Blago kraljice Teute

O Teuti gotovo sve što znamo zapisali su njezini protivnici. Grčki povjesničar Polibije, koji je pisao stotinjak godina poslije, i kasniji rimski autori opisuju je kao vladaricu koja je dopuštala gusarenje i prezirala rimske poslanike. Narodna predaja zapamtila ju je drukčije: kao najljepšu kraljicu, koja je stolovala na otocima i u planinama i koja je radije skončala nego se predala.

Kraljica gusarskog kraljevstva

Kralj Agron ujedinio je ilirska plemena na jugu Jadrana i izgradio jaku mornaricu. Kad je umro 231. pr. Kr., vlast je kao regentica za maloljetnog posinka Pinesa preuzela njegova žena Teuta. Ilirski brodovi napadali su grčke gradove na obalama Jonskog mora i trgovačke brodove na Jadranu, a plijen je punio kraljevsku riznicu.

Kad su se talijanski trgovci počeli tužiti senatu, Rim je poslao dvojicu poslanika. Prema Polibiju, Teuta im je rekla da ne može zabraniti gusarenje jer je to ilirski običaj, a jedan je poslanik na povratku ubijen. Apijan donosi drukčiju inačicu, u kojoj su poslanike napali ilirski gusari, a do razgovora s kraljicom možda nije ni došlo.

Rat i povlačenje u Rizon

Godine 229. pr. Kr. rimska vojska i mornarica prešle su Jadran. Teutin zapovjednik Demetrije Hvaranin izdao ju je i Rimljanima predao Krf. Dok je njezina flota opsjedala Vis, Rimljani su napredovali uz obalu, a kraljica se povukla u Rizon, utvrđeni grad u dnu Bokokotorskog zaljeva.

U proljeće 228. pr. Kr. prihvatila je mir. Morala je plaćati danak, odreći se većeg dijela kraljevstva i obvezati se da njezini brodovi neće ploviti južnije od Lisa, današnjeg Lezhëa u Albaniji, osim nekoliko nenaoružanih. Prema Kasiju Dionu, sljedeće se godine odrekla vlasti. Što je bilo s njom poslije, antički izvori ne kažu.

Blago u podzemnoj rijeci

Tu tišinu ispunila je predaja. U Risnu se pripovijeda da je Teuta, kad su Rimljani zauzeli grad, sa svojim blagom pobjegla u brda iznad Risna. Prema jednoj inačici, blago je bacila u podzemnu rijeku čiji se tok gubi u utrobi Orjena, a mještani kažu da voda nakon jakih kiša ponekad izbaci nakit, ulomke posuđa ili sitan novac. Prema drugoj, kraljica je skončala bacivši se sa stijene iznad grada, a blago je ostalo u planini.

Etnolog Marko Dragić prikupio je četrdesetak predaja o Teuti zapisanih od 2001. do 2017. u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Prema njima Teuta je stolovala na Šolti, u Dolu na Hvaru, na Svecu kraj Visa, na Jezeru kod Jajca, u Borku kod Širokog Brijega i u Risnu, a na Visu se pripovijeda da je skončala skočivši sa svoje utvrde na Svecu. Gotovo svako od tih mjesta ima i svoju priču o "Teutinim dvorima" ili o onome što je ondje ostalo.

Ono što je iskopano

Risan je jedno od rijetkih mjesta gdje je arheologija dotaknula Teutino doba. Ekipa Sveučilišta u Varšavi pod vodstvom Piotra Dyczeka godinama istražuje helenistički grad. Oko 2010. ondje je pronađena velika ostava novca, a 2012. i vrećica s više od stotinu novčića s likom kralja Balaja, koji je vladao Rizonom. Dyczek je Risan nazvao glavnim gradom kraljice Teute.

Crnogorski Centar za konzervaciju i arheologiju objavio je 2016. da su u Risnu pronađeni ostaci reprezentativne palače iz 3. st. pr. Kr., za koju stručnjaci pretpostavljaju da je pripadala Teuti, ali to još nije potvrđeno. Ostave novca dokazuju da je Rizon bio bogat grad, no nijedna nije povezana s kraljicom ni s blagom iz predaje.