Rukopis Copiale

Knjiga od 105 stranica, ispisana urednim nizovima grčkih slova i izmišljenih znakova, stoljećima je ležala nepročitana. Kad su je 2011. dešifrirali računalom, iz nje je izašlo tajno društvo koje je svoje članove primalo očnom "operacijom".

Ukratko

Rukopis Copiale je šifrirana knjiga od 105 stranica i oko 75.000 rukom pisanih znakova iz 18. stoljeća, koja se nakon Hladnog rata pojavila iz zbirke istočnoberlinske Akademije znanosti.
Godine 2011. dešifrirali su je Kevin Knight sa Sveučilišta Južne Kalifornije te Beáta Megyesi i Christiane Schaefer sa Sveučilišta u Uppsali, uz pomoć računalnih metoda.
Pokazalo se da je tekst napisan na njemačkom jeziku homofonom šifrom, a latinična slova bez naglasaka služe samo kao razmaci između riječi.
Rukopis opisuje obrede primanja u tajno društvo Okulista iz Wolfenbüttela, koje je vid koristilo kao simbol znanja.

Rukopis je uvezana knjiga, a stranice su ispisane izrazito urednim rukopisom, bez razmaka među riječima i gotovo bez ispravaka. Odlomci su uvučeni, neki redovi centrirani, a na dnu lijevih stranica stoje kratke "lovice", prva slova sljedeće stranice, kakve su se nekad koristile u tiskarama. Jedini nešifrirani natpisi su "Philipp 1866" i "Copiales 3". Po potonjem je rukopis dobio ime.

Šifra bez ključa

Znakovi rukopisa čudna su mješavina. Oko devedeset različitih znakova uključuje latinična slova, neka s točkama, crticama ili kvačicama, grčka slova i apstraktne simbole. Osam znakova napisano je većim slovima od ostalih. Nitko nije znao na kojem je jeziku tekst, ni što bi mogao sadržavati.

Američki računalni lingvist Kevin Knight, koji se bavio strojnim prevođenjem, i jezikoslovke Beáta Megyesi i Christiane Schaefer sa Sveučilišta u Uppsali udružili su se kako bi ga pokušali pročitati. Najprije su prepisali dio teksta u oblik koji računalo može čitati: šesnaest stranica, više od deset tisuća znakova. Zatim su prebrojili koliko se često svaki znak pojavljuje i koji se znakovi pojavljuju jedan uz drugi.

Prva pretpostavka bila je razumna, ali pogrešna. Budući da su se latinična slova ponašala kao skupina, istraživači su pomislili da ona nose poruku, a da su svi ostali znakovi lažni, umetnuti da zbune čitatelja. Računalo je isprobalo njemački, engleski, latinski i još četrdesetak jezika, bez uspjeha.

Kad su razmaci postali slova

Zatim su okrenuli pretpostavku. Možda je riječ o homofonoj šifri, u kojoj se jedno slovo izvornog teksta može zapisati s više različitih znakova, kako bi se prikrila učestalost slova. Računalo je pokazalo vrlo malu prednost njemačkog jezika, a na rukopisu je stajalo ime Philipp napisano na njemački način, s dva slova p. Istraživači su odlučili pokušati s njemačkim.

U njemačkom jeziku slovo c gotovo je uvijek praćeno slovom h. U rukopisu je jedan znak gotovo uvijek bio praćen drugim. Iz te pretpostavke krenula je lančana reakcija: svaka nova zamjena vodila je do sljedeće, a one koje su davale nemoguće skupine slova odbacivane su. Uskoro su se pojavili prepoznatljivi dijelovi riječi, a zatim i cijeli izrazi. U jednom redu istraživači su pročitali riječi CEREMONIE i DER, odvojene jednim latiničnim slovom.

Tada je postalo jasno da je prva pretpostavka bila naopaka: latinična slova bez naglasaka nisu nosila poruku, nego su služila kao razmaci među riječima. Prava poruka bila je skrivena upravo u grčkim slovima i simbolima. Pet slova s kvačicom, na primjer, sva su značila slovo e, a dvotočka je značila udvostručenje prethodnog suglasnika, kao u staroj njemačkoj pismovnoj praksi. Uz pomoć govornika njemačkog jezika istraživači su ispravili tekst u starinski njemački pravopis i dovršili tablicu zamjena.

