Društvo Thule

Njemačka je u jesen 1918. gubila rat. Vojnici su se vraćali s bojišta, u gradovima je vladala glad, a u desničarskim krugovima širila se tvrdnja da je vojsku "izdala" domovina, pri čemu su za poraz najčešće optuživani Židovi i socijalisti. U takvom ozračju u Münchenu je djelovalo više völkisch udruga, nacionalističkih skupina koje su njemački narod zamišljale kao rasnu zajednicu.

Ogranak Germanskog reda

Jedna od njih bio je Germanski red (Germanenorden), tajna antisemitska udruga osnovana 1912. po uzoru na slobodne zidare, koja se 1916. raskolila. Vođa bavarskog ogranka jednog od dva krila postao je Rudolf von Sebottendorf. Rođen je 1875. kao Adam Alfred Rudolf Glauer u Šleskoj, sin strojovođe, dugo je živio u Osmanskom Carstvu, ondje se zanimao za sufijski misticizam, astrologiju i alkemiju, a plemićko ime stekao je posvojenjem.

Sebottendorf je u Münchenu surađivao s mladim ratnim veteranom Walterom Nauhausom, koji je vodio "skupinu za proučavanje germanske starine" pod imenom Thule. Thule je bila zemlja na krajnjem sjeveru koju spominju antički zemljopisci, a völkisch pisci zamišljali su je kao pradomovinu "arijevske" rase. Dana 18. kolovoza 1918. Sebottendorf je to ime službeno preuzeo kao pokriće za münchenski ogranak Germanskog reda. Društvo je unajmilo prostorije u luksuznom hotelu Vier Jahreszeiten u Maximilianstraße.

Okultni okvir služio je, prema njemačkim povjesničarima, prije svega kao paravan. Tko je htio pristupiti, morao je potpisati "izjavu o krvi", kojom se jamčilo da u njegovim žilama i žilama njegove žene nema židovske krvi. Na vrhuncu, u zimu 1918./1919., društvo je imalo oko 1500 članova u Bavarskoj, od toga oko 250 u Münchenu, uglavnom liječnika, odvjetnika, plemića i poslovnih ljudi.

Revolucija i taoci

U studenom 1918. Kurt Eisner proglasio je u Münchenu Slobodnu Narodnu Državu Bavarsku. Društvo Thule od početka se borilo protiv nove vlasti, koju je prikazivalo kao dio "židovske svjetske urote". U prosincu 1918. Sebottendorf je planirao Eisnerovu otmicu, a društvo je osnovalo i oružani ogranak. Eisnera je 21. veljače 1919. ubio mladi plemić Anton von Arco auf Valley, kojega je društvo prije toga isključilo jer mu je majka bila židovskog podrijetla.

U travnju 1919. komunisti su u Münchenu proglasili Bavarsku Sovjetsku Republiku. Dana 26. travnja revolucionarna vojna policija upala je u prostorije društva u hotelu i odvela više ljudi. Četiri dana poslije, 30. travnja, u münchenskoj gimnaziji Luitpold strijeljano je sedam zarobljenih članova društva, među njima Waltera Nauhausa, tajnicu društva groficu Heilu von Westarp i princa Gustava od Thurn und Taxisa. Strijeljanje talaca izazvalo je zgražanje u gradu, a od 1. do 3. svibnja vojska i dobrovoljački odredi slomili su sovjetsku republiku. Sebottendorfa su vlastiti članovi optužili da je dopustio da popis članova padne u ruke policije, pa je napustio društvo i Bavarsku.

Novine i stranka

Godine 1918. društvo je kupilo lokalni tjednik Münchener Beobachter. List je poslije promijenio ime u Völkischer Beobachter i krajem 1920. prešao u ruke nacističke stranke, kojoj je bio glavno glasilo sve do 1945.

Član društva Karl Harrer, sportski novinar lista Münchener Beobachter, i Anton Drexler osnovali su 5. siječnja 1919. Njemačku radničku stranku (DAP). Adolf Hitler pristupio joj je u rujnu 1919., a početkom 1920. stranka je promijenila ime u Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka. Hitler je ubrzo istisnuo Harrera i prekinuo vezu stranke s društvom. Za Rudolfa Hessa i Hansa Franka izvori se razilaze jesu li bili članovi ili samo gosti društva, a Dietrich Eckart i Alfred Rosenberg, prema povjesničaru Nicholasu Goodrick-Clarkeu, dolazili su samo kao gosti. Dnevnik sastanaka koji je vodio član Johannes Hering ne spominje da je Hitler ikad došao.

Društvo se nakon 1919. brzo osipalo. Ostalo je manje od dvadeset članova koji su se okupljali na sastancima sjećanja, i oko 1925. društvo se raspalo.

Kako je nastala legenda

Sebottendorf se 1933. vratio u Njemačku i objavio knjigu Bevor Hitler kam (Prije nego što je došao Hitler), u kojoj je tvrdio da su upravo članovi društva utrli put nacizmu. Nacističkim vlastima ta tvrdnja nije bila po volji: knjiga je zabranjena, Sebottendorf je kratko uhićen, a zatim je otišao u Tursku. Umro je u svibnju 1945. u Istanbulu.

Nakon rata nastao je mit. Francuski pisci Louis Pauwels i Jacques Bergier u knjizi Jutro čarobnjaka (1960.) prikazali su Društvo Thule kao okultnu ložu koja je Hitleru dala tajna znanja. Dietrich Bronder 1964. objavio je popis navodnih članova na kojem su se našli i Hitler, Göring i Himmler, a kasniji pisci društvo su povezivali s Tibetom, "vril" energijom i nacističkim letećim tanjurima. Goodrick-Clarke takve je popise nazvao izmišljenima: povijesno Društvo Thule bilo je malena politička udruga iz razdoblja revolucije, čija je stvarna važnost u tome što je pomoglo nastanku stranke koja je poslije prerasla u nacističku.