Gospa Sinjska i opsada Sinja 1715.

U kolovozu 1715. nekoliko stotina vojnika branilo je Sinj od vojske koju su suvremenici procjenjivali na desetke tisuća ljudi. Opsjedatelji su se u noći uoči Velike Gospe povukli, a Sinjani to i danas pripisuju zagovoru Gospe čiju su sliku izbjeglice donijele iz Rame.

Ukratko

  • U kolovozu 1715. osmanska vojska pod zapovjedništvom Mehmed-paše Čelića opsjedala je mletačku utvrdu Sinj, a u noći s 14. na 15. kolovoza povukla se u Bosnu.
  • Prema predaji, branitelji i puk molili su pred slikom Gospe koju su ramski franjevci 1687. donijeli iz Bosne, a opsjedatelji su na zidinama vidjeli ženu u bijelom obasjanu svjetlošću.
  • Povjesničari Lovorka Čoralić i Nikola Markulin 2016. zaključili su da je glavni razlog neuspjeha opsade bio slom osmanske opskrbe, a da je teret borbe nosila mletačka profesionalna vojska.
  • U spomen na obranu Sinja svake se godine trči Sinjska alka, od 2010. na UNESCO-ovu popisu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

U središtu Sinja, na trgu podno brda sa starom tvrđavom, stoji barokna crkva Čudotvorne Gospe Sinjske. Na glavnom oltaru je slika Bogorodice nepoznatog autora, s krunom i natpisom koji u prijevodu glasi: "Zauvijek okrunjena slavi slavlje, godine 1715." Za vjernike je to godina čuda. Za povjesničare je to godina jedne od najbolje dokumentiranih bitaka mletačko-osmanskog rata. Ove dvije priče nisu suprotstavljene, ali ne govore isto.

Slika koja je došla iz Rame

Prema predaji franjevaca, sliku Gospe od Milosti u crkvu na Šćitu u Rami donio je u 15. stoljeću sveti Jakov Markijski. Etnolog Marko Dragić napominje da o podrijetlu slike nema pouzdanih podataka: fra Ivan Marković 1898. pisao je da potječe iz 15. stoljeća i da su je u Ramu možda donijeli misionari iz Italije. Crkva na Šćitu više je puta paljena, a slika je, kaže predaja, svaki put ostala neoštećena.

Nakon osmanskog poraza pod Bečom 1683. katolici iz Bosne masovno su bježali pred odmazdom. Ramski franjevci, predvođeni fra Pavlom Vučkovićem, 1687. napustili su Ramu i ponijeli samo sliku. Neko su vrijeme boravili u Dugopolju i Splitu, a 1696. prešli su u Sinj, koji je tada već bio pod mletačkom vlašću. U novu crkvu sliku su smjestili tek početkom 1715.

Ljeto 1715.

Prema dnevniku sinjskog providura Zorzija Balbija i izvještajima generalnog providura Angela Ema, osmanska vojska spustila se u Sinjsko polje krajem srpnja 1715. Dragić, prema Markovićevoj knjizi, navodi da je 26. srpnja napadnuto selo Otok i da su ondje izginuli gotovo svi branitelji. Crkva pod Sinjem izgorjela je, ali su fratri sliku na vrijeme prenijeli u tvrđavu. Ondje su je postavili na oltar svete Barbare u crkvi svetog Mihovila, a starci, žene i djeca, kaže predaja, molili su pred njom danima.

Topovi su na grad pucali od 8. kolovoza. U posadi je, prema Čoraliću i Markulinu, bilo 700 do 750 profesionalnih vojnika, uz domaće stanovništvo. Brojnost osmanske vojske suvremenici su procjenjivali vrlo različito, od 40.000 do 60.000, a neki izvori i više. Odlučni juriš dogodio se 14. kolovoza. U noći na 15. kolovoza, blagdan Velike Gospe, opsjedatelji su se povukli preko Prologa prema Livnu.

Žena na zidinama

U Dragićevu prepričavanju starijih zapisa navodi se da su preživjeli osmanski vojnici pričali kako su svake noći opsade vidjeli ženu u jakoj svjetlosti kako hoda po zidinama. Dragić je 2016. objavio 25 suvremenih predaja o Gospi Sinjskoj koje su posljednjih desetak godina zapisali studenti splitskog Filozofskog fakulteta, a među njima je nekoliko inačica priče o obrani grada. U jednoj Gospa se "sva u bilu" pojavljuje na zidinama i pruža ruku prema neprijatelju. U drugoj nosi kudjelju. U trećoj se njezin lik ukazuje na nebu. Većina inačica spominje bolest u osmanskom taboru, srdobolju ili kugu, a neke i nabujalu Cetinu u kojoj su se bjegunci utapali.

Prema predaji, zahvalni branitelji dali su od osamdeset zlatnika skovati krunu, a splitski nadbiskup Stjepan Cupilli okrunio je sliku 22. rujna 1716. Marković je 1898. u samo mjesec dana prikupio podatke o 360 milosti koje vjernici pripisuju Gospinu zagovoru, od ozdravljenja do spašavanja iz nesreća.

Što pokazuju arhivi

Čoralić i Markulin 2016. ponovno su pročitali mletačke izvještaje, dijelom dotad neobjavljene. Ponudili su nova tumačenja brojnosti osmanske vojske i upozorili da su procjene iz ratnih izvještaja nepouzdane. Posebno su proučili opskrbu: velika vojska u kršu ovisila je o hrani i stočnoj krmi koje je bilo sve teže dopremiti. Slom te opskrbe, a ne jedan presudni boj, prema njima je glavni razlog povlačenja. Pokazali su i da su teret obrane nosile mletačke profesionalne postrojbe, a ne samo domaći branitelji, kako se dugo isticalo u hrvatskoj historiografiji.

