Voynichev rukopis

Oko 240 stranica nepoznatog pisma i crteža biljaka kakve nitko ne prepoznaje. Šest stoljeća kasnije, nitko ga nije pročitao.

Ukratko

  • Voynichev rukopis ima oko 240 stranica teksta i crteža, napisanih pismom koje nitko nije pročitao.
  • Pergamena je radiokarbonski datirana u prvu polovicu 15. stoljeća.
  • Tekst ima statistička svojstva prirodnog jezika, ali nijedan pokušaj dešifriranja nije prihvaćen.
  • Rukopis se čuva na Sveučilištu Yale i potpuno je digitaliziran, pa ga svatko može proučavati.

Godine 1912. trgovac starim knjigama Wilfrid Voynich kupio je u Italiji neobičan rukopis. Na otprilike 240 stranica pergamene nalazio se tekst ispisan tečnim, urednim pismom koje ne nalikuje ni na jedno poznato. Uz tekst su bili crteži biljaka, zvjezdanih karata i neobičnih prizora.

Rukopis je danas nazvan po njemu i čuva se u knjižnici Beinecke na Sveučilištu Yale pod oznakom MS 408. Cijeli je digitaliziran i dostupan svakome. Unatoč tome, nitko ga nije uspio pročitati.

Kako izgleda

Rukopis je razmjerno malen, otprilike veličine današnje knjige. Pisan je tintom, a mnoge su ilustracije obojene. Nekoliko listova je presavijeno i rasklapa se u veće stranice, a jedan od njih, s nizom kružnih motiva, rasklapa se u ploču od šest dijelova. Neki listovi nedostaju, pa je izvorni rukopis bio nešto veći.

Što sadrži

Stručnjaci ga obično dijele na nekoliko cjelina, prema ilustracijama:

  • Biljni dio, najveći: desetci crteža biljaka, od kojih se većina ne može pouzdano povezati ni s jednom poznatom vrstom.
  • Astronomski i astrološki dio: kružni dijagrami, sunca, mjeseci i krugovi s likovima koji podsjećaju na znakove zodijaka.
  • "Kupališni" dio: mali ljudski likovi u bazenima povezanima cijevima ili kanalima.
  • Kozmološki dio: velike kružne ploče, među njima i spomenuta rasklopna stranica.
  • Ljekarnički dio: dijelovi biljaka uz posude koje podsjećaju na ljekarničke staklenke.
  • Dio s kratkim odlomcima: stranice gustog teksta s oznakama na rubovima, nalik zbirci recepata.

Putovanje kroz stoljeća

Najraniji pouzdani tragovi vode u Prag 17. stoljeća. Uz rukopis je sačuvano pismo iz 1665. ili 1666. u kojem praški liječnik Johannes Marcus Marci šalje rukopis isusovačkom učenjaku Athanasiusu Kircheru, s napomenom da ga je navodno kupio car Rudolf II. za 600 dukata. Na prvoj stranici, vidljiv pod ultraljubičastim svjetlom, nalazi se izbrisani potpis Jacobusa Horčickýja de Tepenec, carskog ljekarnika.

Kasnije je rukopis završio u isusovačkoj zbirci u Italiji, odakle ga je Voynich kupio. Nakon njegove smrti naslijedila ga je supruga, spisateljica Ethel Voynich, a 1961. kupio ga je antikvar Hans P. Kraus. Kako nije našao kupca, Kraus ga je 1969. darovao Sveučilištu Yale.

Zašto je tako zagonetan

Radiokarbonsko datiranje pergamene 2009. smjestilo ga je u prvu polovicu 15. stoljeća. Time su otpale teorije da je riječ o modernom falsifikatu, barem kad je riječ o materijalu, ali i Voynichova vlastita pretpostavka da je autor engleski redovnik Roger Bacon, koji je živio u 13. stoljeću.

