Nestali grob cara Dioklecijana

Car koji je pokrenuo posljednji veliki progon kršćana pokopan je u mauzoleju vlastite palače u Splitu. Taj je mauzolej danas katedrala posvećena jednom od njegovih žrtava, a od careva sarkofaga ostalo je, možda, šezdesetak razbijenih komada porfira.

Ukratko

  • Rimski car Dioklecijan, rođen vjerojatno u Saloni, odrekao se vlasti 305., povukao se u svoju palaču kraj Salone i ondje umro između 313. i 316.
  • Pokopan je u mauzoleju palače, vjerojatno u sarkofagu od crvenog porfira, kamena rezerviranog za careve; grob je sredinom 4. stoljeća još bio netaknut.
  • Kad je mauzolej postao kršćanska crkva, vjerojatno sredinom 6. stoljeća, sarkofag je uklonjen i razbijen; gdje su završili carevi ostaci, ne zna se.
  • U Arheološkom muzeju u Splitu čuva se šezdesetak komada porfira pronađenih kraj mauzoleja, ali nijedan se ne spaja s drugim, pa nije sigurno jesu li dijelovi careva sarkofaga.

Mauzolej u središtu Dioklecijanove palače izvana je osmerokutan, iznutra okrugao, pokriven kupolom od opeke. Unutrašnjost dijele dva reda stupova, a na frizu ispod kupole bila su poprsja cara i njegove žene Priske. Danas je to katedrala svetog Duje, posvećena salonitanskom biskupu pogubljenom 304. za Dioklecijanova progona.

Car koji je otišao sam

Dioklecijan je rođen oko 245., vjerojatno u Saloni, današnjem Solinu. Carem je proglašen 284. Dvije godine kasnije uzeo je Maksimijana za suvladara, a 293. uveo je tetrarhiju, vladavinu četvorice careva. Proveo je velike reforme uprave, vojske, poreza i novca, a 301. izdao je edikt o najvišim cijenama. Isprva je bio snošljiv prema kršćanima, ali je od 303. izdao četiri edikta koji su pokrenuli posljednji veliki progon u Rimskom Carstvu.

Godine 305., nakon bolesti u Nikomediji, on i Maksimijan dobrovoljno su se odrekli vlasti. Dioklecijan je bio prvi i jedini rimski car koji je to učinio. Povukao se u palaču koju je oko 300. podigao u uvali kraj Salone.

Smrt u palači

Kršćanski pisac Laktancije, koji je pisao o smrtima progonitelja, opisuje careve posljednje godine kao razdoblje poniženja. Kad je car Konstantin dao srušiti kipove Maksimijana, s njima su srušene i Dioklecijanove slike, jer su dva stara cara obično bila prikazivana zajedno. Prema Laktanciju, Dioklecijan je, shrvan tugom i bolešću, odlučio umrijeti: nije mogao ni jesti ni spavati, uzdisao je i plakao dok nije preminuo. Hrvatska enciklopedija kao godinu smrti navodi 313., a drugi izvori razdoblje do 316.

Nakon smrti car je proglašen božanstvom i pokopan u mauzoleju. Rimski povjesničar Amijan Marcelin svjedoči da je 356. grob još bio netaknut, a stihovi pjesnika Sidonija Apolinara upućuju na to da je porfirni sarkofag možda još krajem 5. stoljeća stajao na svom mjestu.

Hram koji je postao crkva

Kad su kršćani preuzeli mauzolej, carev grob postao je problem. Mjesto na kojem je ležao progonitelj pretvoreno je u crkvu posvećenu jednoj od njegovih žrtava. Arheologinja Zrinka Buljević iz Arheološkog muzeja u Splitu piše da je sarkofag uklonjen i razbijen nakon pokrštavanja mauzoleja, vjerojatno sredinom 6. stoljeća.

Istraživači se ne slažu ni gdje je sarkofag stajao ni kako je propao. Prema pregledu koji donosi Buljević, Kähler i Cambi smatrali su da je porfirni sarkofag s dvoslivnim poklopcem stajao u istočnoj niši mauzoleja i da je razbijen u 5. ili 6. stoljeću. Bulić ga je stavljao u sredinu prostorije, a istočne niše namijenio carevoj ženi i kćeri. Prema Marinu, sarkofag je uništen kad je ostrogotski kralj Totila 549. opljačkao palaču.

