Ahnenerbe, Himmlerov institut za "nasljeđe predaka"

Popularna kultura pamti ga kao nacističke lovce na čarobne relikvije. Stvarni Ahnenerbe bio je institut SS-a koji je slao znanstvenike na ekspedicije kako bi rasističkoj ideologiji dao privid znanosti, a pod njegovim su okriljem počinjeni i zločini nad zatočenicima logora.

Ukratko

  • Ahnenerbe ("nasljeđe predaka") osnovao je Heinrich Himmler, zapovjednik SS-a, 1. srpnja 1935., kako bi pronašao "dokaze" za nacističko uvjerenje o nadmoći takozvane arijske ili nordijske rase.
  • Okupljao je arheologe, jezikoslovce, folkloriste, prirodoslovce i liječnike, slao ekspedicije od Skandinavije do Tibeta i prilagođavao zaključke ideologiji; znanost je to uvjerenje odbacila već tada.
  • Za vrijeme rata institut je sudjelovao u pljački kulturnih dobara, a njegov odjel za vojna istraživanja vodio je pokuse nad zatočenicima koncentracijskih logora i ubijanje 86 Židova za zbirku kostura.
  • Glavni tajnik Wolfram Sievers osuđen je na smrt u Nürnbergu i pogubljen 1948., a priče o okultnim moćima i relikvijama koje se danas vežu uz Ahnenerbe većinom su kasnije legende.

Kad je Adolf Hitler 1933. došao na vlast, nacistička ideologija počivala je na tvrdnji da su Nijemci potomci drevne "arijske" rase, visoke, plavokose i nadmoćne, koja je navodno stvorila sve velike tekovine civilizacije, od poljodjelstva do pisma. Ta tvrdnja nije imala uporište u dokazima. Arheolozi i povjesničari znali su da su poljodjelstvo i pismo nastali na Bliskom istoku i u Aziji, a ne u sjevernoj Europi. Moderna genetika i antropologija pokazale su da se ljudi ne mogu podijeliti na biološke rase u smislu u kojem su to tvrdili nacisti. Uvjerenje o rasnoj nadmoći služilo je kao opravdanje za progon i ubijanje Židova, Roma i drugih skupina.

Heinrich Himmler, zapovjednik SS-a, želio je toj ideologiji dati privid znanstvene utemeljenosti. Zanimala su ga germanska prošlost, pretkršćanske vjere i okultne ideje, a oko sebe je okupljao i ljude poput samoprozvanog vidovnjaka Karla Marije Wiliguta, po čijim je savjetima izabrao dvorac Wewelsburg za jedno od središta SS-a.

Osnivanje instituta

Prvog srpnja 1935. Himmler je u sjedištu SS-a u Berlinu osnovao društvo za proučavanje "duhovne prapovijesti", ubrzo nazvano kratko Ahnenerbe. Predsjednik je postao nizozemski istraživač Herman Wirth, koji je tvrdio da su urezi u švedskim stijenama i znakovi u frizijskoj narodnoj umjetnosti ostaci najstarijeg pisma na svijetu, nastalog u potopljenoj arktičkoj domovini Arijaca. Stručnjaci su njegove ideje odbacivali kao neutemeljene. Himmler je bio nadzornik, a glavni tajnik postao je Wolfram Sievers.

Wirth je 1937. maknut s vodstva, nakon financijskih teškoća i kritika, među kojima je bila i Hitlerova podrugljiva opaska o idejama o Atlantidi. Novi predsjednik bio je indolog Walther Wüst s minhenskog sveučilišta. Institut se preselio u vilu u berlinskom Dahlemu, kupljenu ispod tržišne cijene nakon oduzimanja židovske imovine, i postao dio Himmlerova osobnog stožera. Do 1939. zapošljavao je 137 znanstvenika i 82 pomoćna djelatnika, izdavao časopis Germanien i priređivao izložbe i skupove.