Predaja i arhivi slažu se u bitnom: bolest i glad u taboru spominju i kazivači i providuri. Razlikuje se tumačenje: za vjernike su to znakovi Gospine zaštite, za povjesničare posljedice ratne logistike.

Alka kao spomen

Hrvatska enciklopedija navodi da se alka u Sinju počela trčati u drugom desetljeću 18. stoljeća. Etnologinja Ana-Marija Vukušić napominje da se o početku ne slažu ni stručnjaci: jedni ga smještaju u kraj 17. stoljeća, drugi u 1715. ili 1717. Obljetnice se ipak broje od 1715. U povorci se vodi konj Edek, za kojeg se kaže da je zaplijenjen zapovjedniku opsade, a statut alkarskog društva propisuje kratko podsjećanje na događaje iz 1715. na svakoj alki. Gospin lik krasio je barjak alkarskog društva od 1921. do Drugoga svjetskog rata. UNESCO je Sinjsku alku 2010. upisao na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

Kronologija

  1. 15. stoljeće: Prema predaji, slika Gospe od Milosti dolazi u crkvu na Šćitu u Rami.
  2. 1687.: Ramski franjevci s fra Pavlom Vučkovićem napuštaju Ramu i nose sliku sa sobom.
  3. 1696.: Franjevci prelaze u Sinj.
  4. 26. srpnja 1715.: Osmanska vojska napada Otok kraj Sinja.
  5. 14. kolovoza 1715.: Odlučni juriš na sinjsku tvrđavu.
  6. 15. kolovoza 1715.: Opsjedatelji su se povukli tijekom noći.
  7. 22. rujna 1716.: Nadbiskup Stjepan Cupilli kruni Gospinu sliku zlatnom krunom.
  8. 1833.: Sinjska alka dobiva statut s pravilima natjecanja.
  9. 1898.: Fra Ivan Marković objavljuje knjigu Gospa Sinjska s popisom 360 milosti.
  10. 2010.: Sinjska alka upisana je na UNESCO-ov popis nematerijalne baštine.

Ključne osobe

  • Pavao Vučković: Ramski franjevac koji je 1687. predvodio izbjeglice i sliku donio u Dalmaciju.
  • Mehmed-paša Čelić: Zapovjednik osmanske vojske koja je 1715. opsjedala Sinj.
  • Zorzi Balbi: Mletački providur sinjske tvrđave čiji je dnevnik opsade glavni izvor o bitci.
  • Angelo Emo: Mletački generalni providur za Dalmaciju i Albaniju u ratu 1714.–1718.
  • Ivan Marković: Franjevac koji je 1898. zapisao povijest slike i 360 milosti.
  • Marko Dragić: Etnolog koji je 2016. objavio suvremene zapise predaje o obrani Sinja.

Što se zna

  1. Osmanska vojska opsjedala je Sinj u kolovozu 1715. i povukla se u noći s 14. na 15. kolovoza.
  2. U posadi tvrđave bilo je 700 do 750 profesionalnih mletačkih vojnika, uz domaće stanovništvo.
  3. Procjene brojnosti osmanske vojske kreću se od 40.000 do 60.000 i više, a novija istraživanja smatraju ih napuhanima.
  4. Gospina slika okrunjena je 22. rujna 1716., a natpis na kruni spominje 1715.
  5. Sinjska alka trči se u spomen na obranu Sinja i od 2010. je na UNESCO-ovu popisu.

Što tvrde zagovornici

  • Šačica branitelja odbila je mnogo veću vojsku, što je teško objasniti samo ljudskom snagom.
  • Opsjedatelji su se povukli upravo uoči Velike Gospe, nakon što je puk danima molio pred slikom.
  • Predaja o ženi na zidinama živi u Cetinskoj krajini i danas, a prema starijim zapisima pričali su je i preživjeli osmanski vojnici.
  • Stotine zabilježenih milosti i neprekinuta hodočašća svjedoče o posebnoj ulozi Gospe Sinjske u životu kraja.

Što kažu kritičari

  • Povlačenje se može objasniti slomom osmanske opskrbe i bolešću u taboru.
  • Brojke osmanske vojske u mletačkim izvještajima vjerojatno su napuhane, pa razlika u snagama nije bila tolika koliko se pamti.
  • Priče o ženi na zidinama sačuvane su u kasnijim zapisima, a ne u ratnim izvještajima iz 1715.
  • Slične predaje o Bogorodičinoj zaštiti opsjednutih gradova postoje u mnogim krajevima Europe.

Otvorena pitanja

  • Koliko je vojnika doista imao Mehmed-paša Čelić pod Sinjem?
  • Kada je i gdje nastala slika Gospe od Milosti i tko ju je naslikao?
  • Je li se alka u Sinju trčala i prije 1715. ili je nastala kao spomen na obranu?

Teorije

  • Sinj je obranjen Gospinim zagovorom, kako vjeruju branitelji i njihovi potomci
  • Povlačenje su uzrokovali glad, bolest i slom osmanske opskrbe, a pobjeda je djelo branitelja
  • Povijesne okolnosti i vjera nisu u suprotnosti; vjernici u njima vide djelovanje providnosti

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori