Natpis iz Shugborougha

Shugborough je dvorac obitelji Anson kraj Stafforda u srednjoj Engleskoj, danas u vlasništvu britanske zaklade National Trust. Njegov park pun je vrtnih građevina u antičkom stilu, kakve su bogati Englezi 18. stoljeća podizali nakon putovanja po Europi. Jedna od njih, skromna i obrasla zelenilom, postala je najpoznatija. Zove se Pastirski spomenik.

Pastiri u Arkadiji

Spomenik je dao podići Thomas Anson (oko 1695.–1773.), zastupnik Lichfielda u britanskom parlamentu, putnik, ljubitelj antike i član Kraljevskog društva. Izgrađen je između 1748. i 1756.; prvi ga, čini se, opisuje pjesma lokalnog svećenika Sneyda Daviesa iz 1750., a imenom se spominje 1756. U Ansonovu obiteljskom arhivu, prema povjesničaru Andrewu Bakeru, nema nikakvog dokumenta o tome zašto je nastao.

Spomenik ima oblik trijema s dva dorska stupa. Na frizu su vijenci i dvije kamene glave: jedna prikazuje nasmiješenog ćelavog čovjeka, druga rogatog boga Pana. Unutar luka nalazi se reljef flamanskog kipara Petera Scheemakersa, preslika slike Arkadijski pastiri francuskog slikara Nicolasa Poussina iz 17. stoljeća, ali u zrcalnoj slici i s nekoliko izmjena. Žena i tri pastira okupili su se oko groba, a dvojica pokazuju na natpis Et in Arcadia ego, "I ja sam u Arkadiji" ili "I u Arkadiji ja sam", što se obično tumači kao riječi same smrti: ni u idiličnoj zemlji pastira nitko joj ne izmiče. Na grobu je u reljefu dodan i jedan sarkofag kojeg na Poussinovoj slici nema.

Ispod reljefa je kamena ploča s deset slova u dva reda. U gornjem je osam slova, O U O S V A V V, a u donjem, nešto niže i na krajevima, D i M. Ta dva slova na rimskim nadgrobnim spomenicima redovito znače Dis Manibus, "dušama pokojnika". Za ostalih osam nitko ne zna što znače.

Od Wedgwooda do Bletchley Parka

Prema predaji, natpis su pokušali odgonetnuti i Charles Darwin i keramičar Josiah Wedgwood. Prema časopisu Antigone, slova se ni u jednom poznatom zapisu ne spominju prije 1817., pa je istraživač A. J. Morton posumnjao da su urezana mnogo kasnije od samog spomenika.

Svjetsku slavu natpis je stekao 1982., kad su Michael Baigent, Richard Leigh i Henry Lincoln objavili knjigu Sveta krv, sveti gral. Autori su tvrdili da je Poussin bio član tajnog Sionskog priorata i da njegova slika skriva poruku o Svetom gralu i potomcima Isusa Krista, a spomenik u Shugboroughu spomenuli su usput, bez ikakvog rješenja. Kad je dvadeset godina kasnije roman Da Vincijev kod Dana Browna ponovno probudio zanimanje za te priče, poraslo je i zanimanje za natpis.

Upravitelj imanja Richard Kemp pozvao je 2004. u pomoć muzej Bletchley Park i dvoje njegovih veterana, Olivera i Sheilu Lawn, koji su u Drugom svjetskom ratu razbijali njemačke šifre. Oliver Lawn, tada 85-godišnjak, rekao je da je to najteža zagonetka koju je ikad imao, jer je više jezična nego matematička, i da bi bez ključa koji su znale samo dvije osobe mogla biti gotovo nerješiva. Kemp je otvoreno priznao da bi slova mogla biti i obiteljska tajna bez ikakve važnosti, ali da ljudi zagonetku žele riješiti kao što se na Everest penje zato što postoji. Akcija je privukla mnogo pozornosti, ali rješenja nije donijela.

Ožalošćeni udovac i drugi

Većina ozbiljnijih prijedloga polazi od toga da su slova početna slova latinskih riječi, kao u nadgrobnim natpisima. Pisac Oliver Stonor predložio je 1951. čitanje Optimae Uxoris Optimae Sororis Viduus Amantissimus Vovit Virtutibus, "Najodaniji udovac posvećuje vrlinama najbolje žene, najbolje sestre". Tom je rješenju bila sklona Sheila Lawn, ali latinisti upozoravaju da gramatika nije sasvim ispravna i da se kratice ne mogu proizvoljno proširivati.

Američki pravnik Steve Regimbal u slovima vidi latinsku inačicu stiha iz Propovjednika, "Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost", a američki jezikoslovac Keith Massey 2014. rečenicu "Molim da svi slijede put prema pravom životu", s aluzijom na Isusove riječi "Ja sam put, istina i život". Klasični filolog Duncan Fishwick pročitao ih je kao uobičajene latinske kratice iz nadgrobnih natpisa, u kojima se spominju kosti najbolje supruge i zavjet onoga tko je spomenik podigao. Grofica Margaret od Lichfielda, iz obitelji vlasnika, prisjetila se pjesme o pastirici Aliciji koju joj je navodno recitirao jedan svećenik, ali za tu pjesmu nitko nije pronašao izvor.

A. J. Morton smatra da slova kriju imena mjesta i obitelji koje su u Shugboroughu živjele početkom 19. stoljeća. Klasičar Jack Mitchell i urednici časopisa Antigone predložili su 2022. da je riječ o posveti Anne Venables-Vernon, ženi Ansonova prijatelja i prethodnika u parlamentu: Optimae Uxoris Optimi Sodalis Viri Annae Venables-Vernon, "dušama izvrsne žene izvrsnog prijatelja, Anne Venables-Vernon". Mitchell je sam priznao da se ništa od toga ne može dokazati.

Ima i smjelijih teorija: da je riječ o šifri imena Magdalena, ili o zemljopisnim koordinatama otoka na kojem je Thomasov brat, admiral George Anson, navodno zakopao španjolsko blago. Osoblje imanja prema svim rješenjima ostaje suzdržano. Glasnogovornik je 2014. rekao da im se tjedno javi pet ili šest ljudi uvjerenih da su riješili šifru.