Neki djelatnici svjesno su iskrivljavali dokaze kako bi odgovarali ideologiji, a drugi su, čini se, i sami vjerovali da rade ozbiljnu znanost. Kanadska novinarka Heather Pringle nazvala je to "poslom stvaranja mitova".

Ekspedicije

Ahnenerbe je 1936. poslao Wirtha u švedski Bohuslän da snima i lijeva odljeve prapovijesnih crteža na stijenama. Iste godine finski plemić Yrjö von Grönhagen i muzikolog Fritz Bose putovali su Karelijom i snimali narodne pjevače i obrede. Godine 1937. arheolog Franz Altheim i fotografkinja Erika Trautmann tražili su u talijanskoj dolini Val Camonica tragove "nordijskih" runa, a 1938. putovali su kroz Rumunjsku, Siriju i Irak. Na Island su 1938. upućena manja putovanja, ograničena islandskim propisima.

Najpoznatija je ekspedicija u Tibet zoologa Ernsta Schäfera 1938.–1939., koja je putovala pod Himmlerovim pokroviteljstvom i s antropologom Brunom Begerom, ali ju Ahnenerbe nije financirao. Planirane ekspedicije u Boliviju, Iran i na Kanarske otoke otkazane su kad je u rujnu 1939. počeo rat.

Rat, pljačka i zločini

Nakon napada na Poljsku djelatnici Ahnenerbea odnosili su iz poljskih muzeja predmete koje su smatrali "germanskima", među njima i oltar Veita Stossa iz Krakova. Slično su postupali na okupiranom istoku, od Krima do Ukrajine.

Najteži zločini vezani su uz Institut za vojnoznanstvena istraživanja, osnovan 1942. u sklopu Ahnenerbea pod Sieversovim vodstvom. Liječnik Sigmund Rascher ondje je u koncentracijskom logoru Dachau izvodio pokuse na zatočenicima, izlažući ih niskom tlaku i hladnoći da bi istražio uvjete kojima su izloženi piloti. Mnogi zatočenici pritom su umrli. Anatom August Hirt sa Sveučilišta u Strasbourgu htio je zbirku kostura Židova. Antropolog Bruno Beger u Auschwitzu je 1943. izabrao zatočenike, a 86 židovskih muškaraca i žena prebačeno je u logor Natzweiler-Struthof i ondje ubijeno. Njemački novinar Hans-Joachim Lang kasnije je utvrdio imena svih žrtava.

Nakon rata

Pred kraj rata djelatnici su uništili velik dio arhiva. Sievers je na nürnberškom suđenju liječnicima 1947. proglašen krivim i pogubljen 2. lipnja 1948. Hirt je počinio samoubojstvo 1945. Wüst je u denacifikaciji svrstan među manje odgovorne, a Beger je osuđen tek 1971. na tri godine zatvora kao pomagač u ubojstvu 86 ljudi. Mnogi bivši djelatnici nastavili su sveučilišne karijere u Zapadnoj Njemačkoj, što je desetljećima otežavalo istraživanje. Prvu veliku studiju objavio je kanadski povjesničar Michael Kater 1974., unatoč Wüstovu pokušaju da je spriječi.

U popularnoj kulturi Ahnenerbe je postao predložak za nacističke lovce na relikvije iz filmova o Indiani Jonesu, a pojavljuje se i u pričama o skrivenim okultnim moćima, nacističkom gralu i tajnim društvima. Povjesničari upozoravaju da se pritom miješaju stvarni dokumenti, kasnije izmišljotine i potpuno izmišljene organizacije. Neke ideje koje je promicao Ahnenerbe i danas žive u pseudoarheologiji i u krajnje desnim krugovima.