Društvo koje je gledalo

Prvi redovi teksta glase, u prijevodu, "Zakonik ... tajni dio. Prvi odjeljak. Tajni nauk za pomoćnike. Prvi naslov. Obred primanja." Veliki znakovi koje istraživači nisu odmah mogli pročitati pokazali su se kao oznake za imena i nazive koji su bili dvostruko tajni, primjerice za samo društvo ili njegova predstojnika.

Megyesi je prepoznala znak koji znači oko, a Schaefer ga je povezala s društvom zvanim Hocherleuchtete Oculisten-Gesellschaft, Visokoprosvijetljeno društvo okulista iz Wolfenbüttela. Njegovi članovi nisu bili liječnici. Vid im je bio simbol znanja i prosvjetljenja. Prema dešifriranom tekstu, kandidat je pri primanju trebao pročitati prazan list papira, a kad nije mogao, dobio je naočale. Zatim su mu se oči brisale tkaninom, a na kraju mu se u sklopu obredne "operacije" čupala jedna dlaka s obrve.

Istraživači su pretpostavili da su Okulisti, ili barem neki od njih, bili slobodni zidari, koji su na ovaj način čuvali obrede u vrijeme kad je papa 1738. zabranio katolicima pripadnost slobodnom zidarstvu. Društvo se povezuje s grofom Friedrichom Augustom von Veltheimom. Njemački povjesničar Aloys Henning još je 1999. pisao o Okulistima kao o ranoj loži 18. stoljeća, a paralelni rukopis istog društva čuva se u Državnom arhivu u Wolfenbüttelu.

Što je ostalo

Copiale je postao primjer kako računalna lingvistika može pomoći u razbijanju povijesnih šifara. Knight, Megyesi i Schaefer objavili su postupak u lipnju 2011., a cijeli dešifrirani tekst i prijevod na engleski kasnije su učinili dostupnima. Uspjeh je potaknuo nova istraživanja drugih šifriranih rukopisa koji leže u europskim arhivima.

Kronologija

18. stoljeće: U Wolfenbüttelu nastaje šifrirani zakonik društva Okulista.
1866.: U rukopis je upisano ime "Philipp" i godina.
Nakon Hladnog rata: Rukopis se pojavljuje iz zbirke istočnoberlinske Akademije znanosti.
1999.: Aloys Henning objavljuje rad o društvu Okulista u Wolfenbüttelu.
2011.: Kevin Knight, Beáta Megyesi i Christiane Schaefer dešifriraju rukopis.
24. lipnja 2011.: Postupak dešifriranja predstavljen je na radionici u Portlandu.
Listopad 2011.: Otkriće se objavljuje u svjetskim medijima.

Ključne osobe

Kevin Knight: Američki računalni lingvist sa Sveučilišta Južne Kalifornije koji je vodio dešifriranje.
Beáta Megyesi: Jezikoslovka sa Sveučilišta u Uppsali koja je sudjelovala u dešifriranju i prepoznala znak za oko.
Christiane Schaefer: Jezikoslovka sa Sveučilišta u Uppsali koja je tekst povezala s društvom Okulista.
Friedrich August von Veltheim: Grof s kojim se povezuje vodstvo društva Okulista.
Aloys Henning: Njemački povjesničar koji je pisao o društvu Okulista u Wolfenbüttelu.

Što se zna

Rukopis ima 105 stranica i oko 75.000 rukom pisanih znakova.
Jedini nešifrirani natpisi su "Philipp 1866" i "Copiales 3".
Tekst je na njemačkom jeziku, šifriran homofonom šifrom, a latinična slova bez naglasaka služe kao razmaci.
Dešifrirali su ga 2011. Kevin Knight, Beáta Megyesi i Christiane Schaefer.
Rukopis opisuje obrede primanja u tajno društvo, za koje se smatra da je riječ o Okulistima iz Wolfenbüttela.