Tekst ima statistička svojstva slična prirodnim jezicima: neke se riječi ponavljaju često, druge rijetko, baš kao u stvarnom jeziku. Istodobno ima i neobičnosti: riječi se često ponavljaju dvaput ili triput zaredom, a raznolikost slova manja je nego u europskim jezicima. U dešifriranju su se okušali i najbolji kriptografi 20. stoljeća, uključujući Williama Friedmana, koji je razbijao japanske šifre u Drugom svjetskom ratu.

Predložena rješenja

Gotovo svake godine netko objavi da je rukopis dešifrirao. Najpoznatiji noviji pokušaji pripisivali su ga latinskim kraticama, hebrejskom ili ranom romanskom jeziku. Svi su naišli na ozbiljne kritike stručnjaka, jer nijedan ne daje dosljedan i provjerljiv prijevod većeg dijela teksta. Britanski istraživač Gordon Rugg pokazao je 2004. da se tekst sličnih svojstava može proizvesti jednostavnom tehnikom iz 16. stoljeća, što je oživjelo teoriju o podvali, ali ne dokazuje da je rukopis tako nastao.

Kronologija

  1. Prva polovica 15. stoljeća: Nastaje pergamena na kojoj je rukopis pisan.
  2. Početak 17. stoljeća: Rukopis je, prema kasnijem pismu, u vlasništvu cara Rudolfa II. u Pragu.
  3. 1665. ili 1666.: Johannes Marcus Marci šalje rukopis Athanasiusu Kircheru u Rim.
  4. 1912.: Wilfrid Voynich kupuje rukopis u Italiji.
  5. 1944.–1946.: Kriptografi okupljeni oko Williama Friedmana bezuspješno proučavaju tekst.
  6. 1961.: Antikvar Hans P. Kraus kupuje rukopis.
  7. 1969.: Kraus ga daruje knjižnici Beinecke na Sveučilištu Yale.
  8. 2004.: Gordon Rugg pokazuje kako se može proizvesti sličan besmisleni tekst.
  9. 2009.: Radiokarbonsko datiranje smješta pergamenu u prvu polovicu 15. stoljeća.

Ključne osobe

  • Wilfrid Voynich: Trgovac starim knjigama koji je 1912. kupio rukopis i po kojem je nazvan.
  • Rudolf II.: Car Svetog Rimskog Carstva, prema predaji jedan od vlasnika rukopisa.
  • Jacobus Horčický de Tepenec: Carski ljekarnik čiji je izbrisani potpis pronađen na rukopisu.
  • Johannes Marcus Marci: Praški liječnik koji je rukopis poslao Kircheru.
  • Athanasius Kircher: Isusovački učenjak kojem je rukopis poslan na dešifriranje.
  • William Friedman: Jedan od najpoznatijih kriptografa 20. stoljeća, proučavao rukopis desetljećima.

Što se zna

  1. Pergamena je radiokarbonski datirana u prvu polovicu 15. stoljeća.
  2. Rukopis ima otprilike 240 stranica teksta i ilustracija, a neki listovi nedostaju.
  3. Pismo nije pouzdano povezano ni s jednim poznatim pismom ili jezikom.
  4. Tekst ima statistička svojstva slična prirodnim jezicima, ali i neobične ponavljajuće obrasce.
  5. Uz rukopis je sačuvano pismo iz 17. stoljeća koje ga povezuje s carem Rudolfom II.
  6. Čuva se u knjižnici Beinecke na Sveučilištu Yale i potpuno je digitaliziran.

Otvorena pitanja

  • Je li tekst zapis stvarnog jezika, šifra ili namjerno besmislen niz znakova?
  • Tko je autor i gdje je rukopis nastao?
  • Prikazuju li crteži stvarne biljke, izmišljene biljke ili simbole?
  • Je li rukopis napisan u 15. stoljeću ili je netko kasnije pisao na staroj pergameni?

Teorije

  • Stvaran jezik zapisan izmišljenim pismom
  • Šifrirani tekst poznatog jezika
  • Namjerno besmislen tekst, srednjovjekovna podvala
  • Tajni priručnik iz medicine ili alkemije

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori