Bealeove šifre

U Lynchburgu, gradiću na rijeci James u Virginiji, 1885. pojavila se tanka brošura po cijeni od pedeset centi, što je za to vrijeme bilo mnogo. Izdavač James B. Ward u njoj je objavio priču koju mu je, kako je tvrdio, povjerio prijatelj čije ime nije htio otkriti. Priča je imala sve što treba dobroj pustolovini: tajanstvenog stranca, željeznu kutiju, zakopano zlato i šifre.

Stranac s kutijom

Prema brošuri, u siječnju 1820. u hotel Roberta Morrissa u Lynchburgu stigao je gost po imenu Thomas J. Beale. Proveo je ondje zimu, otišao, a 1822. se vratio i Morrissu ostavio zaključanu željeznu kutiju. U pismu poslanom kasnije iz St. Louisa zamolio ga je da kutiju čuva i da je otvori ako se on ili netko od njegovih ljudi ne javi u roku od deset godina. Ključ za čitanje papira u kutiji, pisao je, stići će poštom poslije.

Ključ nikad nije stigao, a Beale se više nikad nije javio. Morriss je, prema brošuri, kutiju otvorio tek 1845. U njoj je pronašao pisma u kojima Beale objašnjava da su on i skupina drugova na putovanju po američkom Zapadu pronašli nalazište zlata i srebra, a blago prenijeli u Virginiju i zakopali ga. Uz pisma su bila tri lista papira prekrivena brojevima. Prvi je trebao opisivati mjesto blaga, drugi njegov sadržaj, a treći imena vlasnika i njihovih rođaka, kojima je trebalo podijeliti blago.

Morriss nije uspio pročitati šifre. Prije smrti predao ih je prijatelju, a taj je, kako piše u brošuri, sljedećih dvadeset godina posvetio odgonetavanju.

Ključ u Deklaraciji

Prijatelj je posumnjao da je riječ o knjižnoj šifri, kod koje svaki broj označava riječ u nekom poznatom tekstu. Nakon mnogo pokušaja otkrio je da se druga šifra može pročitati pomoću Deklaracije neovisnosti Sjedinjenih Država: ako se riječi Deklaracije numeriraju redom, a svaki broj u šifri zamijeni prvim slovom odgovarajuće riječi, dobije se smislen tekst. Pritom je trebalo malo prilagoditi numeraciju, a u šifri je ostalo i nekoliko pogrešaka.

Dekodirani tekst kaže da je u okrugu Bedford, oko četiri milje od mjesta zvanog Buford, šest stopa pod zemljom zakopano blago. Prvi dio, pohranjen u studenome 1819., sadržavao je 1014 funti zlata i 3812 funti srebra. Drugi, iz prosinca 1821., 1907 funti zlata i 1288 funti srebra, te nakit procijenjen na 13.000 dolara. Ukupno je to nekoliko tona plemenitih metala, čija bi današnja vrijednost iznosila desetke milijuna dolara.

Isti ključ nije otvorio prvu i treću šifru. Prijatelj je, prema brošuri, izgubio imetak i zdravlje u potrazi i zato je odlučio priču objaviti, kako bi netko drugi nastavio posao.

Podvala ili stvarno blago

Od tada su šifre privukle tisuće tragača za blagom, a i mnoge kriptografe. Kopalo se po brdima okruga Bedford, a jedno iskapanje 1980-ih na planini Porter's Mountain otkrilo je samo predmete iz Američkoga građanskog rata. Na prvu i treću šifru isprobani su stotine tekstova kao ključ i najsnažnija računala svoga vremena, bez uspjeha.

Već se dugo postavlja pitanje je li priča uopće istinita. Kriptograf Jim Gillogly 1980. u časopisu Cryptologia iznio je argumente da prva šifra nije pravi šifrirani tekst. Kad se ona dekodira pomoću Deklaracije neovisnosti, ne dobije se smislen tekst, ali se pojavljuju dugi nizovi slova poredanih gotovo abecednim redom. Takvi nizovi teško mogu nastati slučajno. Zato se pretpostavlja da je autor brojeve birao krećući se kroz Deklaraciju, a ne šifrirajući stvarnu poruku.

Povjesničar i istraživač Joe Nickell 1982. u povijesnom časopisu Virginije upozorio je na riječi u Bealeovim pismima koje se u engleskom jeziku pojavljuju tek desetljećima kasnije, poput glagola koji znači razbježati se u stampedu. Pretpostavio je da je pravi autor priče sam Ward. Prema kasnijim provjerama, Morriss u siječnju 1820. još nije vodio hotel u kojem je navodno primio Bealea, a pouzdan zapis o osobi tog imena iz toga vremena nije pronađen.

Branitelji priče odgovaraju da odsutnost zapisa ne dokazuje da Beale nije postojao, da su usporedbe stila podložne tumačenju i da je druga šifra doista riješena, što pokazuje da iza sustava stoji stvarni trud. Za njih su neriješene šifre ono što su oduvijek i bile: put do blaga koje još leži u zemlji.