Šezdeset komada porfira

Tijekom 20. stoljeća kraj mauzoleja pronađeno je šezdesetak ulomaka porfira, tvrdog crvenog kamena iz Egipta koji je u kasnoj antici bio rezerviran za careve. Čuvaju se u Arheološkom muzeju u Splitu. Godine 2011. Buljević ih je pregledala kako bi utvrdila pripadaju li istom predmetu. Nijedan se ulomak nije mogao spojiti s drugim, a oblik lomova upućuje na to da su namjerno razbijeni. Samo jedan ima dvije plohe koje se sastaju pod tupim kutom od oko 106 do 110 stupnjeva, što bi moglo odgovarati poklopcu sarkofaga, ali ni to nije sigurno. Ulomci su snimljeni trodimenzionalnim skenerom kako bi se mogli virtualno slagati.

Buljević zaključuje da je za očekivati da je Dioklecijan pokopan u porfirnom sarkofagu, ali da se za ulomke ne može potvrditi da su dio njega. Što je bilo s carevim tijelom, nijedan izvor ne kaže.

Kronologija

  1. Oko 245.: Dioklecijan se rađa, vjerojatno u Saloni.
  2. 284.: Proglašen je carem.
  3. 293.: Uvodi tetrarhiju.
  4. Oko 300.: Gradi palaču kraj Salone.
  5. 303.: Počinje progon kršćana.
  6. 304.: Pogubljen je salonitanski biskup Dujam.
  7. 305.: Dioklecijan se odriče vlasti i povlači u palaču.
  8. 313.–316.: Dioklecijan umire u palači i pokopan je u mauzoleju.
  9. 356.: Prema Amijanu Marcelinu, grob je još netaknut.
  10. 549.: Ostrogotski kralj Totila pljačka palaču.
  11. Sredina 6. stoljeća: Mauzolej postaje crkva, a sarkofag je vjerojatno uklonjen i razbijen.
  12. 2011.: Zrinka Buljević proučava šezdesetak ulomaka porfira iz okolice mauzoleja.

Ključne osobe

  • Dioklecijan: Rimski car od 284. do 305., koji je umro u svojoj palači kraj Salone.
  • Dujam: Salonitanski biskup pogubljen 304. za Dioklecijanova progona, kojem je posvećena katedrala u mauzoleju.
  • Laktancije: Kršćanski pisac koji je opisao Dioklecijanove posljednje godine.
  • Amijan Marcelin: Rimski povjesničar čiji podaci pokazuju da je grob 356. još bio netaknut.
  • Zrinka Buljević: Arheologinja Arheološkog muzeja u Splitu koja je proučila ulomke porfira.

Što se zna

  1. Dioklecijan se 305. odrekao vlasti i umro u svojoj palači između 313. i 316.
  2. Pokopan je u mauzoleju palače, koji je kasnije postao katedrala svetog Duje.
  3. Grob je 356. još bio netaknut.
  4. U Arheološkom muzeju u Splitu čuva se šezdesetak ulomaka porfira pronađenih kraj mauzoleja, s tragovima namjernog razbijanja.
  5. Nijedan se ulomak ne spaja s drugim, pa nije potvrđeno da su dio careva sarkofaga.

Otvorena pitanja

  • Je li Dioklecijan doista pokopan u porfirnom sarkofagu i gdje je on u mauzoleju stajao?
  • Je li sarkofag razbijen pri pokrštavanju mauzoleja ili ranije, pri pljački palače 549.?
  • Što se dogodilo s carevim tijelom?

Teorije

  • Sarkofag i ostaci uklonjeni su i uništeni kad je mauzolej pretvoren u crkvu, sredinom 6. stoljeća
  • Grob je uništen pri pljački palače 549., prije nego što je mauzolej postao crkva
  • Sarkofag je razbijen, ali su carevi ostaci prije toga premješteni i izgubljeni

Povezane priče

Izvori