Kaspar Hauser

Na Duhovski ponedjeljak, 26. svibnja 1828., postolar u Nürnbergu primijetio je na trgu mladića od oko šesnaest godina koji je nesigurno hodao i u ruci držao pismo. Pismo je bilo naslovljeno na zapovjednika jednog konjičkog eskadrona u gradu. Kad su ga doveli pred zapovjednikovu kuću, mladić je ponavljao samo nekoliko rečenica, među njima i da želi biti konjanik kao njegov otac.

Dva pisma

Mladić je nosio dva pisma. U prvom je anonimni pisac tvrdio da je dječaka kao dojenče primio 1812., naučio ga čitati, pisati i moliti, ali ga nikad nije pustio iz kuće. Drugo je navodno napisala majka i u njemu je stajalo da se dječak zove Kaspar i da je rođen 30. travnja 1812. Kasniji stručnjaci za rukopis zaključili su da je oba pisma napisala ista osoba.

U policijskoj postaji mladić je na papir napisao svoje ime, Kaspar Hauser. Znao je nešto o novcu i izmolio je nekoliko molitvi, ali na većinu pitanja nije odgovarao. Vlasti su ga najprije smjestile u kulu nürnberškog dvorca, gdje su ga promatrali čuvar i liječnici.

Priča o mračnoj sobi

Kad je naučio govoriti, Kaspar je ispričao kako je odrastao. Prema njegovim riječima, živio je sam u maloj tamnoj prostoriji, spavao na slami i svako jutro nalazio kruh i vodu. Ponekad bi voda bila gorka, nakon čega bi duboko zaspao, a kad bi se probudio, slama bi bila promijenjena, a kosa i nokti podrezani. Nikad nije vidio lice čovjeka koji ga je čuvao. Taj ga je čovjek pred kraj naučio napisati ime i hodati, a zatim ga doveo u Nürnberg.

Grad ga je službeno uzeo pod svoju skrb. O njemu se brinuo učitelj Friedrich Daumer, koji ga je poučavao i otkrio da Kaspar dobro crta. Slučajem se zainteresirao i ugledni pravnik Anselm von Feuerbach, predsjednik bavarskog prizivnog suda, koji je 1832. objavio knjigu u kojoj je Kaspara opisao kao žrtvu zločina nad ljudskom dušom.

Princ iz Badena

Već oko 1829. pojavila se glasina koja je slučaj pretvorila u europsku senzaciju. Prema njoj, Kaspar je bio prvorođeni sin badenskog velikog vojvode Karla i Stéphanie de Beauharnais, posvojene kćeri Napoleona Bonapartea. To je dijete rođeno u rujnu 1812. i službeno je umrlo nakon nekoliko tjedana. Glasina je tvrdila da je zamijenjeno umirućim djetetom i skriveno kako bi prijestolje pripalo drugoj grani obitelji.

U listopadu 1829. Kaspar je pronađen u podrumu Daumerove kuće s posjekotinom na čelu. Rekao je da ga je napao čovjek s kapuljačom. Skeptici su sumnjali da se porezao sam, jer se nedugo prije posvađao s Daumerom.

Ansbach

Krajem 1831. skrb nad Kasparom preuzeo je britanski plemić lord Stanhope, koji mu je obećao da će ga odvesti u Englesku. Vodio ga je u Mađarsku u nadi da će se Kaspar nečega sjetiti, ali bez uspjeha. Stanhope je s vremenom izgubio povjerenje u njega i smjestio ga kod učitelja Johanna Georga Meyera u Ansbachu, gdje je Kaspar radio kao prepisivač.

Dana 14. prosinca 1833. Kaspar se vratio Meyerovoj kući s dubokom ranom u prsima. Rekao je da ga je u dvorskom vrtu nepoznati čovjek ubo nožem dok mu je predavao torbicu. U vrtu je pronađena ljubičasta torbica s porukom napisanom zrcalnim pismom. Kaspar je umro tri dana kasnije, 17. prosinca 1833.

Sudska istraga u Ansbachu sumnjala je da se Kaspar ranio sam, možda kako bi ponovno privukao pozornost, i da je ozljeda slučajno bila smrtonosna. Poruka u torbici imala je pravopisne pogreške tipične za njega i bila je presavijena na način na koji je on presavijao pisma. Pristaše teorije o princu vjerovali su da je ubijen kako bi zauvijek ušutio.

Što kaže DNK

Godine 1996. njemački tjednik Der Spiegel dao je analizirati krv s rublja za koje se vjerovalo da je Kaspar nosio kad je ranjen. Rezultati objavljeni 1998. pokazali su da krv nije mogla pripadati badenskom princu. Kasnije analize kose dale su drukčije rezultate, a pristaše su osporavale je li rublje doista Kasparovo.

Godine 2024. međunarodni tim objavio je novu analizu više uzoraka pripisanih Kasparu, suvremenim metodama sekvenciranja. Mitohondrijska DNK u svim uzorcima bila je ista, što je prvi put potvrdilo da potječu od iste osobe, i bila je drukčija od majčine linije badenske kuće. Autori su zaključili da to isključuje teoriju o princu. Odakle je Kaspar došao i je li njegova priča o mračnoj sobi bila istinita, analiza ne može reći.