Kronologija

  1. 1. srpnja 1935.: Himmler u Berlinu osniva Ahnenerbe, s Hermanom Wirthom kao predsjednikom.
  2. 1936.: Ekspedicije u švedski Bohuslän i finsku Kareliju.
  3. 1937.: Wirth je maknut, a predsjednik postaje Walther Wüst; institut postaje dio Himmlerova stožera.
  4. 1938.: Ahnenerbe preuzima iskapanja u Haithabuu i šalje manja putovanja na Island i Bliski istok.
  5. Travanj 1938. – kolovoz 1939.: Schäferova ekspedicija u Tibet pod Himmlerovim pokroviteljstvom.
  6. Rujan 1939.: Početkom rata otkazuju se planirane ekspedicije, a počinje pljačka poljskih muzeja.
  7. 1942.: Osniva se Institut za vojnoznanstvena istraživanja; počinju pokusi nad zatočenicima u Dachauu.
  8. 1943.: U logoru Natzweiler-Struthof ubijeno je 86 Židova izabranih za Hirtovu zbirku kostura.
  9. 2. lipnja 1948.: Wolfram Sievers pogubljen je nakon presude na suđenju liječnicima.
  10. 1974.: Michael Kater objavljuje prvu veliku studiju o Ahnenerbeu.

Ključne osobe

  • Heinrich Himmler: Zapovjednik SS-a koji je osnovao Ahnenerbe i nadzirao njegov rad.
  • Herman Wirth: Prvi predsjednik instituta, zagovornik neutemeljenih teorija o drevnom nordijskom pismu.
  • Wolfram Sievers: Glavni tajnik Ahnenerbea, pogubljen 1948. zbog zločina nad zatočenicima.
  • Walther Wüst: Indolog i predsjednik Ahnenerbea od 1937. do kraja rata.
  • Sigmund Rascher: Liječnik koji je izvodio pokuse na zatočenicima u Dachauu.
  • August Hirt: Anatom za čiju su zbirku kostura ubijena 86 Židova.
  • Bruno Beger: Antropolog koji je u Auschwitzu izabrao žrtve, osuđen 1971.
  • Michael Kater: Povjesničar koji je napisao prvu veliku studiju o Ahnenerbeu.

Što se zna

  1. Ahnenerbe je osnovan 1. srpnja 1935. kao institut SS-a pod Himmlerovim nadzorom.
  2. Njegova je svrha bila rasističkoj ideologiji dati privid znanosti, a zaključci su prilagođavani toj ideologiji.
  3. Do 1939. zapošljavao je 137 znanstvenika i slao ekspedicije u Skandinaviju, Finsku, Italiju, na Island i Bliski istok.
  4. U sklopu Ahnenerbea izvođeni su pokusi nad zatočenicima Dachaua, a 86 Židova ubijeno je za zbirku kostura.
  5. Wolfram Sievers osuđen je na smrt na suđenju liječnicima i pogubljen 1948.
  6. Velik dio arhiva uništen je 1945., pa su neki dijelovi rada instituta poznati samo djelomično.

Otvorena pitanja

  • Koliko su Himmlerove okultne sklonosti stvarno utjecale na rad instituta, a koliko je to kasnija legenda?
  • Koji su dokumenti i opljačkani predmeti nestali 1945. i gdje su završili?
  • Koliko su bivši djelatnici Ahnenerbea nakon rata utjecali na znanost u Njemačkoj?

Teorije

  • Ahnenerbe je prije svega bio propagandni ured koji je ideologiji davao znanstveni privid.
  • Glavni cilj bila je potraga za okultnim znanjem i predmetima, kako tvrde popularne priče.
  • Dio djelatnika radio je stručna istraživanja, ali u službi rasne politike i zločina.

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Kater, M. H. (1974). Das "Ahnenerbe" der SS 1935–1945. Ein Beitrag zur Kulturpolitik des Dritten Reiches. Deutsche Verlags-Anstalt.
  • Pringle, H. (2006). The Master Plan: Himmler's Scholars and the Holocaust. Hyperion.
  • Wewelsburg 1933–1945, memorijalni muzej

Izvori