Iskustva bliske smrti

Opisi doživljaja na pragu smrti postoje u mnogim kulturama i razdobljima. Na slici Uzlazak blaženih nizozemskog slikara Hieronymusa Boscha, nastaloj početkom 16. stoljeća, duše lebde kroz svijetli tunel prema svjetlu. Slika je danas jedan od najčešće korištenih prikaza tih doživljaja, iako Bosch nije znao ništa o oživljavanju.

Knjiga koja je dala ime

U šezdesetima i sedamdesetima medicina je naučila vraćati ljude iz zastoja srca. Sve više ljudi preživjelo je stanje koje bi prije bilo smrtno, a dio njih počeo je pričati što su doživjeli. Američki liječnik i filozof Raymond Moody prikupio je oko 150 takvih priča i 1975. objavio knjigu Life After Life. Knjiga je prodana u milijunima primjeraka, a izraz near-death experience, iskustvo bliske smrti, ušao je u svakodnevni govor.

Moody je opisao niz elemenata koji se ponavljaju: osjećaj mira, zvuk ili šum, izlazak iz tijela i pogled na sebe odozgo, prolazak kroz tamni tunel, svjetlo koje mnogi opisuju kao biće puno ljubavi, susret s preminulom rodbinom, pregled vlastitog života i granicu preko koje se ne može prijeći. Nije svatko doživio sve, ali sličnosti su bile velike.

Mjerenje doživljaja

Psihijatar Bruce Greyson 1983. objavio je ljestvicu od šesnaest pitanja kojom se iskustvo bliske smrti može razlikovati od drugih doživljaja. Ljestvica se i danas koristi u istraživanjima.

Godine 2001. nizozemski kardiolog Pim van Lommel i suradnici objavili su u časopisu The Lancet istraživanje 344 bolesnika oživljena nakon zastoja srca u deset bolnica. Njih 62, oko 18 posto, opisalo je iskustvo bliske smrti. Istraživači nisu pronašli vezu s lijekovima, strahom od smrti ni trajanjem zastoja. Doživljaj je bio češći kod mlađih bolesnika, a ljudi koji su ga imali i godinama kasnije opisivali su ga kao događaj koji im je promijenio život.

Pokus s policama

Najteže je provjeriti izlazak iz tijela. Ako svijest doista napušta tijelo, trebala bi moći vidjeti nešto što tijelo ne vidi. Istraživanje AWARE pod vodstvom liječnika Sama Parnije postavilo je 2008.–2012. u bolnicama u Velikoj Britaniji, SAD-u i Austriji slike na police visoko ispod stropa, okrenute prema gore, tako da ih se može vidjeti samo odozgo.

Od 2060 zastoja srca preživjelo je 140 bolesnika s kojima su istraživači razgovarali. Devetero je opisalo iskustvo bliske smrti, a dvoje se sjećalo nekih događaja oko sebe. Jedan je bolesnik točno opisao zvukove i događaje tijekom oživljavanja, u vrijeme kad je, prema procjeni istraživača, bio u zastoju srca. Ali nitko nije vidio slike na policama, uglavnom zato što su se zastoji dogodili u prostorijama bez polica.

Mozak na rubu

Druga skupina istraživača traži objašnjenje u mozgu. Nedostatak kisika i višak ugljičnog dioksida mogu izazvati osjećaj tunela i svjetla, a slični doživljaji opisani su kod pilota u centrifugama, kod nekih lijekova poput ketamina i kod epilepsije. Neurolog Kevin Nelson 2006. pokazao je da su ljudi s iskustvom bliske smrti češće doživjeli i upade sna u budnost, poput paralize sna, i pretpostavio da mozak u krizi lako prelazi u stanje slično snu.

Tim Jimo Borjigin sa Sveučilišta Michigan 2013. snimao je moždanu aktivnost štakora u trenucima nakon zastoja srca i zabilježio kratak, snažan porast usklađene aktivnosti mozga. Autori su zaključili da mozak na rubu smrti može nakratko biti vrlo aktivan, što bi moglo objasniti živost doživljaja.

Kritičari tih objašnjenja odgovaraju da nijedno ne objašnjava sve elemente zajedno, i da su ljudi u kojih je mozak, prema mjerenjima, gotovo prestao raditi opisivali jasne i povezane doživljaje. Zagovornici neurološkog objašnjenja odgovaraju da se ne zna kada je točno doživljaj nastao, jer se može dogoditi i tijekom gubljenja ili vraćanja svijesti.