je jedan prekrižen. Slova su nalikovala šifri, ali ih ni policija, ni vojni stručnjaci, ni brojni amateri nisu uspjeli protumačiti.

Telefonski broj pripadao je medicinskoj sestri koja je živjela nekoliko stotina metara od mjesta gdje je tijelo pronađeno. Rekla je da muškarca ne poznaje. Ispričala je da je za rata poklonila jedan primjerak Rubaiyata vojnom časniku Alfu Boxallu, pa je policija neko vrijeme mislila da je mrtvac on. Boxall je, međutim, pronađen živ u Sydneyju, a njegov primjerak knjige bio je cijel.

Istraga bez odgovora

Istražni sudac Thomas Erskine Cleland vodio je 1949. postupak u kojem je izjavio da bi bio spreman zaključiti da je muškarac umro od otrova, ali da ne može reći je li ga uzeo sam ili mu ga je netko dao. Uzrok smrti ostao je službeno neutvrđen. Muškarac je pokopan u lipnju 1949. u Adelaideu, a policija je dala izraditi i gipsani odljev njegove glave i ramena.

Smrt u godinama ranog Hladnog rata, šifra i nepoznati otrov potaknuli su nagađanja da je riječ o špijunu. Za to nikad nije pronađen dokaz.

Ime nakon sedamdeset godina

Profesor Derek Abbott sa Sveučilišta u Adelaideu godinama je istraživao slučaj i zalagao se za ekshumaciju. Tijelo je ekshumirano 19. svibnja 2021., kao dio policijske istrage o neidentificiranim posmrtnim ostacima. Abbott i genetičarka Colleen Fitzpatrick u međuvremenu su DNK izvukli iz vlasi kose zarobljenih u gipsanom odljevu.

U srpnju 2022. objavili su da su metodom genetičke genealogije muškarca identificirali kao Carla Webba, inženjera elektrotehnike rođenog 1905. u Footscrayu, predgrađu Melbournea. Webb se odvojio od supruge 1947., a nakon toga o njemu nema službenih zapisa. Webbov šurjak zvao se John Keane, što bi moglo objasniti imena na odjeći u kovčegu.

Policija Južne Australije i državni forenzički zavod nisu tada potvrdili identifikaciju, ali su izrazili nadu da će to moći učiniti. Ime je možda pronađeno, ali zašto je Carl Webb došao u Adelaide, kako je umro i što znače slova u knjizi, i dalje se ne zna.