Ivan Vučetić i otisci prstiju

Ivan Vučetić rođen je 20. srpnja 1858. u gradu Hvaru. Kao mladić služio je u austro-ugarskoj mornarici, na što podsjeća spomen-obilježje u Puli, a 1884. iselio se u Argentinu, kao i mnogi Dalmatinci tog vremena. Ondje je postao Juan Vucetich. Godine 1888. zaposlio se u policiji pokrajine Buenos Aires, u novom gradu La Plati, a 1889. postao je voditelj statističkog odjela.

Kako prepoznati čovjeka

Policije krajem 19. stoljeća imale su velik problem: kako prepoznati čovjeka koji se predstavlja lažnim imenom. Fotografije nisu bile dovoljne, a ljudi su se s godinama mijenjali. U Parizu je Alphonse Bertillon razvio antropometriju, sustav u kojem se uhićenicima mjerila duljina glave, ruku, stopala i drugih dijelova tijela. Sustav se širio svijetom, pa ga je trebala uvesti i policija u La Plati, a taj je posao dobio Vučetić.

Istodobno su znanstvenici proučavali otiske prstiju. Britanski istraživač Francis Galton pokazao je da su uzorci papilarnih linija na jagodicama prstiju nepromjenjivi tijekom života i da je gotovo nemoguće da dvoje ljudi ima jednake otiske. Vučetić je o Galtonovim istraživanjima čitao u jednom francuskom časopisu i odlučio uz Bertillonova mjerenja uzimati i otiske prstiju.

Od 1891. počeo je uzimati otiske svih deset prstiju uhićenika i tražio način kako ih razvrstati da se među tisućama kartica brzo nađe prava. Uzorke je podijelio u četiri osnovne skupine prema obliku linija, s oznakama za palac i ostale prste, pa je svaka kombinacija dobila svoju šifru. Sustav je isprva nazivao iknofalangometrijom, a kasnije se proširio naziv daktiloskopija.

Otisak na vratima u Necochei

U lipnju 1892. u Necochei, gradiću na obali pokrajine Buenos Aires, pronađeno je dvoje ubijene djece, šestogodišnji Ponciano i četverogodišnja Feliza. Njihova majka, Francisca Rojas, i sama ozlijeđena, optužila je susjeda Pedra Ramóna Velázqueza. On je poricao krivnju i imao je alibi, a ni oštro ispitivanje nije donijelo priznanje.

Iz La Plate je u pomoć poslan policijski inspektor Eduardo Álvarez, koji je poznavao Vučetićeve metode. Na dovratku spavaće sobe uočio je smeđu mrlju i prepoznao krvavi otisak prsta. Izrezao je taj komad drva i uzeo otiske prstiju Francisce Rojas. Otisak se podudarao s njezinim desnim palcem. Suočena s tim dokazom, priznala je zločin i osuđena je.

Bio je to prvi poznati slučaj u kojem je otisak prsta s mjesta zločina doveo do počinitelja. Vučetić je ubrzo nakon toga tvrdio da je deset otisaka prstiju dovoljno za identifikaciju i da Bertillonova mjerenja nisu potrebna.

Od La Plate do svijeta

Godine 1893. Vučetić je objavio upute za svoj sustav, a policija pokrajine Buenos Aires počela ga je primjenjivati. Službeno je uveden u Argentini 1902., a 1904. Vučetić je objavio glavno djelo, Dactiloscopía comparada. Putovao je po svijetu i predstavljao sustav, koji su prihvatile mnoge zemlje, osobito u Južnoj Americi, ali i dijelovi Europe. U zemljama engleskog govornog područja prevladao je drukčiji sustav razvrstavanja, Henryjev, nastao u Britanskoj Indiji.

Vučetić je zagovarao i to da se otisci uzimaju od svih građana, ne samo od uhićenika, radi osobnih isprava. Argentina je 1916. uvela opći registar otisaka, ali je zbog otpora javnosti ukinut već sljedeće godine. Vučetić je iz policijske službe otišao 1917. Umro je 25. siječnja 1925. u Doloresu u Argentini.

U La Plati djeluju policijska akademija i muzej s njegovim imenom. U Hvaru mu je podignuta bista s natpisom na hvarskoj čakavštini, a njegovo ime nosi i Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja u Zagrebu.