Dorabellina šifra

Edward Elgar danas je poznat po svečanim koračnicama Pomp and Circumstance i po Enigma varijacijama, glazbenom nizu portreta njegovih prijatelja iza kojeg se, kako je sam nagovijestio, krije još jedna, neotkrivena tema. Manje je poznato da je bio strastven ljubitelj zagonetki, igara riječi i šifri. Jedna od njegovih šifri, poslana mladoj prijateljici u ljeto 1897., do danas nije pročitana.

Ljeto u Wolverhamptonu

Dora Penny rođena je 1874. Majka joj je umrla šest dana nakon njezina rođenja, a otac, svećenik Alfred Penny, dugo je bio misionar u Melaneziji. Kad se 1895. ponovno oženio, Dorina maćeha pokazala se prijateljicom Caroline Alice Elgar, skladateljeve žene. Tako su se upoznale dvije obitelji.

Elgar je tada imao četrdeset godina. Bio je učitelj glazbe u Malvernu, gradiću podno brda u zapadnoj Engleskoj, i tek se probijao kao skladatelj. Dora je bila gotovo sedamnaest godina mlađa. Postali su prijatelji i ostali to do kraja Elgarova života: s njim je vozila bicikl i šetala, okretala mu stranice dok je svirao i razgovarala s njim o nogometu. Elgar joj je dao nadimak Dorabella i pod tim joj je imenom 1899. posvetio desetu od Enigma varijacija.

U srpnju 1897. obitelj Penny pozvala je Elgarove na nekoliko dana u župni dvor u Wolverhamptonu. Nakon povratka u Malvern, 14. srpnja, Alice Elgar napisala je zahvalno pismo. Edward je u nj umetnuo listić s neobičnim znakovima, a na poleđini olovkom napisao "Miss Penny".

Tri retka polukrugova

Poruka ima 87 znakova raspoređenih u tri nejednaka retka. Svaki znak sastoji se od jednog, dva ili tri mala polukruga, nalik slovu E ili okrenutom slovu m, a okrenut je u jednom od osam smjerova. Nekim se znakovima smjer ne može pouzdano odrediti. Iza petog znaka u trećem retku nalazi se mala točka. Ukupno se pojavljuje 24 različita znaka, gotovo koliko i slova u abecedi, pa se odmah nameće pomisao da svaki znak zamjenjuje jedno slovo.

Dora nije znala što bi s porukom. Spremila ju je u ladicu i ondje ju je, kako je pisala, ostavila četrdeset godina. Kasnije je rekla da je nikad nije uspjela pročitati. Tek kad je 1937., kao gospođa Richard Powell, objavila knjigu sjećanja Edward Elgar: Memories of a Variation, u nju je uvrstila i reprodukciju šifre. Izvorni listić poslije se izgubio, pa se sve analize temelje na toj reprodukciji.

Isti znakovi i drugdje

Dorabellina šifra nije jedini Elgarov zapis s takvim znakovima. Na jednom koncertu u travnju 1886., više od deset godina ranije, ispisao je na programu osamnaest sličnih znakova. Ti se znakovi pojavljuju i u njegovoj bilježnici iz 1920-ih, uz crteže nalik brojčanicima sata, i na kartici na kojoj je razradio rješenje kriptografskog izazova što ga je 1896. objavio londonski časopis Pall Mall Magazine. Elgar je, dakle, znao kako se šifre rade i razbijaju. Ime svoje kćeri Carice složio je od imena svoje žene, Caroline Alice, a imena prijatelja pretvarao je u nizove nota.

Rješenja bez potvrde

Prvo ozbiljno rješenje ponudio je 1970. muzikolog Eric Sams u časopisu The Musical Times. Prema njemu, Elgar je pisao napola fonetski, pa je poruka od 87 znakova u Samsovu čitanju imala više od stotinu slova. Dobio je zaigranu, pomalo zbrkanu poruku u kojoj se spominju tama, novi znakovi i uzdah "E. E." kad je Dora predugo odsutna. Sams je smatrao da je izrazito "elgarovska", ali njegovo čitanje ima 109 slova, a višak se može objasniti samo pretpostavkom o fonetskom kraćenju, koju je teško provjeriti.

Poslije su se javili mnogi drugi. Javier Atance predložio je da poruka uopće nije tekst nego melodija, jer bi osam smjerova polukrugova moglo odgovarati osam tonova ljestvice. Tim S. Roberts i Richard Henderson ponudili su rješenja zamjenom slova, a Henderson je dobio nježnu poruku Dori u kojoj se spominju Elgarovi inicijali E. E. Wayne Packwood je 2020. objavio čitanje u kojem se uspoređuje žena i šah. Svako od tih rješenja traži poneku pretpostavku koju je teško dokazati.

Elgarovo društvo raspisalo je 2007., za 150. obljetnicu skladateljeva rođenja, natječaj za rješenje. Stiglo je mnogo prijedloga, ali ocjenjivači nisu našli nijedan zadovoljavajući: većina je, nakon što bi znakove spojila sa slovima, završila s nizom proizvoljnih i nepovezanih rečenica. Istraživač Viktor Wase objavio je 2023. u časopisu Cryptologia studiju u kojoj je računalnim programima, koji uspješno razbijaju jednako kratke šifre jednostavne zamjene, pokušao razbiti Dorabellu. Nisu uspjeli, pa je zaključio da poruka vjerojatno nije jednostavna zamjena slova engleskog ili latinskog teksta.

Ostaje i pitanje zašto bi Elgar uopće slao teško rješivu šifru djevojci koju je poznavao godinu i pol i koja se, koliko se zna, nije zanimala za zagonetke. Neki misle da je poruka bila šala koju je Dora trebala samo pogledati, drugi da je Elgar računao na ključ koji joj je usmeno dao ili koji je ona zaboravila.